Dio stručne i laičke javnosti prije početka školske godine zatražio je od Ministarstva prosvjete da se u selima zbog loših tehničkih uslova ne organizuje onlajn nastava. Nadležni nisu prihvatili predloge da sva djeca iz seoskih škola redovno pohađaju nastavu, a ne od kuće, iako je zbog malog broja njih lako poštovati mjere za suzbijanje koronavirusa. Čak je i UNICEF u Crnoj Gori preporučio resoru ministra Damira Šehovića da svaka škola bude u prilici da sama donese odluku o najboljim načinima organizovanja nastave za vrijeme pandemije kovida -19. Njihova istraživanja pokazuju da skoro svaka peta porodica u našoj državi s djecom uzrasta do 18 godina – nema pristup kompjuteru ili laptopu s internetom, čime im je onemogućeno da učestvuju u nastavi na isti način kao njihovi vršnjaci. To je potvrdilo i više direktora seoskih škola. Prema njihovim tvrdnjama, mnogo je đaka iz crnogorskih sela koji imaju problem zbog nedostatka opreme, lošeg internet signala ili čestih nestanaka struje.

Ministarstvu prosvjete su povodom toga mišljenja i molbe slali i Prosvjetna zajednica, Pedagoški centar, Unija direktora škola, Sindikat prosvjete, udruženje Roditelji… Na kraju je, ipak, donijeta odluka koja važi za sve – od 1. oktobra u školu idu đaci do šestog razreda, kao i prvi razred srednje škole, dok ostali uče od kuće.

“Ciljano i svjesno je napravljen unificiran model za sve škole, radi koordinacije i praćenja. Svakako ćemo pratiti epidemiološku situaciju, ali i organizacionu situaciju u školama i ukoliko bude bilo kakvih promjena, o tome blagovremeno informisati javnost”, kazala je Pobjedi direktorica Direktorata nadležnog za osnovno obrazovanje u Ministarstvu prosvjete Arijana Nikolić Vučinić.

Ona nije odgovorila na pitanje da li sva djeca u crnogorskim selima imaju laptop ili kompjuter koji je povezan s internetom, odnosno jesu li organizovali nabavku tih uređaja i ako jesu – kako, koliko…

“Što se tiče opremljenosti školaraca kod kuće, kojih, kao što vjerovatno znate, u Crnoj Gori ima nešto manje od 100.000, ističem da nastava kod one djece koja prema trenutnom modelu nemaju predavanja u školi (7, 8. i 9. razred osnovne škole i 2, 3. i 4. razred srednje škole) se ne organizuje samo onlajn, već se potpuno isti edukativni materijal emituje i na televizijama. Dogovoreno je da kanali na kojima se emituje materijal budu dostupni kod svakog kablovskog operatora, nezavisno od toga kog operatora usluge djeca kući koriste”, odgovorila je ona.

Nikolić Vučinić je kazala da ovo nije samo onlajn nastava, “već nastava na daljinu i putem televizije, te na druge načine, upravo kako bi pokrivenost bila skoro stoprocentna”.

“Na kraju, u izuzetno malobrojnim slučajevima kada djetetu nije dostupna ni televizija, svaka škola ima jasnu obavezu da im dostavlja materijal (naravno, poštujući epidemiološke mjere), a tako je bilo i u prethodnoj godini onda kada su zatvorene škole”, kaže Nikolić Vučinić.

Potpredsjednica Prosvjetne zajednice Olivera Leković, međutim, smatra da ovakvim stavovima i odlukama Ministarstvo prosvjete otvoreno diskriminiše djecu.

“Pitanje je ima li dijete signal ili čak ima li struju. Ne vidim razlog da budu diskriminisani ako u školi imaju uslove za nastavu. U Ministarstvu se drže svojih principa iako je to na štetu učenika, a mi smo tu zbog đaka”, navodi ona.

Nikolić Vučinić smatra da je najvažnije to da sva djeca koja nijesu krenula na predavanja u školama, do normalizacije stanja imaju svako ispitivanje, kontrolne i pismene zadatke u školi, kao i petnaestodnevne konsultacije u toj ustanovi iz svakog predmeta. To znači da su sva djeca, nezavisno od toga žive li na selu ili ne, “u stalnom i više nego intenzivnom kontaktu sa školom”.

