Početak pandemije COVID – 19 prije dvije godine značio je za većinu nastavnika, kao i za učenike i roditelje, prvi susret sa online nastavom. Za Dušanku Dudu Vujičić, profesoricu razredne nastave u OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću, to nije bila novina, jer elemente online nastave u svom radu sa djecom koristi već 16 godina.

U podkastu Roditeljski leksikon, posvećenom digitalizaciji i korišćenju elektronskih servisa i usluga namijenjenih prvenstveno porodicama, sa profesoricom Vujičić smo razgovarali o prednostima savremenih metoda u nastavi koje njeni đaci uspješno primjenjuju još od ranih školskih dana.

Učenici njenog odjeljenja imaju svoj sajt, gdje dijele sadržaje koji su vrsta dopune koja im značajno koristi u radu. Osim na času, dio online sadržaja redovno koriste i van škole, sastaju se preko Moodle platforme i na taj način vježbaju za kontrolne i savladavaju novo gradivo.

Vujičić je u dosadašnjem radu nagrađena brojnim priznanjima, među kojima su i Global Teachers Awards i najbolji nastavnik regiona – Best teachers ex Jugoslavije. Ima i titulu ambasadorke vivikande World Peace Foundation, a jedan je od autora i osnivač udruženja Zbornica, koji okuplja inovativne nastavnike.

I mnogo prije korone, u školi „Ratko Žarić“ Moodle platforma je korišćena za učenje na daljinu.

„Ima već 15-16 godina da sam instalirala i postavila na internet tu platformu za našu školu. Potom sam je postavila i za udruženje nastavnika Zbornica, gdje radimo odavno seminare, edukaciju i stručno usavršavanje nastavnika. Bili smo iz Crne Gore jedini autori i realizatori seminara na taj način, a potom se prešlo i na drugi način nastave. To je bila takozvana implementacija online nastave u redovnu, takozvano hibridno učenje, kombinacija onoga u školi i online. Naravno, u školi smo normalno imali časove, ali mora se poštovati plan i program, a često se za neke druge aktivnosti, koje su možda i bitnije za razvoj djece, nema vremena. To me je i podstaklo da sa svojim učenicima, pretprošle generacije učestvujem na takmičenju, prvo na nacionalnom, a onda i na evropskom nivou, koje je sprovodio Microsoft, u saradnji sa Zavodom za školstvo. Nastavnici su tamo prezentovali svoj rad sa učenicima i osvojila sam prvo mjesto za projekat Digitalne pčelice Crnoj Gori u pohode. Taj sajt i materijali još postoje. Sve smo to radili mimo časova.  Učenici su napravili tada, prije mnogo godina, sjajne materijale. Tada je u Crnoj Gori bio mali broj i nastavnika koji je znao to da uradi, a kamoli učenika. Tako sam počela, a nastavili sa sljedećom generacijom, pa i sada sa ovom“, prisjeća se Vujičić.

Dodaje da ako imaju kontrolni ili pismeni zadatak i djeca žele da se dodatno pripreme ona organizuje online dopunske časove. Zbog svega toga, za nju i njene đake prelazak na online nastavu nije predstavljao, kako kaže, nešto strašno.

„Čak ni u onoj sedmici marta 2020. kada su zatvorene škole na sedam dana, dok nije počela online nastava, mi nijesmo pravili pauzu. Već tog vikenda sam na Moodle platformu postavila sve što treba, njima poslala korisničke podatke. Tada su moji đaci bili drugi razred, možda je trebalo dva tri dana da im roditelji pomognu kako i gdje da uđu i sve to je krenulo bez ikakavih trauma. Moji đaci su već imali i uslove za to. Roditelji su ranije vidjeli dobrobit online dopunskih časova, posebno kada smo se pripremali za kontrolne. Naravno sve je to bilo na dobrovoljnoj osnovi, ali su roditelji vremenom shvatili koliko djeca mogu imati koristi od toga. To je bilo olakšanje i za njih, jer nijesu morali da sjede sa djecom, traže dodatne materijale, već su znali da će učiteljica to da uradi u nekom slobodnom vremenu i njenom i njihovom. Kad roditelji uvide prednosti toga, onda se potrude da obezbijede i sredstva“, ističe Vujičić.

