Od šuge je u novembru u Podgorici oboljelo 17 osoba, od čega jedan slučaj u Osnovnoj školi „Vlado Milić“. Iz te obrazovne ustanove su saopštili da nema razloga za brigu, a u Institutu za javno zdravlje da je broj zaraženih u granicama normale.

Iz Instituta za javno zdravlje saopšteno je da nije evidentirano povećano obolijevanje od šuge među predškolskom i školskom populacijom, ali ni u ostatku društva.

Jedan slučaj oboljelog učenika u Osnovnoj školi „Vladi Milić“ ne bi trebalo da zabrine roditelje.

“To je zarazna bolest, medicinski je problem i medicinski je rješiv. Stoga mjesta velikoj zabrinutnosti nema”, poručuje direktorica OŠ „Vlado Milić“ Biljana Ćulafić.

Škola je dobila uputstva za reagovanje u ovoj situaciji od Instituta za javno zdravlje. Urađena je i dodatna dezinfekcija učionica i toaleta.

“To nužno ne znači da dijete u kontaktu sa drugim djetetom ili koristeći zajednički pribor neće biti zaraženo. Dijete treba izolovati, a sljedeći korak je da dijete ne stigmatizujemo”, kaže Ćulafić.

“Dobija se direktnim kontaktom sa osobom koja je zaražena ili indikretno preko stvari u okolini, posteljine, peškira, predmeta”, pojašnjava pedijatrica Envera Lekić.

Simptomi se mogu javiti od četiri do šest nedjelja nakon kontakta sa oboljelim. Ipak, zaposleni, roditelji i djeca trebalo bi da preduzmu odgovarajuće mjere kako se bolest ne bi širila.

“Svi koji su bili u direktnom kontaktu, posebno porodica, da i oni imaju tretman protiv skabijesa. Kod ljekara pođu, dobije se recept za kremu i način na koji se aplicira krema protiv skabijesa”, objašnjava Lekić.

A simptomi ove zrazne bolesti su pojačan svrab, a nakon nakon nekog perioda pojavaljuje se crvenilo i promjene na koži.

Od početka godine u Crnoj Gori prijavljeno je 490 slučajeva obilijevanja od šuge, što je znatno manje u odnosu na isti period prošle godine.

Simptomi i oblici bolesti

Svrab ili scabies je infekcija kože koju uzrokuje grinja Sarcoptes scabiei var. hominis, maleni i oku često nevidljivi parazit koji se ukopava ispod površine kože pacijenta i na taj način dovodi do razvoja simptoma. Lako se prenosi direktnim fizičkim kontaktom, spolnim odnosom ili korištenjem odjevnih predmeta, posteljina i peškira zaražene osobe. Ipak, da bi došlo do prenosa infekcije kontakt mora biti dugotrajan, pa se tako rukovanjem ili zagrljajem ona neće prenijeti.

Glavni simptomi infekcije su intenzivan svrab(posebno noću) i pojava crvenog osipa na mjestima koja se grebu. Smatra se da do tih simptoma dovodi imunološki podstaknuta reakcija tijela domaćina na bjelančevine grinja. Gravidne ženke ulaze u spoljašnji sloj epidermisa kože, tzv. rožnati sloj, gdje stvaraju kanaliće u koje liježu jajašca. Jajašca se u narednih nekoliko dana razvijaju u larve, a nakon toga nastaju odrasli oblici koji mogu živjeti 3 do 4 sedmice u koži domaćina. Nepravovremenim liječenjem ženke grinja nastavljaju s lijeganjem jajašaca, pa se cijeli razvojni ciklus (uz pojavu karakterističnih simptoma) može ponavljati.

Treba razlikovati klasični oblik svraba od nekih rjeđih manifestacija. Kod klasičnog oblika u početku dolazi do pojave eritematoznih papula na prstima, koži između prstiju, unutrašnjim stranama ruku, laktovima, petama, u pazušnim jamama i u području oko struka. Papule se mogu proširiti na gotovo bilo koji dio tijela, uključujući dojke, polne organe i regiju oko anusa. Lice kod odraslih osoba uglavnom nije zahvaćeno, a kod djece se mogu naći mjehuričaste lezije. Znak infekcije su kanalići u obliku tankih, zavojitih i ljuskastih linija dugački nekoliko milimetara. Na jednom od krajeva kanalića često se vidi malena crna bubuljica, što je  sama grinja.

Sumnja na ovu bolest postavlja se uočavanjem kanalića ili osipa, a potvrđuje se pronalaskom grinja, jaja ili fekalnog materijala larvi mikroskopskom analizom strugotina kože. Prije uzimanja strugotine preko kanalića ili papule nanosi se glicerol ili mineralno ulje kako bi se tokom postupka struganja spriječilo raspršivanje grinja i drugog materijala. Neophodno je pregledati čitavu površinu tijela jer su kanalići vrlo maleni i nerijetko prikriveni tragovima grebanja ili upalom, u čemu može pomoći i pregled dermatoskopom. Mikroskopska dijagnoza može biti i lažno negativna s obzirom na to da zarazu obično uzrokuje tek desetak larvi (izuzetak je norveški sindrom kod kojeg su larve prisutne u enormnom broju).

U liječenju su se vrlo učinkovitima pokazali lokalni i peroralni skabicidi. Dodatne terapijske mogućnosti uključuju lindan, benzil-benzoat, krotamiton i preparate sumpora. Ponekad nakon sprovedenog liječenja još 2 sedmice može ostati svrab, za što se mogu propisati antihistaminici ili kratkotrajno uzimanje kortikosteroida.

Metode prevencije

Važno je dan nakon početka terapije oprati u vrućoj vodi svu odjeću, posteljinu i peškire koji su bili u upotrebi posljednjih nekoliko dana i postupak ponoviti nakon sedam dana. Predmete koji se ne mogu prati trebalo bi odnijeti na hemijsko čišćenje ili iz zatvoriti u plastične kese na sedam dana. Tepihe i presvučeni namještaj savjetuje se da se usisa, a kese iz usisavača odmah baciti. Takođe, u sprječavanju ponavljanja zaraze neophodno je da se svi članovi porodice i polni partneri (čak i ako nemaju nikakvih simptoma infekcije) istovremeno liječe. Kućni ljubimci ne zahtijevaju liječenje.

Izvor: CDM/Pliva zdravlje