PIŠE: Marija Končar, defektolog

Jednostavno rečeno pod hodanjem na prstima se podrazumijeva hod na vrhovima stopala (prstima), odnosno kada prilikom hoda peta ne dodiruje pod između koraka. Ovakav obrazac hoda se podrazumijeva kao fiziološki (“normalan”) za uzrast do 3 odnosno 5 godina. Nakon tog uzrasta, ukoliko ne postoji medicinski opravdan razlog, hod na prstima se smatra idopatskim hodom na prstima.

Koji su uzroci hoda na prstima?

Lako je objasniti šta je hod na prstima, ali objasniti uzork često nije jednostavno. Istraživanja pokazuju da postoji mnogo uzroka zašto se šema hoda na prstima zadržava duže nego što se to smatra normalno, ali ne postoji jedan specifičan uzorok zašto se to dešava.

Najčešći uzroci koji se navode jesu: taktilna preosjetljivost, senzorna disfunkcija, autizam, cerebralna paraliza, spazam mišića, navika… Pitanja koja se postavljaju često jesu: da li je to znak autizma ili je to ipak znak nekog neurološkog poremećaja? Da li je to problem vestibularnog sistema? Da li je skraćenje mišića dovelo do hoda na prstima ili je hod na prstima na kraju doveo do skraćenja mišića?

Ono što je važno još jednom napomenuti jeste da nije svako hodanje na prstima znak/simptom, već je kao štio je već rečeno ono tipična faza u dječijem razvoju. Ukoliko dijete ne pokazuje zaostajanje u ostalim segmentima razvoja, najvjerovatnije je da će prerasti ovakvu vrstu hoda i da će se razvijati prema svojim potencijalima.

Kada ima razloga za brigu?

Razloga za zabrinutost ima onda kada je hod na prstima praćen tj. udružen sa senzornim smetanjama, smetnjama u razvoju, zaostajanjem u nekom segmentu razvoja.

Koja su moguća rješenja? 

Kada je u pitanju tretman on zavisi od uzroka ove vrste hoda, koliko je navika jaka (da li je dijete stalno na prstima ili povremeno hoda tako da i petom dodiruje pod), koliko je zategnut (skraćen) mišić lista i da li je došlo do nekih sekundarnih promjena na djetetvom stopalu, zglobu i mišićima.

Tretman može da podrazumijeva istezanje, primjenu fizikalnih procedura, gipsane longete ili injekcije botoksa (koriste se da privremeno paralizuju mišić lista kako bi se lakše istegao). Opominjanje djeteta tj. skretanje pažnje na hod, kao i nošenje dublje obuće ili laganih tegića oko zgloba mogu imati efekta (svaki tretman se radi u konsultaciji sa djetetovim doktorom ortopedom, fizijatrom, pedijatrom, fizioterapeutom).

U određenim slučajevima je i hirurški tretman opcija, ukoliko je došlo do ozbiljnih kontraktura tj. skraćenja mišića. Kada je u pitanju hod na prstima koji je uzrokovan senzornim smetanjama odnosno senzornom disfunkcijom, senzorna integracija može da pomogne (korišćenje vibracije ili dubok pristisak na stopala i ramena kako bi se stimulisao proprioceptivni sistem).

Svako dijete je različitno i reagovaće drugačije na tretman, tako da bi uvijek trebalo da se poštuje princip individualizacije tretmana.

Izvor: Pitajte defektologa