Prisjeća se da je postavila na internet i posebnu Moodle platformu onlineucionicacg.com i otvorila je za sve nastavnike iz Crne Gore. Mogli su da je koriste i da prisustvuju obukama, koje su sprovodili ona i njene kolege iz Zbornice, postupno volonterski.

„Međutim, bila sam prilično razočarana malim odzivom i interesovanjem kolega. Nijesam mogla da shvatim kako neko, ako mu se već nudi mogućnost da nešto nauči i primjenjuje, to ne iskoristi. Bilo je nastavnika i profesora, možda više iz srednjih škola koji su i prisustvovali tim časovima obuke i koristili, ali najviše je ipak bilo kolega iz okruženja“, kazala je Vujičić.

Odlična dopuna radu u učionici

Saglasna je sa većinom svojih kolega da su živa riječ i rad u učionici nezamjenjivi, ali smatra da online nastava može i treba da bude dopuna tom radu.

„Postoji mnogo toga što bolje možete da odradite u online okruženju nego uživo. I u tome će se mali broj nastavnika složiti sa mnom, ali oni koji to rade na duži vremenski period i na pravi način oni će sigurno biti saglasni. Bilo je i kod nas dobrih primjera da se online nastava i prije korone koristila na pravi način. Već odavno na primjer Univerzitet Mediteran ima online studije. Takve mogućnosti su dostupne širom svijeta, možete sad da upišete dijete da pohađa osnovnu školu na engleskom u potpunosti online. Nema ih previše, ali ih ima. Kad se to radi na pravi način onda može biti sjajno, možda čak i bolje nego u učionici. Ja sam uvijek za kvalitet, ali svakako nisma za ovaj model koji se sada primjenjuje da časovi u učionici traju samo po pola sata“, kaže Vujičić.

Upravo ta situacija idealna je, kako smatra, za primjenu hibridnog učenje, odnosno kombinacija online i rada u učionici.

Sa roditeljima je sve stvar dogovora i Vujičić navodi da u dosadašnjem radu nije nikada naišla na njihovo nerazumijevanje.

„Mislim da roditelji više pažnje posvećuju radu djece kad su online, nego kad su u školi. Ne znam koliki broj kolega uopšte koristi snimljene časove na Uči doma platformi, a tamo ima sjajnih predavanja. Može na primjer veoma uspješno da se đacima zada, ako je u planu da na primjer sjutra obrađujemo organe čula sluha, vida i govora da odgledaju tu lekciju koja je već veoma lijepo snimljena. Može se to dati za domaći umjesto na primjer da odgovaraju na neka pitanja iz knjige, što im najčešće bude dosadno, a i ne vidim neku svrhu toga iskreno”, objašnjava Vujičić, dodajući da i sama posjeduje veliki broj snimljenih lekcija koje odavno  koristi.

Telefoni mogu biti korisni i na času

Prema njenim riječima, dosta polemike se vodi među prosvjetnim radnicima da li zabraniti djeci da koriste telefone u školi.

“I tu se razlikujem. Đaci ih kod mene koriste, dosta toga treba uraditi tokom časa koji je sada skraćen, a problem je i kako za pola sata provjeriti jesu li usvojili neko znanje. Međutim, ako upotrijebimo hakoot, word wall ili neki alat gdje smo mi postavili pitanja iz tih lekcija, pokažemo im QR kod, oni telefonom to za čas snime, odgovore, mi onda imamo automatski informaciju koliko njih je odgovorilo na koje pitanje tačno, a koliko nije, gdje im škripi, a šta su dobro shvatili. Na času je to korisno. Takođe, što se tiče individualizacije nastave nikada ne možete da je sprovedete u učionici kao što to možete online”, rekla je Vujičić, dodajući da online nastava, posebno uz korišćenje asinhronih časova omogućava djeci da rade onim tempom koji im odgovara.

