PIŠE: Marija Končar, master defektolog

Senzorna obrada podataka odnosi se na način na koji nervni sistem prima informacije od čulnih sistema i obrađuje ih u prikladne motorne i socijalne odgovore.

Senzorna disfunkcija tj. senzorni poremećaj (eng. Sensory Processing Disorder – SPD) postoji onda kada ne postoji detekcija ili organizacija senzornih signala od strane nervnog sistema i tada izostaje taj “prikladan” odgovor.

Osoba koja ima senzornu difunkciju ima problema u svakodnevnom funkcionisanju jer ne može da procesuira i obradi informacije koje prima putem čula.

Određen broj djece i odraslih sa autizmom imaju problem senzorne prirode, pa navode da im svjetlo ili dodir određenih materijala može “pritiskati” kožu, neki zvuci im mogu biti bolni ili pak da budu neodoljivi i da imaju potrebu stalno ih slušati. Zbog ovih primjera se u svijetu počela raditi diferencijalna dijagnostika u smislu da djeca koja imaju (npr.) problem sa ponašanjem, govorom, hiperaktivnošću budu procijenjena ne samo procjenama za dijagnostikovanje autizma, ADHD-a već se prave senzorni profili i radi se procjena senzornog funkcionisanja.

Konkretan i jedinstven način dijagnostike tj. procjene ne postoji, ali postoje razvijeni određeni upitnici i skale procjene.

Sam tretman zavisi od individualnih potreba djeteta i naziva se senzorna integracija.

U nastavku teksta možete da pročitate koje su to “crvene zastave” tj. znaci upozorenja koje mogu da ukažu na postojanje problema senzorne prirode, odnosno senzorne difunkcije.

Djeca do 3 godine

____ Problemi sa spavanjem ili jelom;
____ Odbijanje da bude u naručju bilo koga osim mame;
____ Nervoza i iritacija pri oblačenju bilo koje vrste odjeće; osjećaj nelagodnosti u odjeći;
____ Rijetka igra sa igračkama;
____ Odbija maženje, dodir, pokušava da “pobjegne” iz zagrljaja;
____ Nemogućnost da se smiri;
____ Mlitavo ili ukočeno držanje tijela.

Djeca od 4 do 7 godina

____ Preosjetljivost na dodir, buku, mirise, druge ljude;
____ Problem sa stvaranjem prijateljstava;
____ Problem sa oblačenje, jelom, spavanjem i/ili toalet treningom;
____ Smotanost; Slabe motorne vještine; Slabost tijela;
____ Konstatna potreba da bude u pokretu uz nepoštovanje tuđeg prostora;
____ Česti ili dugi napadi bijesa (tantrumi).

 Djeca od 8 do 14 godina

___ Preosjetljivost na dodir, buku, mirise, druge ljude;
___ Lako gube pažnju, imaju potrebu za stalnim kretanjem bez cilja; agresija;
___ Preosjetljivost, preplavljenost emocijama;
___ Teškoće i problemi sa grafomotorikom i finom motorikom;
___ Problem sa stvaranjem prijateljstava;
___ Nesvjesnost bola i/ili drugih ljudi.

Djeca 15+ godina i odrasli

___ Preosjetljivost na dodir, buku, mirise, druge ljude;
___ Nisko samopouzdanje; Strah od neuspjeha;
___ Letargičnost i usporenost;
___ Uvijek u pokretu, impulsivnost, kratka pažnja;
___ Nezavršavanje zadataka;
___ Nespretnost, spora i slabo razvijena motorika i/ili loša grafomotorika;
___ Problem sa fokusiranjem na zadatak;
___ Teškoće da se fokusira na poslu i na sastancima;
___ Nemotivisanost.

Predloge senzornih igara možete pročitati klikom na sledeći link.

U nastavku pročitajte nekoliko predloga senzorne igre za svako od čula.

ČULO SLUHA

• Otkrij zvuk – prvo što bi trebalo da uradimo je da odaberemo zvuke zajedno sa djetetom, jako je važno da dijete prepoznaje zvuke. Zatim djetetu preko očiju vežemo maramu, i puštamo određeni zvuk koji bi ono trebalo da prepozna. Druga varijanta ove igre je da sakrijemo neku igračku koja proizvodi zvuk, a dijete bi trebalo da je pronađe.

ČULO VIDA

• Igre sa baterijskom lampom – ukoliko djetetu ne prija jaka svjetlost, ugasite svetlo u sobi ili je zamračite i napravite igru sa baterijskim lampama. Ove možete i vježbati imitaciju, tako što ćete prvo vi pokazati neki pokret sa upaljenom lampom, a onda ga dijete treba ponoviti.
• Senzorne flaše – u flašu sipajte vodu i bebi ulje (razmera 3:1) i dodajte šljokice, sitne perlice, figure i razgovarajte ili tražite da dijete pokaže ono što je vidjelo.

ČULO MIRISA

• Šta to osjećam – kao i kod igre za razvoj čula sluha, djetetu ćemo vezati oči i ponuditi mu da pomiriše različite mirise i tražiti od njega da ih prepozna.
• Mirišljavi flomasteri – za djecu koja ne vole jake mirise, prvi, blagi korak bi možda mogao da bude crtanje flomasterima koji su parfemisani. Postoje oni koji su blažeg mirisa i ne bi trebalo da iritiraju.

ČULO UKUSA

• Igrajte se i probajte različite ukuse i upoređujte ih jedne sa drugima, osim prepoznavanja ukusa, za ovo čulo je jako važno i razviti oralne mišiće, koji imaju važnu ulogu u razvoju govora. To možete podsticati tako što ćete pravite različita smiješna lica, duvati balone, duvati i piti vodu na slamčicu,…

ČULO DODIRA

• Kukurzna kutija – u veću plastičnu kutiju sipajte kukuruz (ili pirinač, pasulj, proso,…) i ubacite klikere (ili bilo kakve druge manje figure, oblike,…), dijete ima zadatak da putem dodira iskopa zakopano blago.
• Još neki od predloga za igru jesu: crtanje rukama i prstićima sa penom, temperama, ledom,…

PROPRIOCEPTIVNI SISTEM – duboki senzibilitet tj. položaj tijela u prostoru i koordinacija

• Igre skakanja, penjanja, trčanja – igrajte se na igralištima, penjite se i provlačite, ukoliko nemate priliku da odete na igralište napravite jedno kod kuće, skačite po jastucima, provlačite se ispod stolica i stolova,…
• Borba jastucima – izaberite jastuke koji ne mogu povrediti dijete i krenite u “borbu”, ovakav vid igre će najvjerovatnije biti primamljiv djeci koja vole jači stisak, jer im lagani ne prija.

VESTIBULARNI SISTEM – ravnoteža

• Školica – svi smo se kao mali igrali školice, a nismo ni bili svjesni da smo na taj način stimulisali vestibularni sistem i ravnotežu skakutanjem na jednoj nozi.
• Twister – igra gdje bi trebalo da se određeni dio tijela stavi na određenu boju, npr. stavi lijevu ruku na žuto.

Izvor: Pitajte Defektologa