Stres u roditeljstvu, iako neizbježan, moguće je smanjiti i na taj način spriječiti da dođe do sindroma sagorijevanja. Da bi to učinili, roditelji treba da prepoznaju prve simptome premora i da nađu način da se posvete sebi. 

Gostujući na online događaju Razgovara(j)mo o roditeljstvu – UŽIVO, koji su organizovali udruženje Roditelji, UNICEF i Evropska unija u Crnoj Gori, psihoterapeutkinja Darija Petović Bambur upozorava da su neki od fizičkih simptoma koji mogu dovesti do sindroma sagorijevanja napetost, spazmi u mišićima u cijelom tijelu, ali naročito u ramenima, kao i nesposobnost da se opustimo.

„Vrlo često su simptomi i glavobolje. Tijelo nam na različite načine šalje signale da nešto nije ok i da treba da obratimo pažnju. S druge strane, osim tjelesnih simptoma, naravno tu je niz nekih drugih znakova. Često nemamo strpljenja, a imamo osjećaj da nas sve iritira. Vrlo često je simptom i nesposobnost da se skoncentrišemo i neki opšti osjećaj da je sve bitno i hitno. Nekad nam djeluje i da ništa ne radimo dobro, kao da se sve stvari otimaju kontroli“, navodi Petović Bambur i dodaje da roditelji često podliježu nekoj vrsti generalizacije i katastrofizacije.

Uz to ide i osjećaj bespomoćnosti, što takođe može ukazati, smatra ona, na to da je osoba jako iscrpljena, premorena i da je vjerovatno pod velikim pritiskom stresa.

Reagovati na prve signale

Objašnjavajući kako sve to funkcioniše ona navodi primjer vožnje automobila, u kojem nas crvena lampica upozorava da smo ostali bez goriva.

„Lampica se upali već onda kada su rezerve goriva na isteku, ali još uvijek ga ima i mi još uvijek funkcionišemo, auto ide… Ako se ne zaustavimo na prvoj sljedećoj pumpi može doći do problema. Može nam se desiti da nam auto stane na sred puta i onda je problem veliki i iziskuje puno više snage, truda, vremena i svega ostalog da bismo se nekako vratili na put i nastavili smjerom kojim smo krenuli. No, kod nas ljudi, koji smo malo komplikovanije mašine, nije sve tako jednostavno i vrlo često te neke signale, neke naše crvene lampice, često nekako zanemarujemo. Čini mi se da je glavni korak u tom preveniranju da počnemo da primjećujemo male signale kada stvar tek krene u tom smjeru. Ne moram da čekam da budem jako iscrpljena i da više ništa ne funkcioniše da bih primijetila da moram da se pobrinem za sebe“, kazala je Petović Bambur.

Vrijeme za sebe

Postoji mnogo načina na koje roditelji pod stresom mogu pomoći sebi. Savjet psihoterapeutkinje je da se treba okrenuti osnovnim stvarima, kao što su san, hrana, svjež vazduh, boravak u prirodi i socijalizacija.

Vrijeme za sebe i odmor najčešće u večernjim satima bolje je iskoristiti, poručuje ona, za više sna, odnosno raniji odlazak u krevet. „Treba da kažemo sebi – noćas ću završiti osnovne stvari i zaista ću ranije otići u krevet. I na takav način ću pomoći sebi sa tih pola sata, sat ili više sna da mi sjutra dan bolje počne. Zapravo, dan počinje noć prije, kada i na koji način odemo na spavanje. Važne su i sve ostale osnovne stvari, poput načina ishrane, a ponekad nam samo šetnja sa prijateljem može puno pomoći“, smatra Petović Bambur.

Zamke dugotrajnog premora

Prema njenim riječima, sindrom sagorijevanja nastaje iz stanja hroničnog stresa, odnosno dugotrajnog premora. Iako je to pojam koji se najčešće vezuje za poslovno okruženje, nije rijetkost ni u roditeljstvu.

Petović Bambur napominje da je jako važno znati da neki od simptoma poput osjećaja bespomoćnosti, bezvoljnosti ili krivice mogu biti simptomi i za neka ozbiljnija stanja – depresije, anksioznosti… Zato je veoma bitno, dodaje ona, biti obazriv i ne čekati da se obratimo za stručnu pomoć.

„Kada primijetimo prve signale idealno bi bilo, ako imamo dovoljno vremena i kapaciteta, da se zapitamo šta nam sad treba. Uzeću slobodan dan na poslu možda ili ću zamoliti nekog da mi pričuva dijete… Uradiću nešto za sebe, izaći ću sa prijateljicom na kafu ili ću možda posegnuti za nekim drugim resursima koji su nam dostupni. Prvi korak je primijetiti da su stvari krenule u tom smjeru, biti jako osjetljiv na to i brinuti o sebi u tom smislu. Ne čekati da zaista ostanemo bez goriva. To je prva i osnovna stvar, a važno je i preispitivanje uvjerenja – da li je to stvarno tako, da li ja moram sve sama, da li ja nisam dovoljno dobra majka ako nisam svakog dana onoliko smirena, strpljiva kako bih ja to voljela da budem. Da li je zaista sad važnije da kuća u ovom trenutku bude uredna ili da odmorim? Ma koliko sve to možda izgledalo banalno zapravo nije, upravo mnogo takvih malih stvari je ono što dovede do problema“, upozorava Petović Bambur.

Iskoristiti pomoć i pojednostaviti rutine

Dobar način da se oslobodimo stresa je da pojednostavimo sve što radimo.

