Jedan od problema razvijenog dijela svijeta je i manja plodnost muškaraca i žena. Danas se smatra da 20% parova ima teškoće da ostvari željeno potomstvo. Vanteljesna oplodnja može biti rješenje.

Po obrazovanju diplomirani psiholog, a po profesiji life coach čija je uža specijalnost pružanje podrške za postupak vantjelesne oplodnje, Eleonora Vlahović, i sama majka sedmogodišnjih blizanaca dobijenih ovim postupkom, podijelila je sa Sensom  svoja znanja i iskustva, akcentujući značaj prevencije i pripreme.

Jedan od problema razvijenog dijela svijeta je i manja plodnost muškaraca i žena. Danas se smatra da 20% parova ima teškoće da ostvari željeno potomstvo. „Iako postoji sloboda izbora i nerijetko se odlaže rađanje, ne treba zaboraviti da su godine žene izuzetno važne i da statistika pokazuje da poslije 42. godine plodnost žene opada, kako za prirodnu, tako i za vantjelesnu oplodnju“, podsjeća Eleonora Vlahović i kaže da može sasvim dobro da se živi i bez djece, ukoliko je to lični izbor. „Međutim, oni koji žele potomstvo, a to ne mogu da ostvare biće na velikom iskušenju da istraju u borbi za ostvarenje svoje želje gdje će na udaru biti cjelokupno biće dvije osobe, njihovo fizičko i metalno zdravlje, međusobni odnos, odnos prema okolini, njihov pogled u budućnost i doživljaj smisla života, pravde, postojanje boga i još mnogo toga uključujući i standard života, jer liječenje steriliteta obično traje dugo i iziskuje velike troškove… U jednom trenutku cio život para fokusira se na pitanje: Kako dobiti bebu?“

Jedno od potencijalnih rješenja je vantjelesna oplodnja

Kada se susrela sa ličnim problemom steriliteta, Eleonora nije dozvolila da je to deprimira, već je željela da bude konstruktivna i da kroz ličnu borbu bolje upozna sam problem. Usmjerila je pažnju na rješenje, povećala interesovanje za vantjelesnu oplodnju, čitala raznu literaturu, razgovarala sa različitim ljudima, sve vrijeme pažljivo osluškujući sebe, sopstvene misli i emocije… Borba nije bila bezuspješna, nakon dvije decenije pokušavanja, Eleonora i njen suprug postali su presrećni roditelji zdravih muških blizanaca. Osim toga, mnogi su počeli da je zovu, da se raspituju, i shvatila je koliko parova žudi za podrškom, kao i da su uglavnom već iscrpljeni od nekoliko neuspjelih vantjelesnih oplodnji od kojih su puno očekivali… Poučena svojim iskustvom, kao i znanjem iz psihologije počela je da se bavi planiranjem porodice u okviru nevladinog sektora i kaže da je vremenom shvatila da postoji veliki broj ljudi koji imaju problem sa dobijanjem djece i, sa druge strane, da im nije lako…

“A nije im lako iz više razloga, prvo jer je to partnerski problem. Nekada nije lako ni kada sami sa sobom imate problem, a tek sa partnerom… U ovakvom slučaju potrebna je dodatna komunikacija između dvije osobe, šta ko misli, kako se osjeća, šta kaže, šta je uradio itd. Druga stvar koja je izuzetno važna je sociološki okvir jer se nameće osjećanje neprijatnosti ako ne možete da imate djecu”, kaže Eleonora i podsjeća da je posljednjih decenija takva nelagodnost sve manja jer je društvo krenulo u drugom pravcu i mnogo je onih koji ne žele djecu, tj. mogu ali ne žele.

“Nakon prihvatanja činjenice da problem postoji slijedi novi problem: kome se obratiti, koji put je dobar, da li alternativno liječenje, da li klasično liječenje, pa se potroši mnogo vremena na razne tretmane i pripreme. Naravno tu su i finansijski troškovi, i sve to cijelu situaciju komplikuje pa ljudi to doživljavaju kao lični neuspjeh, počinju izmijenjeno da se ponašaju, da posustaju u profesiji, da izbjegavaju druge ljude, posebno tuđe dječije rođendane, da doživljavaju neka nova, do tada potpuno strana osjećanja, kao što su zavist i ljubomora. Sad zamislite osobu pred vantjelesnu oplodnju koja je preplašena, nesigurna, sva u grču, a uložila je vrijeme i novac u taj postupak, primila mnogo hormona itd. a praktično samoj sebi šteti jer umjesto da uđe kao partner, ulazi u postupak kao protivnik, a da toga čak nije ni svjesna…”, otvoreno priča Eleonora i objašnjava zašto je, pored podrške, upravo priprema glavni temelj uspjeha.

“Već godinama pružam podršku pri pripremi za vještačku oplodnju, jer sam shvatila da je, kao i za druge veoma značajne životne promjene, najvažnije da se nekako pripremite. Nažalost, kod nas je još uvijek slaba svijest o značaju prevencije i pripreme čak i u drugim oblastima. Smatram da sam lično bila dobro pripremljena za vantjelesnu oplodnju. Dvije decenije sam se vrlo ozbiljno borila da to ostvarim, ali nijesam dozvolila da me taj problem proguta, sačuvala sam dobar brak, dobre porodične odnose, i uz to sam napredovala u svojoj profesiji, što je veoma važno kako biste imali ravnotežu između problema i uspjeha. Ako vam u životu ostane samo problem, onda nemate uporište, nemate odakle da crpite snagu. Sa današnje tačke gledišta mogu da kažem da sam prezadovoljna svojim životnim putem, jer nekako pri kraju mog biološkog perioda koji je optimalan za rađanje uspjela sam da dobijem dva sina, da sve bude regularno i dobro. Ali, to je zaista plod velike istrajnosti, s tim što se to dešavalo u periodu kada vantjelesna oplodnja nije bila tako razvijena kao sada, tako da su ljudi koji sada ulaze u taj postupak u prednosti, mogu to da rade u većem broju ustanova, postoji veći broj medicinskih stručnjaka i više iskustva, čak i država pomaže, i smatram da je veoma važno što je problem steriliteta prihvaćen kao problem društva, a ne samo pojedinca”, kaže Eleonora i dodaje da je sve pripreme, tretmane i sam postupak uradila u Srbiji i da se vantjelesna oplodnja veoma slično radi u svim zemljama svijeta.

Na osnovu iskustva iz psihologije i pružanja pomoći ljudima koji su u krizi, kao i na osnovu svega što zna da se dešava pri liječenju steriliteta, Eleonora Vlahović je koncipirala set radionica „Od steriliteta do nataliteta“ koje se odvijaju u prostorijama centra Balans Medika u Beogradu (www.balansmedika.com), tako da je danas jedna od rijetkih, ako ne i jedina koja radi baš tu vrstu pružanja pomoći i podrške.

Izvor: Sensa, www.lovesensa.rs