Desetogodišnjem V.M. dolazak u Centar za prava djeteta u Podgorici je promijenio život, osnažio ga, omogućio mu da nađe prijatelje i da popravi odnose u svojoj porodici, a pedesetpetogodišnjoj M.B. je ova organizacija postala oslonac.

„Do dolaska u Centar često sam bio tužan i potišten. Volim puno da se družim, ali u školi nisam imao sa kim, jer su me drugovi stalno zezali. Bilo me je sramota da kažem da nemam oca. Od kada dolazim u Centar za prava djeteta, osjećam se ljepše jer imam drugare koji žele sa mnom da se druže.  Sada me otac često zove, kad god ima vremena dođe da me vidi i oko svega želi da mi pomogne“, priča ovaj desetogodišnjak.

Priznaje da se ranije mnogo ljutio na majku, jer nije razumio šta sve ona radi za njega. 

„U Centru uvijek mogu reći sve čega se plašim i što me brine i zatražiti pomoć. Često me iznenade lijepom odjećom i slatkišima“, kaže V.

Centar za prava djeteta jedna je od NVO koja, kroz socijalne servise, već godinama pruža podršku djeci i porodicama. Njihove programske aktivnosti realizuju se od 2017. godine, a godinu kasnije kroz funkcionisanje Dnevnog boravka licencirana je usluga podrške djeci i porodicama u riziku.  

Prema riječima direktorice Centra za prava djeteta Crne Gore Rajke Perović, podrška djeci i porodicama u riziku kroz licenciranu uslugu Dnevnog boravka obuhvata pet programskih cjelina.

Primarni program je podrška kroz individualna i grupna savjetovanja socijalnog radnika i psihologa, a sprovodi se i program namijenjen disfunkcionalnim porodicama.

„Jedan od programa je i ECCD, namijenjen djeci uzrasta od 4 do 6 godina, u cilju njihovog osnaživanja za upis u prvi razred, kao i lakše adaptacije na nove okolnosti koje nastaju sa početkom školovanja. U Centru sprovodimo i program psihoterapeutske podrške korisnicima i ta usluga je u procesu licenciranja. Peti segment našeg rada kroz licencirane usluge Dnevnog centra je i program ekonomskog osnaživanja porodice“, objašnjava Perović.

Ciljna grupa Udruženja su djeca i mladi koji žive na teritoriji Crne Gore, ali i njihovi roditelji/staratelji/hranitelji. Posebna pažnja posvećuje se radu sa ranjivim grupama – porodicama koje su u riziku, djeci, mladima i njihovim roditeljima koji su izloženi životu i radu na ulici, pripadnicima RE populacije. Dio programa je upućen i ka djeci i mladima bez roditeljskog staranja, kao i sociojalno ugroženim porodicama. Za pomoć Centru za prava djeteta mogu se obratiti i djeca i mladi koji su pripadnici seksualnih manjina i njihovi roditelji/staratelji/hranitelji, kao i žrtve nasilja bez obzira na okruženje u kojem se dešava.

Iz Centra za prava djeteta navode da je u proteklom periodu u prosjeku, na godišnjem nivou, različitim programskim aktivnostima obuhvaćeno oko 120 djece i oko 115 roditelja.

Trenutno, prema njihovoj evidenciji, usluge koristi 185 djece i 174 roditelja.

Za pedesetpetogodišnju M.B. i njenu porodicu Centar je postao oslonac, a zaposleni osobe u koje ima puno povjerenje.

“Ranije nijesmo imali nikoga, bili smo prepušteni sami sebi. Pomogli su mi da razumijem u čemu griješim i kako da postanem bolja majka i da se zbližim sa svojim sinom. Uz podršku zaposlenih Centra za podršku djeci i porodici, moj sin je promijenio ponašanje, pokazuje mi ljubav, postao je odgovorniji i tačniji kad je u pitanju škola”, iskustvo je ove Podgoričanke.

Dodaje da se dječak, uz pomoć Centra, povezao i sa ocem, a kao porodica dobili su i svu neophodnu pomoć kada je riječ o povezivanju sa institucijama sistema i zdravstvenim ustanovama.

“Komšije i poznanici nas sada posmatraju drugim očima, jer smo uz pomoć Centra našli snagu da se podignemo iz situacije u kojoj smo se našli i da koliko-toliko poboljšamo uslove života. Više nijesmo sami”, ističe M.B.

Postoji više načina na koji neko može postati dio sistema podrške koju pruža Centar za prava djeteta. Prema riječima Rajke Perović, mehanizmi upućivanja djece i roditelja su razvijeni i dobro funkcionišu.

„Centar za socijalni rad po rješenju upućuju djecu, a to čine i škole u skladu sa usaglašenim kriterijumima za upućivanje. Korisnici dolaze i samoinicijativno, najčešće po preporuci onih koji imaju pozitivna iskustva kada je u pitanju ova usluga. Za djecu je obavezna saglasnost roditelja“, rekla je Perović.

Kada je riječ o radu sa roditeljima, on se planira nakon urađene i usaglašene procjene stručne službe i službe koja upućuje korisnika,  definisanih ciljeva i potreba korisnika.

„Problemi su različiti i vrlo često kompleksni. Često su to niske roditeljske vještine u odgoju i vaspitanju djeteta, loša komunikacija na relaciji roditelj – dijete ili loši partnerski odnosi, emocionalni stresovi i materijalna nesigurnost, nemaština, nezaposlenost, emotivni lomovi usljed razvoda i slično“, navodi Perović.

Smatra da su najveći izazovi u radu, posebno sa najmlađim korisnicima, da se pravovremeno, efikasno i kvalitetno odgovori na njihove potrebe.

„Za uspostavjanje povjerenja potrebni su vrijeme, znanje i vještine. Proces uspostavljanja povjerenja u velikoj mjeri zavisi i od prethodno stečenih iskustava u sistemu zaštite i podrške“, kazala je Perović.

Direktorica Centra za prava djeteta Rajka Perović smatra da je veoma važno prepoznati problem, reagovati i zatražiti pomoć i podršku od svih institucija, službi i organizacija koje su u prilici da je pruže.

Predstavljanje socijalnih servisa koji su dostupni u Crnoj Gori dio je projekta Programi podrške porodicama u krizi, koje udruženje Roditelji sprovodi uz podršku Ministarstva finansija i socijalnog staranja.