Ocjenjivanje u crnogorskim školama treba da bude u funkciji motivacije učenika i unapređenja kvaliteta nastave, ocijenila je vršiteljka dužnosti direktorice Zavoda za školstvo Crne Gore Zoja Bojanić Lalović.

Ona je u intervjuu Obrazovanje u Crnoj Gori: Da li je ocjena mjerilo znanja, kojim udruženje Roditelji i agencija MINA nastavljaju realizaciju projekta Roditelji između činjenica i mišljenja, kazala da se ne smije zanemariti činjenica da se stanje u društvu odražava na obrazovanje.

Obrazovanje se, kako je dodala Bojanić Lalović, ne može izvući iz društvenog konteksta.

„Ali treba naći način da se ono što je loše u društvu ne odrazi na stanje u obrazovanju. Stoga u ovom trenutku treba hitno pristupiti analizama“, kazala je Bojanić Lalović.

Ona smatra da je sada trenutak da se napravi dobra analiza, ne strategija radi strategije, reforma radi reforme, nego valjana komparativna analiza stanja u osnovnom i srednjem obrazovanju.

„Jer sve češće čujemo i svjedoci smo u radu sa učenicima i nastavnicima da nam vertikalna prohodnost nije na pravi način uspostavljena. Tu govorim o svim nivoima, i kada je riječ o prelasku iz osnovnog u srednje obrazovanje i o upisima na fakultete“, rekla je Bojanić Lalović.

Ona je dodala da se nije radilo na usaglašavanju pravilnika nakon promjene nekog zakona da su nastali problemi i prilikom upisa u srednje škole i kada je riječ o nekim konkretnim školama, kao što su umjetničke.

Bojanić Lalović je kazala da pozicije koje je obavljala nijesu imale karakter funkcije, nego više karakter učesnika u procesima.

“Nekoga ko je osjećao, analizirao, i sa timovima ljudi sa kojima sam radila nastojala sam da unaprijedim onaj segment za koji sam bila zadužena. Sve to vrijeme prepoznavala sam jedan nedostatak u našem sistemu, a koji se naziva diskontinuitet”, rekla je ona.

Bojanić Lalović je navela da je bilo mnogo dobrih primjera i dobro postavljenih principa, koji nijesu do kraja izvedeni, ili implementirani na pravi način.

„Viziju kvalitetnog obrazovanja imali smo još od one čuvene Knjige promjena kada se počelo sa procesom aktivne nastave, radilo na obukama nastavnika i promišljalo o unapređenju uz osvrt na razvijene evropske sisteme“, kazala je Bojanić Lalović.

Prema njenim riječima, uvijek se dešavalo da se u toj dobro postavljenoj zamisli proces ne dovede do kraja, onako kako bi trebalo.

Bojanić Lalović je, odgovarajući na pitanje da li ocjenjivanje prikazuje realno stanje i šta bi u tom dijelu trebalo promijeniti, kazala da ocjenjivanje, kao jedan proces u nastavi, treba da bude usmjereno ka učeniku i da ga motiviše.

„Najbolje ću, kao nastavnik, unaprijediti proces svog rada ako vidim da kod ocjenjivanja nešto nije u redu. Ne mislim samo na brojke, već i na ono šta dobijem kao povratnu reakciju od učenika, na znanje koje on meni pokaže prilikom vrednovanja“, rekla je Bojanić Lalović.

Prema njenim riječima, ocjena treba da bude u funkciji motivacije učenika i u funkciji unapređenja kvaliteta nastave.

Ocjena, kako je kazala Bojanić Lalović, vrlo često zna da bude kamen spoticanja u odnosima u jednoj vaspitno-obrazovnoj instituciji.

„Opet se treba držati pravilnika i biti transparentan“, rekla je Bojanić Lalović.

Prema njenim riječima, transparentnost nije samo ocjenjivanje u učionici uz obrazloženje, nego podrazumijeva da na početku godine nastavnik upozna učenike i roditelje sa kriterijumima ocjenjivanja.

Bojanić Lalović je, govoreći o ulozi i uključenosti roditelja, kazala da oni treba da se oslobode kritičkog suda i da se više fokusiraju na saradnički odnos sa školom ili predškolskom ustanovom.

Kako je navela, to omogućavaju zakonski okviri.

„U svakoj školi imate savjet roditelja i preko njega možete inicirati sve ono što mislite da je važno za unapređenje, a ne da preko savjeta pristupate samo kritičkom i impresionističkom stavu i sudu „ja i moje dijete““, kazala je Bojanić Lalović.

Ona je dodala da lični primjer može da bude polazna osnova, ali nikako ne može biti jedini motiv.

Bojanić Lalović je rekla da dobro organizovana škola odolijeva takvim pristiscima mnogo bolje nego ona koja nije organizovana kako treba.

„Snažna uloga aktiva u školama, dobro organizovana odjeljenska vijeća, sve su to načini da se unaprijedi kvalitet rada, uz naravno podršku institucija sistema“, navela je Bojanić Lalović.

Ona je poručila da je veoma važno da se razvija povjerenje između nastavnika, uprava škola, roditelja i između onih koji sprovode politike obrazovanja i obrazovno-vaspitnih ustanova.

