U Crnoj Gori je u posljednje dvije godine bilo osam slučajeva kada majka ili otac odvedu dijete u stranu državu bez pristanka drugog roditelja.

Prema podacima Ministarstva, u prošloj godini bilo je pet predmeta međunarodne otmice djece, a u ovoj godini, do sada, tri predmeta.

“Ne može se reći da je broj predmeta u porastu”, kazali su iz oni.

Najviše slučajeva kada je zatražena međunarodna pravna pomoć odnosi se na Srbiju.

“U predmetima iz 2018. i 2019. godine Crna Gora je sarađivala sa Republikom Srbijom (tri predmeta), sa Slovenijom, Sjedinjenim Američkim Državama, Austrijom, Švedskom i Njemačkom (po jedan predmet)”, kazali su iz ovog vladainog resora.

Podaci Ministarstva pravde ukazuju da ne postoji veliki broj slučajeva kada roditelj kidnapuje dijete.

Iz udruženja Roditelji, koje ima program podrške jednoroditeljskim porodicama, su kazali da se nijesu susretali sa slučajevima kada roditelj kidnapuje dijete nakon razvoda, ali da primjera prijetnji, inaćenja i zloupotrebe zakona ima mnogo i da u takvim slučajevima najviše stradaju djeca.

Koordinatorka Grupe za podršku jednoroditeljskim porodicama u udruženju Roditelji Ivana Dukić kazala je da je u zakonu veoma tanka linija između kidnapovanja i jednostavnog nesporazuma i da bivši supružnici često zloupotrebljavaju zakon i iz inata prijavljauju kidnapovanje ili jednostavno ne daju djetetu da putuje u drugu državu.

“Roditelj koji je staratelj ima pravo da pređe granicu bez saglasnosti drugog roditelja, ali nema pravo da trajno preseli djete i to je problematika koja često dovodi do nesporazuma. Nakon razvoda braka roditelji često ulaze u začarani krug ljutnje, bijesa i inata. Inateći se jedni sa drugim ne znaju da najveću štetu nanose djetetu. Dešavalo se da dijete ne može da ode na ekskurziju jer se jedan od roditelja zainati i ne daje saglasnost za prelazak državne granice. Razredni starješina neće da povede dijete van zemlje bez sagasnosti oba roditelja”, rekla je Dukić.

Ona navodi da u dosta slučajeva dolazi do zloupotrebe zakonskih odredbi.

“Desilo se da nam se javila žena koja je porijeklom iz Srbije, a bila je udata u Crnoj Gori. Željela je da ode kod svojih roditelja i povede maloljetno dijete. Tada otac nije dao dozvolu iz inata iako su išli samo na 10 dana. Žena je tada otišla u Centar bezbjednosti i morala je da da izjavu koliko će ostati u drugoj državi, u ovom slučaju u Srbiji. Osnovni tužilac naravno tu ne pokreće nikakav postupak jer nema elemenata krivičnog djela ali službenici CB moraju da poštuju proceduru”, rekla je ona.

Iz Ministarstva pravde su kazali da građani Crne Gore imaju pristup međunarodnoj pravnoj pomoći u ovakvim slučajevima.

“Postupak se pokreće na zahtjev roditelja čije je dijete, protiv njegove volje, odvedeno”, kazali su iz Ministarstva.

Kada je u pitanju međunarodna pravna pomoć, Dukić tvrdi da ona slabo funkcioniše.

Ona navodi da u Timu za podršku imaju advokata i psihologa i da nastoje da pruže pravnu pomoć koliko je god to u njihovoj moći.

Međutim, ona ističe da do sad nije bilo slučajeva kad je jedan roditelj trajno odveo dijete u drugu državu.

Prema riječima Dukić, majke su najčešće staratelji djece, a očevi ti koji prijavljuju navodne otmice i ne dozvoljavaju djeci da napuste zemlju.

“Bivši supružnik najčešće prijeti svom bivšem partneru da će odvesti dijete i da ga više nikad neće gledati, ali u posljednje tri godine mi nijesmo zabilježili slučaj da je roditelj stvarno poveo dijete i trajno se preselio u inostranstvo. Imali smo otmica tipa da otac uzme dijete od majke u toku razvoda i kaže da je dijete sad kod njega, ali ponavljam to se obično radi iz inata”, poručila je Dukić.

Izvor: Standard