Prosječne ocjene bolje, ali nijesu pokazatelj znanja

Prosječna ocjena koju su učenici crnogorskih škola ostvarili na kraju prvog polugodišta bolja je nego u istom periodu prethodne školske godine, ali prema mišljenju stručnjaka iz oblasti obrazovanja to nije realni pokazatelj njihovih znanja i vještina.

Kako je portalu Roditelji.me saopšteno iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, na osnovu analize sprovodene na bazi podataka iz Informacionog sistema obrazovanja (MEIS), učenici osnovnih škola (II I III ciklus) u toku 2020. godine na kraju prvog klasifikacionog perioda imaju srednju ocjenu 3,8. U istom peridu 2019. godine srednja ocjena učenika je bila 3,64.

“Kada se pogledaju ocjene na kraju II klasifikacionog perioda, srednja ocjena kod učenika osnovnih škola u 2020. godini je 3,84, dok je u 2019. bila 3,71. Kod učenika srednjih škola, srednja ocjena na kraju I klasifikacionog perioda 2020. godine bila je 3,31, dok je 2019. godine bila 3,13. Na kraju II klasifikacionog perioda učenici srednjih škola su u 2020. godini imali srednju ocjenu 3,38, a u 2019. godini 3,22”, naveli su iz Ministarstva, ne odgovorivši na pitanje šta nam govore takvi rezultati, da li će biti korisni u budućnosti, pomoći im da uvide dobre i loše strane ove školske godine.

Forma preuzela suštinu

Direktorka Pedagoškog centra Crne Gore Biljana Maslovarić smatra da se, dolaskom pandemije COVID-19, vrlo jasno pokazalo koliko je naš obrazovni sistem ostao zatvoren za brze i funkcionalne promjene, alternativna i fleksibilna rješenja, servise podrške, za punu inkluziju, za djecu, za mlade, za roditelje i za nastavnike. Konačno, kako ističe ona, pokazalo se jasno kako je forma preuzela suštinu.

Bez realnih pokazatelja znanja

Da ocjene zabilježene u dnevnicima ove godine ne odražavaju realni pokazatelj znanja učenika smatra Radoje Novović, načelnik Odsjeka za istraživanje i razvoj obrazovnog sistema u Zavodu za školstvo.

“S obzirom na aktuelnu epidemiološku situaciju i na preporuku Ministarstva prosvjete da ocjena treba da je podržavajuća i motivaciona i da se uvaže sve specifičnosti realizacije nastavnog procesa, a samim tim i ocjenjivanja i procjenjivanja učenika, mislim da je prosječna ocjena u 2020. godini na nivou očekivanja, ali da u svakom slučaju ne odražava realni pokazatelj znanja, vještina i stavova učenika”, ocijenio je Novović.

Zavod za školstvo je, prema njegovim riječima, u svojim analizama predvidio da će pandemija uticati i na to da su već ustaljena školska i grupna pravila, radne navike i motivacija mogla ustuknuti pred novim uslovima rada, nedostatkom povratne informacije od vršnjačke grupe i nastavnika kao „korektivnih faktora“.

“Predvidjeli smo i da će provjera znanja biti drugačija, manje pouzdana, češće usmjerena na provjeravanje, manje na razumijevanje i primjenu naučenog, što je moglo da utiče na efektivnost učenja. Na osnovu ove analize se može zaključiti da su razlozi za bolju prosječnu ocjenu učenika dvojaki, i to – bolje snalaženje učenika u uslovima online učenja i provjeravanja, ali i težnja nastavnika da u ovoj situaciji ocjena bude motivaciona i podržavajuća”, rekao je Novović.

Čemu služe podaci  

Kako smatra Maslovarić, komparacija podataka iz baze MEIS za 2019. i 2020.godinu ne pokazuje ništa za stručnu i naučnu javnost, osim opštepoznate činjenice da postoji elektronska baza podataka za klasifikacione periode u našim školama.

“Sa svim tim podacima, sistem nije znao ili nije htio da upravlja u pravcu pružanja podrške za izgradnju i unaprjeđenje kvaliteta obrazovnog sistema Crne Gore.  Isto se dešavalo i sa  dobijenim rezultatima na  PISA testiranju. Krovne obrazovne institucije, svih ovih godina, nijesu davale jasne mjere ili orijentir kako da dobijene podatke funkcionalizujemo u pravcu popravljanja i unapređenju kvaliteta obrazovnog sistema”, istakla je Maslovarić.

