Izvor: VIJESTI
Svaki građanin Crne Gore je prošle godine popio kutiju i po antibiotika, a od početka ove godine je tu vrstu lijeka potrošeno preko 2,2 miliona EUR. U protekle tri godine u javnom zdravstvu je potrošeno skoro devet miliona eura na antibiotike ili čak 2,5 miliona pakovanja. Ovi podaci su samo djelimični, jer je riječ o samo jednom segmentu njihove potrošnje, pošto za privatne apoteke još ne postoji centralizovana evidencija. Iz Agencije za ljekove i medicinska sredstva najavljuju da se takav izvještaj može očekivati početkom naredne godine.
“U 2008. godini je potrošeno oko 985.000 pakovanja antibiotika, kao i oko tri miliona eura, godinu kasnije prošlo je 13 hiljada pakovanja manje, ali sa cijenom takođe oko tri miliona eura, dok je za prvih devet mjeseci ove godine već potrošeno oko 671.000 kutija i dva miliona i 205 hiljada eura, što ukazuje na određeni porast potrošnje u 2010. godini”, kazala Vijestima, dr Majda Šahman-Zeinović iz Agencije za Ljekove i medicinska sredstva. Ona je najavila i da se rezultati istraživanja o otpornosti na antibiotike, u Podgorici, Baru i Bijelom Polju, koje rade zajedno sa Institutom za javno zdravlje, mogu očekivati početkom naredne godine.
Iako propisi zabranjuju da se antibiotici izdaju bez recepta, ljekari su saglasni da zloupotreba uveliko ima. Na Simpozijumu ljekara povodom Dana racionalne upotrebe antibiotika ljekari su upozorili da se pretjeranim i nekontrolisanim korišćenjem stvara otpornost na određene bakterije, pa to može voditi do negativnih posljednica po zdravlje.
Ministar dr Miodrag Radunović je upozorio da se čak do 90 odsto antibiotika koristi van bolnica. On je rekao da je problem nepoštovanja režima izdavanja antibiotika i dalje velik, pa i pored predviđene zakonske kazne za prekršioce, doprinosi zloupotrebi antibiotika i svim posljednicama koje iz toga proizilaze. “Potrošnja antibiotika jedan je od značajnijijh uzoraka bakterijske otpornosti i uprkos tome što je to opšte poznata činjenica, statistike pokazuju da ona stalno raste”, objasnio je ministar zdravlja.
Direktorica Kliničkog centra Crne Gore dr Olivera Miljanović je naglasila da antibiotici čine i do 30 odsto svih propisanih ljekova, a da svaki treći hospitalizovani pacijent prima jedan ili više antibiotika, što dovoljno govori o njihovoj neracionalnoj potrošnji. “S obzirom na njihovu veliku dostupnost i vrlo dobru podnošnjivost, razvila se proširena i nekritična upotreba antibiotika koja ima neželjene posljedice, kao što su razvoj rezistentnih sojeva mikroorganizama, povećana izloženost bolesnika neželjenim dejstvima antibiotika i neracionalno trošenje novca”, kazala je direktorica KC. Miljanović je naglasila da je potrebno pronaći mehanizme kontrole i ograničavanja propisivanja i potrošnje antibiotika, kao i raditi na podizanju svijesti građana da je ljekar “taj koji određuje terapiju”.
Na pretjeranu upotrebu antibiotika ukazala je i predsjednica sekcije ljekara mikrobiologa Crne Gore dr Vineta Vuksanović, ali je ona otišla korak dalje, i poručila građanima ne samo da ne uzimaju te ljekove bez ljekarskog savjeta, već i da to rade isključivo sa mikrobiološkim nalazom. “Takođe, bolnice moraju da nastave čuvanje rezervnih antibiotika. Nažalost, pojava sojeva bakterija koji su neosjetljivi na više antibiotika, upozoravaju da su bakterije korak dalje od nas u sposobnosti adaptacije i opstanka u novonastalim uslovima”, poručila je Vuksanović.
Roditelji sami određuju terapiju
Podaci Doma zdravlja Podgorica iz 2002. godine pokazuju da je gotovo polovina roditelja (45 odsto) svojoj djeci davala antibiotike bez savjeta ljekara. Takođe, u tome ne vide ništa loše, pa smatraju da to nije opasno po zdravlje njihove djece. Direktor dr Nebojša Kavarić je kazao da čak 20 odsto roditelja vodi djecu na laboratorijska ispitivanja bez savjeta ljekara.“Većina ispitanika, skoro 90 odsto, smatra da laička primjena medicinskih procedura nije kažnjiva po zakonu. Čak i zdravstveni radnici, u procentu oko 45 odsto, daju djeci antibiotike bez savjeta ljekara”, naglasio je direktor Doma zdravlja Podgorice. Kavarić je predložio i da se, radi spriječavanja daljeg narušavanja sistema, “riješe brojne stručne, naučne i društvene dilema”, i to u pogledu nadzora “distibucije medicinskih preparata i sprovođenja medicinskih procedura, nadzora socilajnih službi i dopunjavanje zakonske regulative”. Potrebna je, dodao je Kavarić i sveobuhvatna edukacija pacijenata.
