Zavod za školstvo Crne Gore uputio je direktorima svih škola preporuke da organizuju rad u skladu sa Pravilnikom o ocjenjivanju učenika, prema kojem djeca ne smiju imati više od jednog kontrolnog ili pismenog zadataka dnevno, a sedmično ne više od dva. Trenutno u crnogorskim školama, đaci su prinuđeni da dnevno rade i po tri kontrolna zadatka, uz usmeno ispitivanje.

Gostujući u jutarnjem programu RTCG pedagog Radoje Novović iz Zavoda za školstvo CRne Gore je istakao da je stvar potpuno jasna kada je riječ o načinu provjera znanja.  

„Apsolutno nije dozvoljeno da se u jednom školskom danu ispituje ili provjerava znanje iz više od jednog predmeta, bez obzira da li je to pismeno ili usmeno. Tu je prosto stvar jasna i mi smo ekspresno uputili  svim direktorima škola dopis da to nije preporučljivo. Trenutno je to tako, pretpostavljamo zato što su škole preopterećene u ovoj fazi realizacije vaspitno – obrazovnog procesa, u dosta kompleksnoj epidemiološkoj situaciji. Imate velike škole sa velikim brojem učenika, gdje se svako odjeljenje dijeli na dvije grupe, opterećenost je velika i to sve treba isplanirati i organizovati. Pretpostavljamo da prosto imaju potrebu da racionalizuju i vrijeme, ali to nije preporučljivo i opravdano. Uputili smo im dopis i treba da se drugačije organizuju u školama.  Naš cilj nije da pametujemo, mi smo institucija koja treba da ukaže na  potrebu da to ocjenjivanje bude objektivno, a da bi bilo objektivno ne smije biti opterećujuće. Na kraju krajeva, to je zakonska regulativa, jer po pravilniku dozvoljena je jedna pismena provjera dnevno, a u toku nedjelje dva kontrolna. I ranije smo školama uputili preporuke kako da se u ovakvoj situaciji na najbolji način snađu i organizuju svoj rad“, rekao je Novović.

On kaže da se ne očekuje od roditelja da budu predavači, ali su značajna karika i podrška.

„Oni su tu da usmjere, motivišu i kontrolišu djecu, da obezbijede ambijent i pomognu im da isplaniraju aktivnosti. Oni ne treba da budu podrška u predavanjima i ocjenjivanjima. Treba napraviti balans između podrške učenju učenika i usmjeravanju da budu samostalni“, rekao je Novović.

Koordinatorka obrazovnog programa UNICEF-a Maja Kovačević smatra da je zabrinutost roditelja za psihičko i fizičko zdravlje djece i za ukupan razvoj očekivana.

„Očekivana je i njihova frustracija i zbunjenost, rekla bih i bespomoćnost u ovoj situaciji koja je za sve nas teška, ima puno preokreta i još više nepoznanica. Roditelji su, osim učenika i školskog osoblja svakako ključni učesnici obrazovanja i obrazovnom sistema i na njih se često gleda kao na jednu kompaktnu grupu istomislećih ljudi, ali to nije slučaj“, rekla je Kovačević.

Ona je podsjetila na rezultate istraživanja UNICEF-a, prema kojem je 73 posto roditelja bilo za otvaranja škola, a 23 posto protiv.

„Pitali smo ih i koji model smatraju najprikladnijim u ovim okolnostima i polovina roditelja je rekla da je to neposredno živa nastava, trećina je smatrala da je najbolji kombinovani model, dok je samo 13 posto bilo za online nastavu. Roditelji i porodica u Crnoj Gori se ne razlikuju samo po tome u kakvim okolnostima žive i kojeg su socio-ekonomskog statusa, da li mogu priuštiti djeci ono što im je potrebno na svakodnevnoj osnovi i da li mogu pružiti pomoć u učenju, već i po svojim stavovima i uvjerenjima kako je trebalo odgovoriti na pandemiju. I upravo zbog toga je trebalo uključiti roditelje od samog početka planiranja toga kako će nastava biti izvedena. Jedino kroz redovne konsultacije roditeljima možemo znati sa kakvim se specifičnim problemima porodice srijeću i jedino tako možemo znati na koji način da odgovorimo na izazove i kako da im pružimomo podršku koja im je potrebna“, rekla je Kovačević.

Kovačević je istakla stav UNICEF-a da nijedna generacije ne bi trebala da bude isključena iz žive nastave. Ona smatra da su prekršeni osnovni postulati kvalitetnog inkluzivnog obrazovanja, jer nismo prilagodili školu djeci, nego su se djeca morala prilagoditi sistemu.        

Ona je ukazala na dva velika problema – nedostatak školske infrastrukture i primjenu istog modela u svim školama.

Psihološkinja i predavač na Filozofskom fakultetu dr Jelena Mašnjić smatra da je trenutna situacija u obrazovnom sistemu izuzetno iscrpljujuća.

„Imam komunikaciju sa kolegama iz predškolskih ustanova, škola pa sve do fakulteta i moram reći da smo mi koji predajemo na fakultetu ipak u mnogo boljoj poziciji, jer smo tu da budmeio konsultovani u vezi raznih promjena i tema, dajemo sugestije, ali se oslanjamo i na njihovu odraslu ličnosti i na to da su više u mogućnosti da za sebe privređuju ono što svijet malih ne može“, rekla je Mašnjić.

Prema njenoj ocjeni, treba podizati nivo solidarnosti u obrazovanju.

„Postoje pojedinci koji u ovoj tjeskobi u pokušaju da odgovore na krizu možda ne posegnu za adekvatnim načinima. Ne mogu da ne opravdam i takve situacije. Treba zato na viši nivo podizati sistem solidarnosti. U ovom slučaju treba razumjeti frustraciju roditelja i naći način da se naprave servisi koji će im pomoći“, smatra Mašnjić.

Izvor: RTCG