“Ovaj model nastave, koji je zapravo kombinovani, uveden je zbog zaštite zdravlja djece, odnosno kako bi obrazovni sistem bio u prilici da ispoštuje svaku preporuku Instituta za javno zdravlje”, rekla je Nikolić Vučinić.

Prosvjetna radnica Leković, koja je u svakodnevnom kontaktu sa đacima misli da bez žive riječi i kontakta sa nastavnikom, nastava ne može biti kvalitetna.

“Časovi na TV-u traju 10 do 15 minuta i đak je prepušten sam sebi. Pitanje je da li roditelj može to da iskontroliše. Na TV-u nastavnik pripremi čas i uvijek je potrebna dodatna pomoć i objašnjenje. Osnovu nosi TV čas, ali to nije dovoljno. Preko onlajn platformi imamo reagovanje djece, svoju grupu, znamo dokle su stigli sa znanjem”, rekla je ona, dodajući da su nastavnici hemije biologije i matematike posebno zabrinuti.

Praksa u pojedinim školama potvrđuje zabrinutost Leković.

Direktor barske seoske škole “Đerđ Kastrioti Skenderbeg” Bećir Berjašević kazao je da im je problem održavanje nastave onlajn, jer je na ovom području loš internet.

“Više bi nam odgovaralo da se nastava odvija kao u redovnim okolnostima, jer imamo smještajnih kapaciteta. Smatram da bismo se mogli kvalitetno organizovati i da bi djeca i tada bila bezbjedna, jer odjeljenja broje najviše po deset do 12 učenika. Ipak, poštovaćemo preporuke Ministarstva”, rekao je on.

U Ostrosu, prema njegovim riječima, za sada, nema registrovanih slučajeva zaraze korona virusom.

“Tako su ovdašnja djeca u ovom momentu u znatno povoljnijoj poziciji od vršnjaka u gradskom jezgru. Imamo izvanredne uslove za boravak učenika”, poručio je Berjašević.

Iz OŠ “Jovan Tomašević” u Virpazaru smatraju da će najveći problem biti poštovanje preporuka NKT-a prilikom organizovanja kombi prevoza za djecu.

“Nastavu organizujemo preko vajber platforme, zbog toga što pokrivenost internetom nije zadovoljavajuća u svim djelovima mjesne zajednice”, rekla je direktorka Jadranka Pešić.

I u osnovnoj školi u Đuravcima nastavu su počeli na način što učenici i nastavnici komuniciraju posredstvom vajbera.

“To je bio jedini način da organizujemo nastavu u vanrednim okolnostima. Tokom prvog talasa koronavirusa, pokazalo se da je takav sistem rada moguć. Zadovoljni smo tadašnjim rezultatima”, kaže direktor ove škole Fikret Sinanović.

Slična situacija je i u kolašinskim selima gdje rade četiri seoske škole. Direktor OŠ Međurečje Petar Bulatović objašnjava da onlajn nastavu pohađa jedan učenik sedmog razreda, dva osmog i tri devetog.

“Onlajn nastavu ćemo organizovati preko mobilnih telefona, odnosno vajbera, jer učenici uglavnom nemaju drugih i boljih tehničkih mogućnosti. Trebaće nam za sve to zajedničkog napora i strpljenja. Signal je često slab, pa se izlazi iz kuća da se uhvati. Često je u kući samo jedan moderniji telefon, pa se čekaju roditelji da dođu sa posla kako bi se poslali domaći zadaci”, rekao je on, dodajući da ih sve ove otežavajuće okolnosti motivišu da daju dodatne napore kako bi onlajn nastava ispunila sve ono što se očekuje od nastavnika i od učenika.

Od svih seoskih škola na području kolašinske opštine, najbolje uslove ima škola “Mojsije Stevanović, koja se nalazi kod Manastira Morača, neposredno pored magistrale. Direktor te škole Rade Baković kaže da je ove školske godine 30 đaka u školi, a za sedmoro se organizuje onlajn nastava.

“Oni imaju sve tehničke uslove za realizaciju ovog vida nastave”, poručio je on.

