Ponuda online kurseva i mogućnost učenja na daljinu je sjajna, revolucionarna, alternativna. Poznajemo mnoge stručnjake koji su svoje karijere izgradili upravo stalnim usavršavanjem i pohađanjem ovakvih kurseva. Postoji i ogroman broj kurseva koji pokrivaju gotovo sve oblasti koje vam mogu pasti na pamet – od dizajna i programiranja do odnosa sa javnostima ili projekt menadžmenta.

Međutim, postavlja se pitanje da li je moguće i formalni dio obrazovanja “preseliti online” ili će online uvijek ostati samo kao dopuna obrazovanju koje stičemo u školi. Pitanje koje muči sve roditelje jeste i da li online škola i učenje na daljinu mogu pružiti našim đacima kvalitetno osnovno obrazovanje poput onog na koje smo navikli.

Da li je zaista neophodno da djeca budu u učionici da bi nešto naučila?

Prednosti učenja na daljinu su brojne. Prije svega, omogućava predavačima i učenicima da se posvete času odakle god žele. U velikom broju slučajeva, nema potrebe za izlaženjem iz sopstvenog doma, čime se štedi i vrijeme i novac, posebno ako govorimo o velikim gradovima i gužvama u saobraćaju, kao ni izdvajanja značajne sume novca za prevoz ukoliko je škola prilično udaljena od mjesta stanovanja.

U slučaju da su lekcije već unaprijed snimljene, postoji mogućnost da ih učenici gledaju kada oni to požele, i koliko god puta oni to žele, čime se postiže velika fleksibilnost i smanjenje opterećenja učenika rasporedom i unaprijed određenim terminima časova.

Sjetimo se samo svih onih sportista koji su nam bili drugari iz klupe kroz školovanje, a koji su često bili primorani da se, zarad potpune posvećenosti sportu, odreknu neke petice u školi i časa dodatne nastave. Učenje na daljinu upravo pruža mogućnost djeci i roditeljima da svojim vremenom upravljaju u potpunosti samostalno, pa i pored školskih obaveza, dobijaju prostor za usavršavanje u nekoj oblasti koja nije obuhvaćena nastavnim programom.

Ako priču proširimo i na studente, ovo takođe nudi mogućnost onima koji rade da usklade obaveze na fakultetu sa svim ostalim, te nastave svoje školovanje i usavršavanje. Kako bi student pohađao neki fakultet, u slučaju kada je omogućeno učenje na daljinu, dovoljno je samo da ima internet konekciju i adekvatan uređaj za pristup lekcijama. Time se značajno smanjuju troškovi studiranja, što obezbjeđuje mogućnost usavršavanja po nižim cijenama i povećava dostupnost većem broju ljudi.

Osim što brojni svjetski univerziteti nude takvu mogućnost pohađanja nastave za svoje studente, na talasu promjena koje su nastale u online nastavi tokom pandemije virusa korona, Google je otišao i korak dalje. Oni su početkom godine najavili da pokreću Google Career Certificates – kurseve uz koje će polaznici dobijati diplome nakon šest mjeseci učenja, a iste diplome moći će da budu ekvivalentne diplomama sa univerziteta za koje je neophodno mnogo više vremena od pola godine. Kako su najavili iz kompanije, fokus edukacije biće na vještinama i zanimanjima koja trenutno imaju najveću potražnju – projekt menadžment, UX dizajn i analiza podataka.

Često se u razgovorima zaboravlja i činjenica da učenje na daljinu primorava djecu da koriste interent i nove tehnologije u najbolju moguću svrhu – da se obrazuju, istražuju i šire svoje vidike. Iako često stičemo utisak da su svi mladi na internetu, nedavno smo pronašli istraživanje iz 2017. godine koje nas je prilično iznenadilo (ali se sigurno značajno promijenilo do danas) – čak 29 % mladih širom svijeta nije online ili ne koristi internet. Ako govorimo o svijetu budućnosti koji će počivati na vještačkoj inteligenciji i naprednim softverskim rješenjima, onda se moramo potruditi da kod mladih na vrijeme gradimo digitalne vještine.

Međunarodne organizacije poput UNICEF-a sve više govore o tome da je potrebno da djecu pripremamo i školujemo za zanimanja i karijere koje u ovom trenutku ne postoje. Upravo na događaju TomorrowReady, koji je tokom 2018. godine razmatrao načine da djecu pripremimo na zanimanja budućnosti, kao o važnoj preporuci govorilo se o tome da je potrebno da mlade uputimo i na kurseve koji su dostupni onlajn, ali i da stvorimo digitalne open-data platforme i podstaknemo mlade i organizacije da svoje znanje dijele i na taj način iskoriste internet.