Ona ukazuje da se dešavao i suprotan  proces – “podaci su nemušto saopštavani, do mjere da su bili teško dostupni za naučnu, ali i stručnu javnost”.

“O organizaciji okruglih stolova, konferencija, skupova, strukovnih okupljanja i otvorenog dijaloga sa svim zainteresovanim stranama, skoro da se ne može ni govoriti”, istakla je Maslovarić.

Obrazovni sistem bez misije i vizije

Obrazovni sistem Crne Gore, prema ocjeni direktorke Pedagoškog centra, luta u određivanju pravca razvoja, već više od deceniju.

“Izgleda nejasno šta se desilo, a zapravo je poznato, makar za stručnu i naučnu javnost, da je koncept demokratičnosti u radu (u kom je dijete u centru vaspitno-obrazovnog rada, kao i individualni  i inkluzivni pristup u vaspitno-obrazovnom radu, uz uključivanje roditelja i lokalne zajednice), na tragediju svih, tiho napušten”, rekla je Maslovarić.

To, kako dodaje, pojednostavljeno znači da nemamo misiju i viziju obrazovnog sistema, nema funkcionalne saradnje između krovnih obrazovnih institucija, veze sa školama su hiperbirokratizovane i kao takve, nefunkcionalne.

“Škole su postale plutajuća ostrva,  i osim unosa nekih podataka u elektronsku bazu/e, što je dobro da postoji, nije ni približno dovoljno kako bi postojeće informacije imale funkciju razvoja škola i obrazovnog sistema uopšte. Dakle, nema prioriteta za razvoj kvaliteta obrazovnog sistema na primjer u pravcu medijske ili naučne pismenosti, razvoja kompetencija nastavnika… Za to nijesu odgovorne škole, djeca, mladi, nastavnici i roditelji, već krovne obrazovne institucije koje nijesu ni pokušale da podatke funkcionalizuju u pravcu podrške i razvoja kvaliteta obrazovnog sistema  Crne Gore”, naglašava Maslovarić.

Planovi dodatno redukovani

Činjenica da je prosječna ocjena učenika bolja pokazuje, smatra Novović, da nastavnici nijesu bili zahtjevniji od normalne situacije.

“Uvažili su činjenicu da je ovo specifična situacija u realizaciji našeg kurikuluma. Zavod za školstvo je u okviru svoje nadležnosti, a na osnovu analize realizacije vaspitno – obrazovnog procesa uvažio potrebu nastavnika da se redukuju planovi po predmetima za drugo polugodište. U situaciji kada se ne može govoriti o efikasnom nastavnom procesu u punom kapacitetu i kada se redovna nastava ne može realizovati u neposrednoj interakciji na relaciji nastavnik – učenik i između samih učenika u obimu kakav treba da bude u redovnim okolnostima urađeni su redukovani planovi”, kazao je Novović.

U redukciji ishoda rukovodili su se, kako pojašnjava, činjenicom da nastavnici moraju realizovati ključne ishode koji su neophodna veza sa prelazak na viši nivo školovanja.

“Nastavnici treba da realizuju prevashodno sadržaje koji moraju da usvoje svi ili ogromna većina učenika. To je standard koji je propisan u svim predmetnim programima, a odnosi se na obrazovno – vaspitne ishode. Takođe, Zavodu za školstvo je veoma važno da se realizuju ishodi u kojima treba da se nešto analizira, izdvoje elementi i utvrde odnosi među njima – poređenje, razlikovanje, povezivanje, klasifikovanje, kao i da se odrede  uzroci i posljedice. Kada dodamo činjenicu da smo oslobodili nastavnike u svim predmetnim programima da planiraju i realizuju slobodni dio kurikuluma koji je sadržan sa 15-20 procenata u ukupnom obimu predmeta onda dolazimo do situacije da su programi u zadovoljavajućem obimu relaksirani”, smatra Novović.

Zavod će, dodaje on, pratiti kakve je efekte to imalo na obrazovanje učenika i prema tim saznanjima će planirati sljedeće aktivnosti. Redukovani planovi nijesu ipak ograničenje za nastavnike, jer svi oni mogu, ukoliko im to okolnosti dozvole, da realizuje kod pojedinih učenika i sadržaje koji se odnose na najviši nivo zahtjevnosti.

SOS linija baner

Nedjelja štednje

Leave a Reply