PIŠE: dr Peković Dragana, ljekar u Institutu za bolesti djece, KCCG Podgorica

Dragi moji, dobila sam ideju da napišem ovaj tekst zbog toga što sam često dolazila u konflikte s roditeljima zbog jednog laboratorijskog parametra. Živimo na Balkanu gdje promaja ubija, gdje se djeca s groznicom pokrivaju umjesto da se rashlađuju, gdje se kašalj i kijanje uvijek smatraju simptomima bolesti, gdje bebe ne smijemo izvoditi iz kuće prvih 40 dana itd. E na tom Balkanu između ostalog vlada duboko uvjerenje da prvog dana povišene temperature djeteta treba uraditi sve laboratorijske nalaze i obavezno CRP.

Roditelji često takve nalaze odrade “na svoju ruku” u privatnim laboratorijama i sami, bez djeteta presretu mladog ljekara u hodniku bolnice ili doma zdravlja mašući uzbuđeno rukama s nalazom, kako je njegovo dijete sigurno ozbiljno bolesno jer CRP je zaboga 20, a referentna vrijednost je do 5 mg/L. I tada obično dobije odgovor da neki virusi takođe mogu izazvati povišen CRP, da djeca do četvrte godine najčešće imaju virusne infekcije i da ako dijete dobro jede i uredno spava ne treba toliko brinuti već samo ponoviti nalaze za par dana ako nastavi povišena temperatura. Takođe se skrene pažnja tom roditelju da uprkos tome što je CRP povišen, dijete je prioritet pregledati. Mislite li da se taj roditelj umirio? Takav roditelj najčešće potraži druga mišljenja smatrajući da je CRP iznad referentnih vrijednosti uvijek alarm za uključivanje antibiotika. I tako na tom hodniku imate umornog ljekara i nepovjerljivog roditelja.

Majka sam dvoje djece i bila sam u situacijama da CRP moje kćerke bude i 40, da bi za dva dana bez ikakve terapije CRP bio 13. I ja sam tada bila umorna od obaranja temperature, od nespavanja, od stalnog truda da joj dam makar jedan cijeli obrok u toku dana. Tako da eto zašto imamo nervoznog roditelja s jedne strane. Zato kao roditelj želim da shvatite da treba da budemo strpljivi za virusne infekcije kod djeteta i to strpljenje će rezultirati prolaskom tegoba i djetetom koje je pobijedilo virus bez antibiotske terapije i hospitalizacije. Jer virus se ne liječi antibioticima već trudom i strpljenjem roditelja. A sada malo i da napišem nešto o tom famoznom CRP-u, svađalici.

*CRP je skraćenica koja označava C rekreativni protein. Riječ je o proteinu koji se proizvodi u jetri. Njegova koncentracija u venskoj krvi se koristi kao značajan biohemijski parametar za mnoga stanja. Normalna koncentracija se smatra do 5 mg/l.

*Prilikom zapaljenskog procesa u organizmu kao što je bakterijska ili virusna infekcija, dolazi do oštećenje tkiva i oslobađaju se citokini, koji utiču da jetra pojačano stvara niz proteina akutnog stanja, od kojih je jedan od najkorisnijih CRP. Dakle, što je upala jača, više je citokina, a ujedno je i visočija vrijednost CRP-a. Sam CRP ima ulogu u odbrambenom mehanizmu organizma – omogućava lakše obilježavanje štetnih supstanci (npr. djelova mikroorganizama ili istrošenih ćelija) za njihovo uklanjanje iz tkiva i krvi.

*Počinje da raste 6-8h nakon početka infekcije, a najviše vrijednosti dostiže 48-72 sata nakon upale, tako da se ne preporučuje određivanje ovog parametra prvog dana bolesti djeteta.

*CRP ima relativno kratko vrijeme poluživota u organizmu 2-4 sata , što je brže od pada broja leukocita ili sedimentacije. Budući da visina CRP-a može biti dramatično visoka, poznavanje vrijednosti CRP-a omogućava procjenu napredovanja bolesti, a uočavanjem spuštanja njegovih vrijednosti može se pratiti tok liječenja, odnosno odgovor na datu terapiju (vrijednosti CRP-a relativno se brzo dovode u normalu). Na taj je način moguće spriječiti nepotrebno uzimanje manje djelotvornog ili nedjelotvornog antibiotika, odnosno na vrijeme ga zamijeniti djelotvornim.

*Krvna slika je korisno pomoćno sredstvo u razlikovanju virusnih od bakterijskih infekcija, ali NIJE siguran i jedini pokazatelj. Samo u kombinaciji sa pregledom može se pravilno tumačiti i nalaz krvne slike. To isključivo radi ljekar, nikako mame i tate. Tipično kod virusnih infekcija leukociti (bijela krvna zrnca) nisu povećani (ili im je broj i smanjen), a dominiraju limfociti u leukocitarnoj formuli. Kod bakterijskih infekcija obično su leukociti visoki, a preovlađuju granulociti u formuli. Izuzetaka ima, tako da najteže bakterijske infekcije (sepse) mogu ići sa malim brojem leukocita, a neki virusi mogu dati veliki broj bijelih krvnih zrnaca.

*Kao sve analize koje se koriste u procjeni zdravlja djeteta i krvnu sliku traži isključivo ljekar! Iako se vadi iz prsta, ipak se radi o bolnoj analizi pa ne treba izazivati suze mališanima, ako to nije potrebno. Sa druge strane, ako nestručno tražite krvnu sliku može se desiti da izostavite neki važan parametar. Tako se nerijetko desi da se dijete mora ponovo ubosti kako bi se željena analiza kompletirala.

*Mnogi virusi (adeno virusi, koksaki, ehovirusi, virusi influence..) mogu povisiti vrijednosti ovog parametra. U poslednje vrijeme dosta istraživanja i studija je pokušalo da markira vrijednosti CRP-a koje se mogu povezati s virusnim uzročnicima. Postoje virusne i bakterijske infekcije koje su praćene sličnim simptomima kao prehlada pa se takva stanja zovu – Influenca like illness (ILI) /prehladi slične bolesti/. Istraživanja su pokazala da vrijednosti CRP-a do 40 mg/L uveliko govore u prilog influence ili nekog drugog virusnog oboljenja. Svaka visočija vrijednost upućuje na mogućnost postojanja bakterijske infekcije. CRP je dakle i specifičan i senzitivan parametar bakterijske infekcije u sezonama prehlada. Međutim imajte na umu da je CRP samo dio slagalice u kojoj učestvuju i fizikalni pregled djeteta, kao i drugi parametri krvne slike i biohemijskih analiza.

*S obzirom na to da je CRP zapravo protein bilo kakvog akutnog stanja njegova povišena vrijednost osim u infekciji, javlja se i kod ostalih bolesti povezanih povezanih s upalom, npr. reumatoidnog artritisa, upalne bolesti crijeva, reumatske groznice, pneumokokne pneumonije, autoimunih poremećaja, infarkta miokarda, malignih tumora. Stoga je ova pretraga dobar saveznik koji će vas na vrijeme upozoriti kada ravnoteža u organizmu budu narušena te pomoći pedijatru u odabiiru najbržeg puta prema ozdravljenju.

Izvor: Udruženje pedijatara Crne Gore