Među osobama koje su trenutno inficirane u Crnoj Gori su djeca osnovnoškolskog uzrasta, mlađe odrasle osobe, odrasle osobe, ali i starije osobe u osamdesetim godinama, kazao je epidemiolog Instituta za javno zdravlje dr Senad Begić.
“Što se tiče strukture oboljelih osoba, ne smijemo zaboraviti da smo svi podjednako osjetljivi na novi koronavirus te da ovaj virus ne bira”, kazao je on.
Koja sredstva za dezinfekciju građani treba da koriste u domaćinstvu? Da li su među njima deterdženti za posuđe, Domestos? Da li je tačno da upoterba rakije nije efikasna, te da li je i asepsol slabog učinka?
Kada se radi o sredstvima za dezinfekciju, njihov sastav treba da bude takav da se zasniva na hloru, to su rastvori varikine i drugih izbjeljivača uključujući i neka sredstva za dezinfciju i čišćenje toaleta, koja treba razblažiti u odgovarajućem odnosu, a odnos koji je učinkovit je 1:50. Što se tiče deterdženata oni ne mogu biti učinkoviti za dezinfekciju površina, ali u određenim situacijama mogu biti učinkoviti za održavanje higijene ruku, ali samo kada sapun ili tečni sapun nijesu dostupni. Vezano za korišćenje alkoholnnih pića, nažalost, nijesu učinkovita jer u sebi ne sadrže dovoljnu koncentarciju alkohola koja je potrebna da bi se virus na određenim površinama inaktivirao. Dakle, virus inaktiviraju preparati alkohola, koji u sebi sadrže najmanje 70 procenata alkohola.
Da li su samo respiratorne tegobe simptomi bolesti? Je li curenje nosa simptom? Mnogi ljekari kažu da nije. Da li dijareja može da bude znak, budući da to navode stručnjaci u Americi i Norveškoj?
Glavni i osnovni siptom infekcije novim koronavirusom je povišena tjelesna temperatura. Ona se registruje kod 84, čak i više procenata inficiranih, dok drugi simptomi uključuju suv, nenadražajan, neproduktivan kašalj, kijanje, opštu slabost, bolove u mišićima i zglobovima, pospanost i znojenje. Simptomi kao što je dijareja, i neki drigi simptomi, jesu registrovani kod oboljelih, ali u jako malom procentu. Dijareja je registrovana kod manje od jednog procenta oboljelih i trenutno se ne može govoriti da li se radi o simptomu infekcije, ili se radi o koincidenciji, odnosno činjenici da su ti pacijenti imali dijareju drugog porijekla. Curenje iz nosa je jako zanimljivo, jer se bilježi u jako malom procentu kod osoba inficiranih COVIDom-19 i trenutno se smatra da curenje nosa ne ide u prilog tome da je osoba inficirana sa novim koronavirusom.
Kad se može očekivati prestanak širenja virusa kod nas i u regionu?
Teško je i nezahvalno govoriti o tome, iz prostog razloga jer ne znamo kakav će biti razvoj situacije. Kada bi se svi na svijetu pridržavali propisanih mjera bilo bi za očekivati da epidemija polako utihne. Smisao ovakvog ponašanja je takav da, ne samo mi nego svaka država svijeta, zavisi od komšije. I samim tim je jako bitno na međunarodnom nivou podići obazrivost na još veći nivo u insistirati da se mjere adekvatno sprovode. Najbolji primjer je Kina. Ona je strogim mjerama završila problem koji je imala u provinciji Hubej. Ona je epidemiju suzbila, riješila. Međutim i ona ostaje vulnerabilna s obzirom na broj slučajeva koji su registrovani u svijetu i sada se njihove mjere prevencije okreću ne ka unutrašnjim stvarima, nego ka spoljašnjim, pokušavajući da se spriječi importaciju virusa. Jedina situacija u kojoj će se epidemija ugasiti sama od sebe je situacija na terenu u kojoj ćemo imati više otpornih na infekciju, nego što imamo osjetljivih, a otpornih ćemo imati u ovom trenutku samo na način da su to ljudi koji su preležali infekciju. Drugi način da imamo otporne je da sprovedemo vakcinaciju. S obzirom da vakcine nema ta strategija je definitivno dugoročna i sigurni će proći najmanje šest do 12 mjeseci dok vakcina ne bude gotova i dok se ne bude mogla koristiti.
Kako bi građani trebalo da se ponašaju nakon što se vrate iz prodavnice, na koji način da dezinfikuju garderobu, obuću, kao i proizvode, koje unose u kuću. Koliko se virus može zadržati na odjeći, obući, površinama i kakave su vaše preporuke u tom dijelu?
Glavno i osnovno je manično i opsesivno pranje ruku, što šešće. Kada se ulazi sa spoljašnosti u dom obuća treba da se izuje ispred, da se higijena velikih površina, posebno podova, sprovodi što češće i redovnije. Ambalažu u kojoj su donesene namirnice treba baciti, ruke nakon toga oprati, a vjerovatnoća da će se virus zadržati na nekoj od kutija koju ste donijeli iz prodavnice je jako mala. Međutim nakon svakog postupanja sa ambalažom, namirnicama, ruke treba prati. Sirovu hranu, posebno salate i voće treba ospesivno dugo prati pod mlazom vode. Kada se radi o garderobi nije dokazano da ona može uticati u prenošenju virusa, ali je poželjno luftirati i prati je i peglati u skladu sa svakodnevnim rutinama.
Roditelji se interesuju, iako nije česta situacija, u kakvim bi uslovima boravila djeca u slučajevima da im treba bolnička njega? Kako će izgledati njihov tretman? Gdje će biti smješteni? Ima li dovoljno respiratora? Da li u takvom slučaju roditelji idu sa njima u bolnicu?
Klinički centar Crne Gore, uključujući Institut za bolesti djece, koji je njegov sastavni dio, je učinio sve i na vrijeme izradio planove vezane za smještaj kako odraslih, tako i djece. Generalno je pravilo, kada se radi o obolijevanju od zaraznih bolesti, roditelji i djeca se ne smještaju zajedno. Međutim, u ovakvim situacijama ako je izloženost bila zajednička ili ako su roditelji i djeca provodili određeno vrijeme zajedno prije hospitalizacije, ne postoji validan epidemiološki razlog zbog kog bi se oni razdvajali. To u suštini znači da će se odluka o ovakvim stvarima donositi unutar ustanove koja bude zbrinjavala oboljele i da će se takva odluka donositi na individualnom nivou, imajući u vidu jednu osnovnu stvar, a to je spriječiti širenje infekcije unutar zdravstvene ustanove.
Izvor: Vijesti