„Povjerenja mora biti osnov za uspješan razvoj obrazovnog sistema, bez toga mislim da ćemo uvijek imati to spoticanje“, dodala je Bojanić Lalović.

Upitana šta je problematično kada su u pitanju postignuća učenika i može li se to promijeniti u nekom kratkom roku, Bojanić Lalović je kazala da nijedna promjena ne može da se desi u kratkom roku.

„Primjećujemo da naši učenici nijesu na kvalitetan način pripremljeni za ono što se od njih dalje očekuje. O tome govore i PISA testiranja, ali i neki rezultati na prijemnim ispitima“, rekla je Bojanić Lalović.

Kako je navela, ti pojedinačni slučajevi mogu da se izučavaju kao svojevrsne studije slučaja, kao primjeri šta i kako treba unapređivati.

„Kada govorimo o samoj nastavi, učenike treba pripremati da sami izvode zaključke, iznose stavove, promišljaju. Treba voditi računa o tome da od učenika ne tražimo čistu reprodukciju naučenog“, poručila je Bojanić Lalović.

Strah je, kako je kazala, najveća prepreka u usvajanju znanja.

„Strah od ocjene, od toga šta ako pogriješim, od reakcije roditelja… Nastavnik motiviše, a roditelj nikako ne kažnjava, nego je tu da bude podrška nastavniku u tom procesu i samom djetetu“, dodala je Bojanić Lalović.

Nastavnici, kako je istakla, odgovorno rade svoj posao.

„Svjedočili smo, posebno kada je kovid kriza nastupila, tome koliko se nastavnik brzo prilagođava. To je ono što je dobro, jer se promjene dešavaju nevjerovatnom brzinom“, kazala je Bojanić Lalović.

Upitana da prokomentariše to što se nastavnici često žale da su „zatrpani“ administracijom i da imaju mnogo obaveza koje im otežavaju da se usmjere isključivo na prenošenje znanja, ona je kazala da nastavnik mora planirati i da se bez valjanog plana ne može govoriti o kvalitetnoj nastavi.

„Institucije sistema su tu da pruže podršku i u tom dijelu. Tu vidim vrlo važno ulogu institucija sistema, ZZŠ, Zavoda za udžbenike, Ispitnog centra, koji treba da budu savjetodavna i stručna podrška nastavnicima i rukovodiocima obrazovno-vaspitnih ustanova“, navela je Bojanić Lalović.

Upitana na koji način roditelji mogu da postupe ukoliko su nezadovoljni odnosom nastavnika prema djetetu i ako postoje neki problemi, ona je kazala da je svaka škola organizovana tako da mora da ima odgovor na ta pitanja.

„Svaka škola ima plan reakcije u tom slučaju i timove koji su zaduženi za to. Važno je da se roditelj prvo obrati vaspitno-obrazovnoj ustanovi“, rekla je Bojanić Lalović.

Ona je navela da je ZZŠ formirao savjetodavni tim, koji čine ljudi iz različitih odsjeka Zavoda, sa različitim profesionalnim iskustvom i koji su stručni za određene oblasti.

„Informisali smo sve škole i predškolske ustanove da mogu da nam se obrate ako im je u bilo čemu potrebna podrška. Vjerujte da već reaguju ustanove, što je značajno“, kazala je Bojanić Lalović.

Kako je dodala, ukoliko škola ili predškolska ustanova ne mogu same riješiti problem, onda su tu institucije sistema.

Upitana da prokomentariše to što se često ukazuje da pedagoško-psihološke službe u školama imaju mali broj stručnih radnika, Bojanić Lalović je rekla da je ZZŠ imao sastanke sa udruženjima pedagoga i psihologa i da su dobro upoznati sa tim problemima.

„Ukoliko dozvolimo stručnim saradnicima da rade svoj posao, ukoliko ih ne opterećujemo onim što nije u opisu njihovog radnog mjesta, ostavljamo prostora da oni kvalitetnije rade sa učenicima, što je u konačnom i cilj“, navela je Bojanić Lalović.

Ona je ukazala na važnost dobre organizacije rada jedne ustanove i upravljanja.

„Ukoliko je dobro organizovan sistem, gdje svako zna šta je njegov posao, a to je i određeno Zakonom i pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, ako pustimo ljude koji umiju da rade svoj posao da stvarno to i rade, mislim da će nam svima biti lakše“, istakla je ona.

Bojanić Lalović je poručila da je potrebno osnažiti nastavnike, ali i sve one koji su uključeni u proces obrazovanja, pa i roditelje.

„Ta dobra saradnja rukovodilaca ustanova sa roditeljima, nastavnicima, stručnom službom, kada se sve to lijepo uveže, mislim da može samo donijeti samo korist učenicima“, rekla je Bojanić Lalović.

U okviru projekta, koji finansiraju Evropska unija u Crnoj Gori i Programska kancelarija Savjeta Evrope u Podgorici, Udruženje Roditelji i agencija MINA bave se temama iz oblasti obrazovanja, koje treba da pomognu roditeljima da steknu jasniju sliku o problemima na koje često ukazuju.

Izvor: MINA