Crna Gora se suočava sa alarmantnim porastom maloljetničke delinkvencije, sa čim je saglasan i profesor Pravnog fakulteta kriminolog Velimir Rakočević koji smatra da bi trebalo razmisliti o mogućem spuštanju granice krivične odgovornosti sa 14 na 13 ili 12 godina života, jer postoje slučajevi kada maloljetnici izvrše najteža krivična djela ali nijesu krivično odgovorni.

U toku prošle godine svakodnevno je u Crnoj Gori po jedno maloljetno lice izvršilo neko krivično djelo, dok je među njima i veliki broj višestrukih povratnika. Statistički podaci govore da se uglavnom radilo o djelima iz oblasti imovinskog kriminaliteta, da bi krajem godine bilo zabilježeno i teško krivično djelo ubistvo. Većinom su počinioci ovih djela bili muškarci, ali, prema zvaničnim podacima, u kaznenu evidenciju ušle su i 22 maloljetne djevojke. Tokom godine maloljetnici su izvršili ukupno 472 krivična djela.

Rakočević je za Dan istakao da se radi o trendu u zemljama u okruženju koji ni nas nije zaobišao.

“Poseban problem predstavlja porast kriminaliteta djece, odnosno lica koja nijesu navršila 14 godina života i nijesu krivično odgovorna no crnogorskom krivičnom zakonodavstvu. Polazeći od činjenice da je maloljetnička delinkvencija najteži oblik poremećaja u ponašanju mladih, svako društvo mora da zabrine svaki slučaj antisocijalnog ponašanja djece i maloljetnika. Nasilnički kriminalitet vrše pretežno oni maloljetnici koji su ranije u djetinjstvu bili izloženi nasilju”, kazao je Rakočević. Predlaže da se uporedo povećaju i ulaganja u razvoj servisa i službi za prevenciju maloljetničke delinkvencije.

Rakočević podsjeća da ukoliko u strukturi maloljetnih delinkvenata ima veliki broj povratnika to znači da mjere koje su preduzimane prema njima nijesu dale očekivane rezultate.

Evidentno je, istakao je, da društvo u cjelini ne pridaje dovoljno pažnje problemu maloljetničke delinkvencije.

Broj maloljetnih lica koja su došla u sukob sa zakonom podrazumijeva i počinioce teških krivičnih djela kao što je ubistvo. Na pitanje koji je to psihološki momenat koji je preloman kod počinioca da izvrši zločin i faktori koji na to utiču, Rakočević kaže da se radi o dvije grupe faktora koji dominantno utiču na kriminalno ispoljavanje.

“Jedna grupa činilaca odnosi se na ličnost maloljetnika, a druga na spoljašnje faktore koji determinišu kriminalno ponašanje. Njihov uticaj je različit i zavisi od kokkretnog slučaja. Pošto postoji veliki broj oblika ovog krivičnog djela polazi se prevashodno od motiva kriminalne djelatnosti i svojstava ličnosti maloljetnog učinioca ubistva”, objasnio je Rakočević.

Kada se radi o motivaciji, kako ističe Rakočević, on da preovlađuju pobude koristoljublja kao i druge niske pobude kao što su zloba, zavist, pakost, ljubomora, mržnja i slično.

Opasnost je, ističe Rakočević, u tome što djeca i maloljetnici vrše krivična djela u grupi i na taj način se neodlučni maloljetnici odvaže da se pridruže.

“Ukoliko izostane porodična kontrola, a pritom je okruženje nepovoljno, onda je izvjesna kriminalna karijera maloljetnika. Mnogo toga zavisi od toga kako maloljetnici uspostavljaju socijalne kontakte. Praksa pokazuje da maloljetnike na izvršenje krivičnih djela najčešće podstrekavaju punoljetna lica koja su im vođe. Veoma je važno da maloljetnik ne bude kriminogeno inficiran od pripadnika kriminalnih grupa”, ističe Rakočević.