Neki ljudi tvrde da je tradicionalan školski kalendar, sa svojim dugim ljetnjim praznicima, zastario. Oni kažu da to nije način na koji svijet opstaje. I u pravu su.

Većina ljudi radi cijele godine uzimajući samo nekoliko slobodnih sedmica tu i tamo. Postoje oni koji smatraju da djeca treba da nauče strukturu i disciplinu kako bi uspjeli u današnjem kompetitivnom svijetu. Što je takođe istina.

Međutim, evo što zaboravljaju: Djeca nijesu samo minijaturne odrasle osobe. Ona rastu i razvijaju se i treba im mnogo prostora i vremena da bi shvatila ko su i što žele postati. I sve dok potpuno ne odrastu, njima je potrebno nestrukturirano ljetnje vrijeme da im pomogne to da otkriju.

Škola danas podrazumijeva mnogo više vremena i aktivnosti nego u prošlosti. Učenici moraju istrajati kroz zadatke, pomjerati granice svog razmišljanja i rješavati probleme u svim predmetnim područjima, kažu prosvjetni radnici.

To je istina. Djeca se ocjenjuju i dodjeljuje im se radno opterećenje koje naglašava zaposlenost i postignuće. Čak i nakon škole većini učenika slobodno vrijeme odlazi na vannastavne aktivnosti. To je odlično za izgradnju intelektualnih sposobnosti, ali kad ljeto stigne, djeca treba da se udalje od strukturiranih aktivnosti.

Današnji fokus na školske aktivnosti je intenzivan, a lekcije su vrlo opsežne. Mladim umovima je potrebna pauza od školskog rada. Zaboravite spiskove za čitanje, ljetne tutore i pronalazak savršene ljetne zbirke zadataka. Pustite djecu neka se igraju! Dopustite im neka trče i upuštaju se u aktivnosti koje izgrađuju i sposobnosti koje nijesu obrazovne prirode.

U toku školske godine čini se kao da je djeci rečeno što da rade i kako da to rade svakog minuta u toku dana. Njima je potrebna pauza od toga. Treba im mogućnost da sama donose odluke o tome što žele da rade i gdje žele da ulože svoju energiju. Bez nestrukturiranog vremena, nema ni razvoja mašte. Djeca treba sama da otkriju što im je važno i da imaju vremena da slijede svoju znatiželju.

Razumljivo, dani kad su djeca svakodnevno kod kuće nijesu norma za većinu. Mnoga djeca čiji roditelji rade provode dio svojih ljetnih praznika, ili cijele praznike, u raznim kampovima ili u vrtiću. Nadamo se da su ljetni programi u koje su upisani labavo strukturirani (bez domaćih zadataka ili ocjena) i da nude djeci mnogo izbora i slobodnog vremena za otvorenu igru.

Duži ljetni dani takođe nude mnogo prilika za porodicu da se međusobno bitno povežu. Jednostavne aktivnosti, poput prepričavanja dnevnih događaja na terasi, zajedničkog pripremanja večere ili čitanja knjige pomaže kultivisanju čvrstih odnosa.

Baš poput odraslih, djeca mogu upasti u rutini tokom školske godine. Ljeto je vrijeme da izađemo iz naših svakodnevnih uloga i pogledamo svijet novim očima. Ako to vaša porodica sebi može to priuštiti – putujte! Djeca uče tako mnogo od doživljavanja različitih okruženja, običaja i jezika. Ako vaš budžet nije toliko velik, isplanirajte izlet do obližnjeg grada, posjetite rodbinu ili istražite nova mjesta u svojoj zajednici na kojima nijeste nikad bili, poput muzeja, restorana i festivala. Napravite sve što pomaže djeci da vide koliko je svijet velik i koliko ima da im ponudi.

Kada djeca dođu u školu nakon dobro zasluženog odmora, ona se osjećaju uzbuđeno što ponovo vide svoje drugare iz razreda i pričaju jedni drugima o svojim pustolovinama. Svjež početak nove školske godine osnažujući je. Vrijeme koje je lišeno strukture i bilo kakvih uputstava pomaže djeci da rastu.

Izvor: Školskiportal.hr