Koliko djeca gube time što ne odlaze u školu?

Iako postoji jako puno prednosti za učenje na daljinu, moraju se uzeti u obzir nedostaci i ograničenja. Prije svega, predavanja koja se organizuju online, koliko god da koriste nove tehnologije, drastično smanjuju interakcije nastavnika i učenika, kao i interakciju između samih učenika. Ovo je izuzetno izraženo u slučaju kada se nastava zasniva na unaprijed snimljenim lekcijama, koje i pored brojnih pogodnosti, oduzimaju učenicima ono najvažnije – da pitaju i učestvuju u diskusiji. Čak i kada se predavanje odvija uživo, nedostaje mnogo važnih elemenata koje je nemoguće prenijeti online – ljudski kontakt i direktna komunikacija. Prvenstveno mislimo na one razgovore sa omiljenom nastavnicom poslije časova i dijeljenja kiflica tokom odmora sa drugaricom iz klupe. Sigurni smo da online nastava našoj djeci ne bi pružila taj luksuz i takve uspomene iz srednjoškolskog perioda, a koji su važan dio odrastanja svakog mladog čovjeka, jer razumije se – škola i školovanje nijesu samo pređene lekcije iz najvažnijih predmeta.

Osim toga, česti su slučajevi kada kod snimljenih lekcija, mogu nastati poteškoće u koncentraciji i razumijevanju gradiva. Nerijetko predavači znaju da koriste ton koji je uvijek isti, ponekad nedostaje lice sa kojim se glas povezuje, a sve čini da djeca zaborave da ispred sebe i dalje imaju nastavnika.

Takođe, kada je počela pandemija, suočili smo se i sa velikim problemima u smislu nepoznavanja tehnologije od strane nastavnika, učenika i roditelja, a prirodno i u skladu sa tim da nas je situacija zatekla nespremne, postojao je i nedostatak opreme ili nepostojanjeinternet konekcije za učenike i nastavnike.

Brojni nastavnici i dalje imaju podijeljeno mišljenje po pitanju izvođenja online testova, a postavlja se pitanje koliko učenici mogu pokazati svoje znanje na taj način, te da li period kada uče na daljinu doživljavaju više kao raspust nego kao obavezan period školovanja.

Učestvujmo svi zajedno u kreiranju bolje budućnosti

Da li će online učenje u potpunosti zamijeniti tradicionalni vid obrazovanja? Malo je vjerovatno. Najviše zbog socijalnog elementa offline školovanja. Važno je razumjeti da je učenje na daljinu ipak važan dodatan resurs i prilika, baš kao i učenje u učionicama.

Ono što niko ne može opovrgnuti jeste sjajna činjenica da online obrazovanje treba doživjeti kao dopunu tradicionalnog, te da se svi neformalno možemo usavršavati i kod svoje kuće. Sjajni kursevi dostupni su online još i prije perioda korone, ima i besplatnih kurseva, a u vrijeme pandemije stekli su dodatnu popularnost. Najviše takvih kurseva postoji upravo na platformama Udemy, Coursera i Google Digital Garage, pa je sada pravo vrijeme da dok naši mališani uče, i mi upoznamo neke vještine koje će nam sigurno biti od pomoći u nastavku karijere.

Primjerom da i mi učimo tokom cijelog života i odricanjem one poznate roditeljske replike: “Ja sam svoju školu završila”, možemo stvoriti bolju budućnost za sve nas. Početka tačka izgradnje te budućnosti je svakako lično usavršavanje i korišćenje novih alata sa jedne strane, i pomoć i razumijevanje naše djece sa druge.

Zbog toga kao zajednica moramo punu podršku pružiti našim najmlađima i njihovim nastavnicima koji se zajedno trude, svako na svoj način, da iz trenutne situacije izađu i sa neophodnim znanjem, ali i zdravo kao pravi heroji.

Odgovor na pitanje da li je budućnost obrazovanja učenje na daljinu, vjerovatno će dati vrijeme i narednih nekoliko godina, a nama preostaje da do tada naučimo svoju djecu da se prilagode ma kakve promjene da nastupe u životu i karijeri.

Ovaj članak dio je društveno odgovornog poslovanja kompanije doMEn koja godinama ulaže napore da Internet i nove tehnologije približi crnogorskom društvu, a posebno mladima. Prošle godine, kompanija je pokrenula i portal www.stemedukacija.me, na kojem se možeš informisati o svim besplatnim prilikama namijenjene mladima koje kompanija stvara u Crnoj Gori.