Mladi koji žive u zemljama u kojima je zabranjeno fizičko kažnjavanje djece su za trećinu manje nasilni u životu, pokazala je nova studija koja je obuhvatila preko 400 hiljada adolesenata iz 88 zemalja svijeta.
Istraživači su u okviru najveće međunarodne studije nasilja među mladima zaključili da su društva koja imaju zabrane upotrebe batina u vaspitavanju djece sigurnija mjesta za odrastanje, što prema riječima jednog od autora, Franka Elgara nije previše iznenađujuće.
Studija je koristila podatke iz dva globalna istraživanja – Zdravstvene navike djece školskog uzrasta i Globalno istraživanje zdravlja đaka, u okviru kojih su intervjuisana djeca između 13 i 17 godina o učestvovanju u fizičkom obračunavanju.
Od 88 obuhvaćenih zemalja, 30 je imalo potpune zabrane šamaranja ili drugih oblika fizičkog kažnjavanja djece, a među njima su Novi Zeland, Island, Portugal, Španija i brojne skandinavske nacije. Djelimična zabrana je postojala u 38 zemalja kao što su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Kanada, dok u 20 nije zabranjeno fizički kažnjavati djecu, kao npr. u Izraelu i Egiptu.
Fizičko kažnjavanje je definisano kao upotreba fizičke sile odrasle osobe koju koristi za „ispravljanje ili kontrolu“ djetetovog ponašanja.
Najniže stope nasilja utvrđene su u Kostariki, Portugalu, Finskoj, Hondurasu, Španiji, Novom Zelandu i Švedskoj.
Ovo nije prva studija koja povezuje batine s budućom sklonošću prema nasilju. Studija Univerziteta u Teksasu iz 2016. godine, objavljena u Žurnalu porodične psihologije, proučavala je preko 160 hiljada djece i otkrila da što su ih roditelji više šamarali i udarali povećavala se vjerojatnoća da će im prkositi, ali i iskazivati agresiju i imati izraženije neprilagođeno ponašanje i mentalne zdravstvene probleme u odrasloj dobi.
Globalno, blizu 300 miliona djece uzrasta od dvije do četiri godine roditelji ili staratelji redovno fizički kažnjavaju, podaci su iz izvještaja UNICEF-a iz 2017. godine. U tom dokumentu je ocijenjeno da se čini da većina roditelja čvrsto vjeruje da šamaranje i batine treba da budu dio discipline i vaspitavanja, a na osnovu sopstvenog iskustva odnosno onoga kako su se i prema njima ponašali dok su bili mali.
Istraživači najnovije studije su pretpostavili da će pronaći razliku u nasilju u zavisnosti od toga da li je zemlja bogata ili siromašna, ali se pokazalo da taj faktor nije uticao na ukupno stanje.
“Zabrane i nivoi nasilja među mladima nijesu imali veze sa bogatstvom države”, rekao je Elgar.
Izvor: BMJ Journal
