Od početka ove školske godine pravo na obrazovanje nije na jednak način dostupno svoj djeci, zaključuje se u mišljenju koje je donio Zaštitnik ljudskih prava i sloboda. Iz tog razloga Zaštitnik preporučuje Ministarstvu prosvjete da do početka drugog polugodišta , kroz saradnju sa relevantnim akterima, preduzme aktivnosti kako bi se obezbijedilo da svi učenici, bez razlike, prate nastavu u školi, uz poštovanje mjera koje propiše Institut za javno zdravlje.

“Ministarstvo je dužno da Zaštitniku dostavi izvještaj o mjerama i radnjama na izvršenju preporuke u roku od 15 dana od dana prijema”, dodaje se u mišljenju Ombudsmana, koje je dato na osnovu pritužbe koju je podnio jedan roditelj.

U pritužbi je roditelj, između ostalog, naveo da je aktima Ministarstva povrijeđeno osnovno ljudsko pravo na obrazovanje pod jednakim uslovima za njegovo dvoje maloljetne djece koji su učenici VI i VIII razreda.

U dokumentu Ombudsmana se podsjeća da je na predlog Instituta, usljed situacije izazvane pandemijom COVID-19, Ministarstvo prosvjete, odložilo početak školske godine za 1.oktobar. Zapaža se da Ministarstvo nije donijelo tu odluku do sredine septembra, kada je objavljen novi školski kalendar za navedenu godinu.

“Zapaža se da je nakon održanih konsultacija predstavnika Ministarstva prosvjete i IJZ, kao i NKT-a, Ministarstvo odlučilo da od 1.10.2020. godine, nastavu u školi pohaju đaci I, II, III, IV V i VI razreda osnovne škole i prvog razreda srednje škole, a ostali online, uz konsultacije u školi na svakih 15 dana”, navodi se u mišljenju.

Takođe, podsjeća se i da je Ministarstvo prosvjete učenicima svih razreda osnovne i srednje škole obezbijedilo i snimljeni materijal za najveći broj predmeta, koji se od 1. oktobra emituje na više televizijskih kanala.

Ipak, “u praksi (na osnovu razgovora sa djecom), online nastava, odvija se u neposrednoj komunikaciji sa nastavnicima, pomoću Teams aplikacije, a pored toga, učenici mogu pratiti i sadržaje na TV-u”

“Nesporno je da postoji određeni dio učenika koji zbog lošijeg socio-ekonomskog statusa porodica (u najvećem broju i djeca romskih porodica, djeca iz porodica korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice, djeca iz udaljenih seoskih domaćinstava), nema mogućnost korišćenja navedenih oblika komunikacije i kojima se, kako navodi Ministarstvo prosvjete prosljeđuju nastavni sadržaj, domaći zadaci, prezentacije i sl. Ova djeca suočavaju se s brojnim izazovima i kada je redovna sitaucija u obrazovanju, a naročito sada, u ovoj situaciji, kada su ‘prepušteni’ sami sebi”, naglašava se u mišljenju Ombudsmana.

Ističe se da iskustva pokazuju da kada se jednom prekine obrazovanje, najsiromašnija i najranjivija djeca možda se nikada ne vrate u redovno obrazovanje, što ih izlaže potencijalnim rizicima.

“Smatramo da za vrijeme trajanja online nastave, ovoj djeci koja nemaju materijalne mogućnosti i čiji roditelji ne mogu da im priušte komunikaciona sredstva, treba omogućiti, da kao i njihovi vršnjaci imaju pristup svim sadržajima i direktnoj komunikaciji preko interneta i aplikacija”, navodi se u mišljenju.

Zaštitnik je mišljenja da je veoma važno omogućiti svim učenicima jednak pristup obrazovanju, te da je to preduslov za stvaranje jednakih šansi za sve bez diskriminacije.

“Svakako da je zdravstvena situacija veoma važna, te da je u ovom trenutku velika transmisija zaraze, istovremeno svjedoci smo da pojedina djeca skoro devet mjeseci ne pohađaju nastavu u školama, a što se svakako može odraziti i na njihovo mentalno zdravlje” kaže se u saopštenju.

Uspostavljanje online sistema učenja i predavanja, dobar je iskorak za prevazilaženje poteškoća sa kojima smo primorani da se suočimo i koje su u određenoj mjeri dali rezultate.

Međutim, kako se napominje, jasno je da postoje učenici kojima nije dostupan ovaj sistem nastave, koji nemaju mobilni telefon ili ako imaju nemaju pristup internetu, a ima i porodica koje nemaju ni tv prijemnik.

“Ova djeca ostaće uskraćena za pojedine oblike nastave kao i video sadržaje, te će njihovo dalje školovanje biti upitno. Takođe, činjenica je da je veoma teško za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama, obezbijediti sticanje znanja uz online model. Naročito za djecu kojima je kao tehnička pomoć, neophodan asistent u nastavi”, naglašava se u mišljenju.

U instituciji Zaštitnika smatraju da sve uzrasne grupe djece treba da ostvaruju nastavu u učionicama, uz poštovanje preporučenih mjera.

“Činjenica da su otvoreni ugostiteljski objekti, prehrambeni i drugi u kojima građani obavljaju svakodnevne potrebe i provode vrijeme, ne korespondira sa činjenicom da pojedina djeca ne idu redovno u školu. Koliko je važno djeci od I do VI razreda da prate redovno nastavu, toliko je važno i djeci ostalih razreda osnovne i srednje škole da prate nastavu. Smatramo da dijeljenje djece po uzrastima, koji će pohađati nastavu u školi, a koji online, nije u njihovom najboljem interesu. Naročito što je zapaženo da se u školama nastavnici i djeca pridržavaju preporučenih mjera (distanca, higijena ruku, maske), te da su, a što i navode predstavnici Instituta za javno zdravlje, škole sigurna mjesta u kojima je do sada prenos virusa bio najmanji”, napominje Zaštitnik.

Iako je veoma teško za neke uzrasne grupe djece da se uspješno održava bezbjedno rastojanje, u svakoj situaciji, smatraju da ih ne treba u potpunosti isključiti iz nastave u učionicama, naročito u sredinama i onim školama koje nemaju veliki broj učenika.

“Roditeljska podrška je veoma važna za uspjeh djece u učenju i za nastavak školovanja, te je u vremenu ove, za djecu nove situacije, važno da su roditelji/staratelji uz njih”, navodi se u mišljenju.

Međutim, roditelji ne mogu i ne smiju biti nastavnici, premda se kod takvog načina učenja to događa. Osim toga, ne treba zanemariti ni doprinos prosvjetnih radnika koji ulažu velike napore da odgovore izazovu i da do svakog djeteta dođe sve ono što treba, kao i da vrednuju ostvarene ciljeve.

“Takođe i nastavnici su trebalo da prođu obuke u korišćenju digitalnih tehnologija. Evidentno je da oni ulažu dodatni trud kako bi djeca prevazišla tu situaciju, imajući u vidu da je u pojedinim opštinama obustavljana redovna nastava i prelazilo se na online model, te nakon određenog perioda učenici su se vraćali na redovnu nastavu, dok pojedine uzrasne grupe isključivo prate online predavanja uz kratke konsultacije u školama”, naglašava se u mišljenju.