„Ako jednostavno nemam kapaciteta da se nosim sa svim svojim ulogama u ovom trenutku, ukoliko imam malo podrške i pomoći onda je u redu da snizim kriterijume i pojednostavimo dnevne rutine. Sa druge strane, treba pogledati da li možda postoji u okruženju neka vrsta podrške, pomoći koju možda otpisujemo i ne želimo da je vidimo. Možda postoji neka osoba u mojoj porodici ili neki prijatelj koji je spreman da dođe i da mi pričuva dijete da ja odspavam ili da mi pomogne na neki drugi način. Mi to često ne radimo, stidimo se da tražimo pomoć i imamo često utisak da se to samo nama dešava. Ne moramo izgledati kao da smo uvijek jaki i da sve to možemo“, ističe Petović Bambur.

Vježbe relaksacije

Prema njenim riječima, vrijedan resurs su i vježbe relaksacije koje su dostupne na razne načine.

„Mnogi ljudi su upoznati sa tim kroz razne vrste vježbi, na primjer joge, pilatesa. One u sebi vrlo često uključuju slične vježbe opuštanja tijela, a  zapravo ono što se dešava jeste da kad radimo na opuštanju tijela mi zapravo time opuštamo i um. Na našem jeziku postoji ograničen broj resursa na tu temu. U udruženju Roditelji smo baš u trenutku kad je počela korona kriza snimili jednu takvu vježbu kako bi ljudi koji žele da probaju da tako nešto uvedu u svoju praksu imali priliku da to urade. Svi koji su zainteresovani da tako nešto vide mogu da na youtube kanalu Roditelji.me potraže vježbu relaksacije Osjeti svoje tijelo“, preporučuje Petović Bambur.  

Kako je navela, postoje različite tehnike i za kontrolisanje ljutnje, koje se oslanjaju na tehnike relaksacije.

„Načini kontrole zavise od intenziteta ljutnje, konteksta i od osobe… Ponekad je veliki uspjeh biti svjesan da prosto ne možete više, pa ćete otići u drugu sobu ili izaći iz kuće. Neko broji do deset, a ima i jedna tehnika koja se preporučuje, a to je da brojimo, odnosno da oduzimamo recimo od 1.000 po tri ili po sedam unazad, zavisi koliko ste dobri sa matematikom. Postoje i neke tehnike koje ja jako volim i prosto osjećam da imaju dobar efekat, a to je sve što uključuje disanje. Postoji jedna tehnika disanja koju često koristimo za brzo umirivanje. Ona se sastoji u tome da dok udišemo, brojimo do četiri, kad izdišemo brojimo do osam. Suština je da je izdah duplo duži od udaha. Ako je udah do 5 izdah može biti do 10. I onda ako osjetimo da smo uznemireni možda u toj situaciji u kojoj već jesmo, jer to je vježba koju možete raditi i da ljudi oko vas ne primijete praktično. Odlično je ako se možete skloniti u drugu prostoriju i tako uzeti neko vrijeme za sebe. Interesantno je da ukoliko ste jako uznemireni ili ljuti i date sebi minut, dva , tri da radite tu vježbu primijetićete da u stvari intenzitet ljutnje, uznemirenosti ili straha, što god je to što osjećate, drastično opada“, ističe Petović Bambur.

Kako je rekla, za upravljanje ljutnjom je korisna svakodnevna praksa kada nismo izloženi stresu ili je to stanje nekog uobičajenog relativno manjeg stresa.

„Ako svakodnevno radimo vježbe relaksacije puno će nam lakše biti da se nosimo sa stresom, ljutnjom, neprijatnom emocijom onda kada se desi nešto krupnije i kada nas nešto krupnije izbaci iz takta“, rekla je Petović Bambur, ističući da iako se naš stres i reakcija na njega odražavaju i na djecu, nije ni očekivano ni izvodljivo da možemo biti stalno u miru i srećni.

Kako ispraviti greške

„Stres je sastavni dio života i to je potpuno u redu. Za djecu je značajnije šta roditelji rade povodom tog stresa, kako se nose sa njim i šta se dešava poslije. Mislim da je jako važno da budemo autentični roditelji, da pokažemo i ljutnju i da djeca jednostavno vide da smo ljudi od krvi i mesa. Međutim, ako se neka šteta desi, ako imamo neku neadekvatnu reakciju, a to apsolutno nije odgovornost djeteta, onda je to ono što je važno. Ako popravimo stvar to je dobra prilika jer smo iskoristili stres kao priliku da učvrstimo odnos sa djetetom i da ga naučimo šta radimo kad se greške dese i kada se stvari otmu kontroli“, ističe Petović Bambur.

Imperativ savršenstva, sa kojim se suočavamo na svakom koraku, često u životu roditelja rezultira osjećajem krivice. Suština dobrog roditeljstva je, pojašnjava ona, u tome da pripremimo dijete za život, a život uključuje i stres i neprijatna iskustva.

„Pripremiću ga prije svega time što ću mu pružiti ljubav i podršku, a onda i što ću ga učiti granicama, postavljati očekivanja i samim tim ga u stvari i frustrirati. Roditelji su isto tako izvor stresa za svoju djecu. Kad ja od svog djeteta zahtijevam nešto što se njemu baš ne radi onda sam ja naravno izvor frustracije za njega. To i jeste na neki način moja obaveza kao roditelja da to radim u stepenu koji je za dijete razvojno podsticajan. Perfekcionistički zahtjevi su ono što nam svima otežava život. Djetetu nije potrebno da budemo stalno srećni, niti da mi sve radimo kako treba, već da iskoristimo greške koje pravimo da učvrstimo odnos, da mu pokažemo kako se stvari popravljaju. Svaka greška je u stvari prilika da iz nje nešto bolje proizađe, kao i u odnosima sa odraslim osobama na kraju krajeva“, kazala je Petović Bambur.