Koliko ste se puta pitali radite li nešto pogrešno kao roditelj kad vas vaš potomak odbije poslušati ili se ogluši na vaše uzastopne molbe i zahtjeve. Ponekada se vaspitanje djeteta čini kao prava borba, a manje kao pedagoški ili neki drugi proces. Koliko god se to činilo napornim, postoje jednostavnija rješenja, ali će ona zavisiti od toga  kakav ste roditelj. Autoritaran roditelj će sve zabranjivati bez objašnjavanja; permisivan ili popustljiv će popuštati, a demokratski će dogovoriti pravila i posljedice koje su jasne i vama i djetetu.

Istraživanja su pokazala da najbolji učinak na dijete ima demokratski stil vaspitanja jer od dogovaranja i pregovaranja korist imaju i djeca i roditelji, jednostavno zato što su to prilike za raščišćavanje i postavljanje pravila.

Psiholozi objašnjavaju da je dobra strana dogovaranja i pregovaranja s djetetom da dijete uči kako razmišljati, kako reći što želi, kako se zauzeti za svoju stranu, kako raspravljati, kako činiti kompromise. To je vještina koju treba svladati.

Vrlo je važno znati kako će dijete učiti da razmišlja i vodi rasprave. Jedan od vrlo dobrih načina je davanje djetetu izbora. Dajući izbore prikladne djetetovom uzrastu, osnažuje se dijete, daje mu se određena kontrola nad situacijom, što dijete stimuliša da uči kontroliše svoje ponašanje. Tako se i smanjuje borba moći između roditelja i djeteta, i što je najvažnije, čuva se odnos između roditelja i djeteta.

Odnos će učvrstiti i postojanje jasnih pravila. Ako na vrijeme dogovorite “kućna“ pravila, nećete često morati raspravljati. Osnovno je, ističu stručnjaci, da roditelj bude svjestan da je upravo on taj koji odlučuje o čemu će se pregovarati. Dakle roditelj koji je odgovoran za dijete, postavlja okvir unutar kojeg se može pregovarati i dogovarati.

Ako, na primjer, roditelj želi naučiti šestogodišnje dijete da ne jede slatko prije ručka, roditelj uvodi novo kućno pravilo rečenicom poput: ‘Danas ćemo uvesti novo i važno pravilo u našoj kući. Kada izabereš pojesti zdravu namirnicu (navesti koju inače dijete voli) prije ručka, biraš pojesti dezert poslije ručka. Kada izabereš pojesti slatko prije ručka, biraš povrće za ručak jer je to jedini način da budeš zdrav.

Psiholozi smatraju važnim da roditelj dijete podsjeti na to pravilo naredne večeri, ali ne i da mu se stalno ponavlja. Dovoljno je da znamo da nas je čulo. Ako dijete izabere da pojede slatko prije ručka, tada mu se daju kuvano povrće uz rečenicu poput: ‘Čini se da si danas izabrao da imaš kuvano povrće za ručak’. Moguće je da će dijete tražiti nešto finije za ručak, ali ga je važno podsjetiti na pravilo i vratiti djetetu odgovornost. Može se reći nešto poput: ‘Znam da sada želiš da si odabrao da ne pojedesš slatko prije ručka, pa da sada možeš jesti finiju večeru. Sjutra možeš izabrati voće prije ručka, pa ćeš tako odabrati da jedeš finiji ručak i imaš desert.’

Tako se dijete pomalo uči da preuzima odgovornost za svoje postupke.

S malo odraslijima može biti teže. Dogovorili ste se, na primjer, s djecom da će se vratiti kući do deset, ali su zakasnili sat vremena. Kako postupiti? To zavisi od dogovora u porodici, a trebalo bi predvidjeti čime će se i kako kažnjavati kršenja dogovora. U svakom slučaju, ističu stručnjaci, dijete mora osjetiti posljedice svog postupka, jer u suprotnom umanjujemo vrijednost dogovaranja. Neke od mogućih kazni za nepridržavanje dogovora mogu biti: raniji odlazak u krevet, zabrana dezerta, sladoleda ili slatkiša, gledanja televizije i crtića za manju djecu, a pranje suđa, pospremanje sobe ili stana, zabrana nekih aktivnosti, poput igranja igrica ili korištenja interneta za veću djecu.

A kad postavljate pravila, opis poželjnih ponašanja, važno je da ih postavite na pozitivan način, a ne kao zabrane. Dakle istaknite ono što očekujete da se radi i objasnite im zašto to očekujete. Pri formulisanju pravila dobro je koristiti riječi poput uvažavamo, dopuštamo, sviđa nam se i slično. Na primjer, kod tinejdžera ćete mnogo, savjetuju stručnjaci, više postići rečenicom: “Važno mi je da tokom sedmice ne izlaziš uveče jer se brinem za tebe i kako ćeš učiti” nego ako kažete da mu zabranjujete izlazak. Imajte na umu da dijete ima pravo da protestuje, a vi morate ostati dosljedni pri postavljanju vaših granica.

A pravo vrijeme za dogovor je kada treba postaviti neko novo ponašanje ili kad se dijete ne pridržava pravila. Takođe treba pripaziti da se ne pretjera s pravilima. Pokušajte ih prebrojati jer što ih je više, vjerovatno će vam se potomak više buniti protiv njih.

I, zapamtite, nije sve predmet dogovora. Nikada se ne pregovara o stvarima koje su nužne za život poput: jela, spavanja, higijene ili zbog agresivnog ponašanja prema sebi, drugima ili kada je riječ o namjernom uništavanju igračaka. Naravno, unutar tih granica, u zavisnosti od djetetovog uzrasta i potreba, može se dogovarati o vremenu kada će dijete jesti, o vremenu kada će ići da spava, kada će se tuširati i slično.

A kad se izvještite u dogovaranju, uživaćete u živim raspravama sa svojom djecom.

Izvor: 24.sata