PIŠE: Ana Vujnović, savjetnica za dojenje u Udruženju Roditelji

„Htjela bih da znam zašto se brani reklamiranje formula?“ jedna je od posljednjih poruka pristiglih nakon objave informacije o postojanju  Kodeksa reklamiranja zamjenskih mlijeka i njegovom poštovanju u Crnoj Gori.

Direktan odgovor je poduži: Jer su medicinski radnici dužni da roditelje prije svega obavjeste o koristima dojenja i pomognu porodicama koje su se odlučile na dojenje da prevaziđu prepreke i uspješno doje. Jer su dojenačke formule skupe, naročito za roditelje lošeg materijalnog statusa. Jer to vodi ka ranom uvođenju nemliječne ishrane i kravljeg mlijeka u djetetovu ishranu. Jer je lakše preporučiti formulu nego se posvjetiti rješjavanju problema sa dojenjem zajedno sa roditeljima. I najzad, jer kompanije koje distribuiraju formulu prodaju formulu porodilištima za smiješno male iznose, a mnoge zdravstvene radnike na razne načine stimulišu zbog toga jer preporučuju baš njihovu formulu.

Mnogi će na nabrojane razloge odgovoriti da „majke imaju dovoljno pritisaka i stresa da budu savršene i bez toga“, kao što kaže i gore pomenuto pismo. Mi ne kažemo da je formula zlo koje treba zabraniti. Ona je jedan od dva izbora za hranjenje beba koji postoje. Jedan je bez sumnje daleko bolji za bebu, i to je ono o čemu zdravstveni radnici treba da obavijeste roditelje prije nego što beba stigne. Naravno, nisu sve porodice iste. Nekima se dojenje uklapa u način života, za druge je to formula, Ali, medicinski radnici treba da su tu da podrže i jedne i druge i da onima koji se odluče na dojenje pomognu da nastave sa dojenjem i prebrode prepreke na koje mogu naići, a ne da im stvaraju nove. Prvi dani kod kuće sa novorođenčetom donose, osim neizmjerne sreće i puno stresa za roditelje. Najveći dio tog stresa dolazi od sumnje i straha da je beba gladna i da plače zbog gladi. A, ako vam medicinski radnik kaže da je beba slabo napredovala (što najčešće uopšte nije slučaj), da se budi zato što je gladna, da nemate dovoljno mlijeka, da vam mlijeko nije kvalitetno, da vaše mlijeko bebu nadima i stvara gasove… i kao rješenje za sve to ponudi formulu, pitanje je ko onda tu roditeljima stvara stresi. Ako je odgovor na ragade, mastitis, prejak refleks ispuštanja mlijeka, noćno buđenje, nedovoljan napredak, prevelik napredak, nervozu kod bebe – formula, a ne pomoć da se problem prevaziđe (ako ga uopšte i ima), onda je to izvor stresa i nervoze, prvo za bebu, a onda i za roditelje.

„Zašto da ne znaju koje sve imaju opcije ako ne mogu da doje?“, pitate nas u pismu dalje. Odgovor je jednostavan: Ako su roditelji odlučili da djete hrane formulom, već znaju za tu jedinu drugu opciju pored dojenja koja postoji. Nema razloga da pedijatar preporučuje ovog ili onog proizvođača, sem ukoliko se ne radi o potrebi za specijalnim formulama.

„Kakvu podršku majke imaju jer ovo izgleda kao da su majke posramljene ako daju formulu?“. Kodeks nije namjenjem majkama, već medicinskim radnicima. Kodeks je uveden 1981. zbog čitavog niza katastrofalnog djelovanja proizvođača zamjenskih mlijeka u zemljama trećeg svijeta, gdje su nuđeni besplatni uzorci formula, roditelji uvjeravani da je formula bolja od majčinog mlijeka, a zatim su roditelji, ionako u teškoj situaciji, ostavljani da se snalaze da kupuju formulu. Često su to bili roditelji koji su živjeli u područjima gdje je pristup čistoj vodi ograničen, što je dovodilo do teških posljedica po zdravlje novorođenčadi. Pored toga, roditelji bi u nemogućstvu da isprate potrebe bebe za formulom prelazili na kravlje mlijeko i čvrstu hranu, što je dugoročno ostavljalo posljedice po zdravlje djece.

Kodeksom su ove prakse zaustavljene. Nema reklama na televiziji, u štampi…, nema besplatnih uzoraka, ali se proizvođači i dalje dovijaju kako da zaobiđu Kodeks. Jedan od načina je osmišljavanje tzv. follow up formula, tj. formula za djecu stariju od jedne godine, koje se slobodno reklamiraju, iako su djeca dovoljno odrasla da konzumiraju mlijeko i mliječne proizvode, u slučaju da više ne sisaju.

Kodeks, dakle, nije namjenjen roditeljima, ali roditelji treba da znaju za njega, i da su svjesni kada medicinski radnici ili sami distributeri ili proizvođači rade nešto što potencijalno može minirati njihove ili napore drugih roditelja koji su odlučili da doje svoju bebu. Takođe treba da znaju da Kodeks nalaže medicinskim radnicima da obavjeste roditelje koji su se odlučili za formulu o pravilnom načinu upotrebe zamjenskih mlijeka, njegovom doziranju i održavanju opreme. Kodeks dalje nalaže proizvođačima da na ambalaži navedu da je dojenje superiornije u odnosu na formulu.

Dakle, Kodeks je tu da spriječi neetičko postupanje medicinskog osoblja i navođenje korisnika da misle da formula posjeduje sve kvalitete majčinog mlijeka od strane proizvođača formula, i samim tim njihovo bogaćenje, jer bi im bilo u interesu da što veći broj roditelja koristi njihove proizvode. Cilj Kodeksa, i našeg insistiranja na njegovom poštovanju, nije posramljivanje roditelja koji koriste formule, već zaštita roditelja od potencijalno netačnih ili predimenzioniranih informacija koje bi proizvođači plasirali putem reklama, ili, što je i dalje slučaj, preko medicinskih radnika.