I OŠ “Vojin Čepić” u Dragovića Polju, takođe, prema riječima direktorice Majde Medenice, čini maksimalne napore da organizuje onlajn nastavu. Dio njihovih učenika je sa porodicama na katunima, pa  ponekad imaju problema sa telefonskim signalom. Ipak, znaju se mikro lokacije gdje je signal siguran, pa se tako uspostavlja potrebna komunikacija između đaka i nastavnika.

“Onlajn nastavu prate učenici u Redicama, Starću, Dragovića Polju i Ljevištima. Slaba je pokrivenost mobilnom mrežom, a imamo i česte nestanke električne energije. Za platforme preko interneta nema uslova, jer učenici nemaju tablete i računare. U većini porodica jedan telefon koriste svi članovi porodice. Rade preko vajber grupa i tako ispunjavaju obaveze”, zaključuje Medenica.

Potpredsjednica Prosvjetne zajednice Olivera Leković negoduje što Ministarstvo “nije imalo sluha” ni za djecu sa razvojnim teškoćama. Ističe da su djeca sa autizmom posebno pogođena.

“Glavni cilj za njih je bila inkluzija koja podrazumijeva uključivanje i sada su odjednom već pola godine kod kuće”, rekla je ona, ocjenjući da su zbog takvih odluka učinjeni koraci unazad.

Leković smatra da nije bilo opravdano ovoliko odlaganje nastave, ističući da su naša djeca u doba korona virusa najviše bila izvan škola, u odnosu na okruženje. Podsjeća da je u septembru bilo manje oboljelih nego sada, ali se nastava nije odvijala. Ona je izrazila negodovanje i zbog toga što je ministar Damir Šehović još u maju izjavio da će od 1. septembra biti opremljene sve učionice od prvog do šestog razreda, odnosno da će dobiti bolji internet, računare i pametne table, da bi u septembru bila aktuelna priča da to neće obezbijediti za sve, nego samo za pravake. Tada je rečeno da će biti opremljeno 500 učionica, zbog korišćenja digitalnih udžebnika.

“Nastava je počela, a nama su učionice prazne. Ništa nije urađeno. Uložen je novac u digitalne udžbenike koje mi ne možemo da koristimo u nastavi. A novac za računare, pametne table ne znamo ni gdje je. Imamo neke izgovore da je sve oko tenedera. Tražila sam taj tender, ali nisam uspjela da ga nađem. Osjećamo se prevarenima” rekla je Leković.

U pljevaljskoj školi “Radoje Tošić” u Srdanovom grobu, prema riječima direktora Milana Lacmanovića, zaključno sa šestim razredom imaju 14 učenika, dok njih pet iz starijih razreda prati nastavu onlajn.

“Za sada nema nikakvih problema, ali tek smo na početku i teško je procijeniti za dva dana kako će se dalje odvijati. Po mom ličnom mišljenju i ovih pet učenika je moglo nastavu pratiti u školi, jer imamo dovoljno prostornih kapaciteta, ali moramo poštovati preporuke Ministarstva. Škola ima dovoljno higijenskih sredstava, nastavno osoblje nosi vizire i maske, a djeca maske. Inače, djeca su disciplinovana, ozbiljno su shvatila sve ovo i nemamo, zaista, nikakvih problema”, kazao je Lacmanović.

On dodaje da većina djece ima laptopove ili pametne telefone, ali da je internet loš. Lacmanović kaže da je Ministarstvo ugradilo jedan dio novih uređaja koji bi poboljšali kvalitet interneta i da ovih dana očekuju ugradnju i drugog dijela što bi đacima omogućilo lakše korišćenje e–udžbenika.

“Možda samo jedan od naših učenika nema laptop, ali trudićemo se da mu ga obezbijedimo. Škola i Ministarstvo će naći najbolje rješenje”, kaže Lacmanović.

Iz OŠ “Dušan Ivović” u Kosanici navode da, takođe, imaju loš internet, što otežava nastavu onlajn.

“Nemaju sva djeca laptopove, pametne telefone, tablete tako da im fizički dostavljamo materijale”, kazao je direktor Nebojša Rubežić.

Izvor: Pobjeda