Roditelji i roditeljstvo su oduvijek bili pod lupom i bez obzira na to kakav se stil vaspitanja primjenjuje uvijek će postojati neko ko će majkama i očevima u “povjerenju” reći da griješe. Međutim, za neke se stvari ipak sve jasnije zna da smo najodgovorniji kao roditelji za to što je naše djete razmaženo.
“Znam da to zvuči grozno, ali razmaženo dijete nije vaspitano dijete, a kao roditelji moramo da shvatimo da, ako ih mi ne naučimo najboljem ponašanju, niko drugi to neće moći”, poruka je Elaine Rose Glickman, autorke knjige “Your Kid’s a Brat and It’s All Your Fault”,
Prema njenim riječima, oni koji žele da spriječe da njihovo dijete postane razmaženo, moraju da shvate u čemu griješe, a ovo su neke greške koje bi trebalo ispravljati:
1. Ne, to nije način na koji se naše dijete izražava
Djeca su u globalu ista. Ona bi se i grizla i tukla i ljutila na sve, ako im to dozvolimo. To je jedinstveni izraz svakog djeteta. Izraz koji se od malena treba sasjeći u korijenu, upornim objašnjavanjem zašto to nije dobro i razumijevanjem zašto je dijete ljuto, zašto bi se tuklo, zašto se baca po podu….
2. Pustimo ih da odrastu
Roditelji danas imaju velika očekivanja od svog djeteta, iako većina toj istoj djeci ne dozvoljavamo da na vrijeme odrastu.
3. Stalno je neko drugi kriv
Roditelj koji ne može da uvidi gdje griješi, najčešće za sve što je loše okrivljuje nekog drugog – od modernih, drugačijih vremena do nesmotrenih učitelja i tolike tehnologije.
4. Mislite da ste dobar primjer jer ste uvijek tu za svoje dijete
Ako je roditelj taj koji djetetu mora pružiti najbolje primjere i biti onaj koji će ga naučiti dobrom ponašanju to znači da moramo uvijek biti uz svoje dijete, a ne stalno za svoje dijete. Jer ono što roditelj čini za svoje dijete, odnosno umjesto djeteta, njega neće učiniti ni odgovornim ni zrelim.
5. Djeca ne treba da dobiju ni da imaju sve što požele
Mudar roditelj je onaj koji će moći dobro da odvaga svaku želju svog djeteta i na većinu bespotrebnih želja znati da odlučno kaže ne. U suprotnom, dijete dobija sve što želi i samim tim ne uči da cijeni sve što ima.
6. Ne tražimo opravdanja u činjenici da je dijete još malo
Nijedno dijete nije premalo da bi se učilo disciplini. Ona je važna od samog početka i to je jedini način da, kako dijete bude sazrijevalo, zna da uvaži granice dozvoljenog ponašanja za svaki naredni uzrast.
7. Puštamo svom djetetu da nam se obraća na pogrešan način
Često se zna čuti da su današnja djeca bezobrazna u razgovoru sa svojim roditeljima. Previše odgovaraju, koriste “odrasle” riječi, a sve zato što su im to kroz odrastanje dozvolili njihovi roditelji. Iako je to uglavnom način komunikacije za koje bi se svaki roditelji zakleo da ga ne bi dozvolio svom kolegi, prijatelju, komšiji, djeci to ipak dozvoljavaju jer su njihova djeca.
8. Mislimo da će vrijeme za lijepo vaspitanje doći tek kasnije
Jedna od prvih stvari koje moramo odlučiti o vaspitanju svog djeteta čak i kad je još novorođenče, tiče se baš toga kakvo dijete želite da imate. I tad ga tako moramo odgajati od malena.
Ako želimo da dijete bude pristojno, od njihovih prvih riječi moramo biti ti koji će im se stalno obraćati sa svim pristojnim frazama. Riječi “molim te”, “da, hvala”, “ne, hvala”, “izvoli”, “oprosti”, moraju biti dio svakodnevne komunikacije, a ne nešto na što ćete ih podsjećati jednom kad malo porastu.
9. Ne vidimo cijelu sliku
Neki roditelji namjerno ignorišu činjenicu da njihovo dijete jednostavno nije savršeno, a neki, zbog manjka vremena i fokusiranosti, ne uspijevaju da shvate cijelu “sliku” o svom djetetu, nego vide samo djelove. I to one djelove koji im se sviđaju. Ali što prije shvatimo da naše dijete već ima dosta mana, prije ćemo ih moći početi popravljati.
10. Ne rješavamo dobro njihove ispade u javnosti
U današnje vrijeme djeca i njihovi ispadi nisu poželjni u javnosti, iako je u cijeloj priči zapravo najnepoželjnije pogrešno reagovanje na takvo njihovo ponašanje. Djeca moraju biti dio javnog života, moraju se naučiti ponašanju u javnosti i zato roditelji moraju znati spriječiti dječje ispade i na razuman način ih naučiti kako daih ne ponavljaju.
Zato ni metoda “nek se dijete isprazni”, kao ni metoda da se s djecom ne ide da se završavaju razne stvari, nisu dobre.
11. Bojite se da će vaša kazna ostaviti dugotrajne posljedice na dijete
Toga se ne bojte, tome se radujte, jer svaka disciplinska mjera koja je morala biti izrečena zbog dobrobiti svih vas, ostaviće trag na vašem djetetu. Ali pozitivan, jer će dijete naučiti da ga roditelji vole, da su roditelji mudri jer su im znali postaviti granice i zbog toga im pružili priliku da postanu bolji ljudi. Samim tim, više će vas i poštovati. Doživotno.
12. Štitite ih od loših stvari
Da bi dijete moglo da nauči kako da se ne povrijedi, prije svega treba da nauči sa pada. Da bi dijete moglo naučiti kako da ne razočarava druge, i samo prije toga mora biti razočarano. Sjetite se samo uzrečice “Svako zlo za neko dobro” i one da se na greškama uči.
13. Ne budimo im prijatelj
Nije lako znati kada popustiti djetetu, a kada biti njegov “šef”. Roditelj mora biti šef koji će, zbog viših i važnijih interesa, djetetu često biti čak i neprijatelj, jer mu neće dozvoliti sve što je dijete zamislilo da bi trebalo da dobije/ima/kaže/uradi….
Izvor: Index.hr