Ona smatra da nastava na daljinu, iako možda zvuči apsurdno, omogućava i da se uspostavi neposredniji odnos sa đacima nego u učionici.

“U učionici su i drugi učenici, oni nekad nešto neće da vas pitaju zato što ih je sramota da će neko da im se naruga, neće ni da nešto prokomentarišu. Možda ih je nekad i od nastavnika sramota. U online okruženju, ako nijeste direktno tu ili se ne vidite, to se izbjegne. Da ne govorim o disciplini. Tu ih lijepo umirite sve jednim klikom”, kaže Vujičić.

Smatra da ne smijemo djeci zamjerati neke stvari, koje još ni nastavnici nijesu savladali, niti sasvim prihvatili. 

“Mnogo ima prosvjetnih radnika koji nijesu informatički potkovani, a znamo i kako se i oni često ponašaju na društvenim mrežama. Mnogo više djeca nekad znaju”, kaže Vujičić.

Ističe da je normalno prilagođavati se i pratiti savremene tokove u obrazovanja, jer nije ni realno očekivati da nastavnici danas mogu zainteresovati djecu na isti način kao prije na primjer 20 ili 30 godina. Da su tada postojali pametni telefoni i tableti sigurno bi se, smatra Vujičić, koristili i u učenju.  

Digitalni udžbenici

Važno je, ističe ona, naučiti djecu da telefoni i računari nijesu za igrice, osim u rijetkim situacijama, već da treba da ih djeca prvenstveno koriste za učenje i unapređenje znanja. Smatra da su veoma korisni i digitalni udžbenici, poput onih kakvi postoje u zemljama okruženja.

“Kod nas su urađeni udžbenici za prvi razred, u izdanju Klett-a, nadala sam se da će to ići dalje. Ja na primjer kupim za sebe i svoje učenike Klettovo izdanje za Srbiju ili Hrvatsku, imamo jedan nalog pa ga koristimo zajedno. Koristimo ih dosta i u učionici, ima dosta sadržaja koji su lijepo urađeni. Mislim da bi uvođenje digitalnih udžbenika umnogome unaprijedilo obrazovanje u smislu da bi to djecu motivisalo da uzmu tu  knjigu. Kad shvate nešto kao igru djeca rado to odrade. Ako im kroz te sadržaje približimo i omogućimo da uče na način koji je njima interesantan, sigurna sam da je to bolje nego stajati pred njima i diktirati im lekciju. Nijesam naravno za to da nema nastave u učionici, ali jesam za digitalizaciju“, ističe Vujičić.

Ocjenjuje da je Crna Gora još prilično daleko od onoga kako bi online nastava trebalo da izgleda i kako se već primjenjuje u okruženju. Prvi uslov je, smatra Vujičić, da se nastavnici više zainteresuju,a kada oni počnu da primjenjuju neke stvari u nastavi onda će i roditelji vidjeti prednost toga.

Podkast Roditeljski leksikon, u kojem se bavimo elektronskim uslugama za porodice u Crnoj Gori, dio je projekta Roditelji na dnevnom redu, koji udruženje Roditelji realizuje kroz ICEDA inicijativu – Povećanje građanskog angažmana na polju digitalne agende.

Projekat „Povećanje učešća građana na polju Digitalne agende – ICEDA“ sprovode Fondacija Metamorfosis (Severna Makedonija), Open data Kosovo (Kosovo), Akademija za eUpravu (Estonija), Partneri za demokratske promjene (Srbija), NVO 35mm (Crna Gora) i Levizja Mjaft! (Albanija). Iak