Podaci o oduzetoj poslovnoj sposobnosti osobama sa invaliditetom prošle i ove godine su zabrinjavajući i ukazuju na moguće malverzacije u ovoj oblasti, smatraju u Udruženju mladih sa hendikepom zbog čega predlažu da se u zakonu o socijanoj i dječjoj zaštiti precizira da roditelji ili staratelji imaju pravo na to primanje samo do djetetove 18. godine.
Poslovna sposobnost oduzeta je u toku prošle godine u slučaju 267 osoba sa invaliditetom, a ove godine do aprila već ih je registrovano 32. Prije dvije godine ovakvih slučajeva bilo je svega nešto više od 100.
Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić ističe da su podaci zabrinjavajući s obzirom na to da roditelji ili staratelji djeteta koje je korisnik lične invalidnine primaju naknadu od 193 eura, a ovo primanje im se ne oduzima ni nakon što dijete napuni 18 godina, jer se tada ono proglasi da je nesposobno za obavljanje bilo kakvog posla, odnosno lišava se poslovne sposobnosti. Nakon što se osobama sa invaliditetom oduzme poslovna sposobnost, roditelj po tom osnovu nastavlja da prima naknadu.
“Tako roditelj dobija produženo roditeljsko pravo. Njegovo dijete, makar imalo 50 godina, je ,,dijete“ o kome on brine tokom cijelog života”, rekla je Vujačić.
Nije, kaže ona, problem u naknadi koja je određena za roditelje ili staratelje, već u načinu kako je definisana.
“Zabrinjavajuće je što je prošle godine znatno uvećan broj osoba sa invaliditetom kojima je oduzeta poslovna sposobnost na 267, a pretprošle godine je bilo sto i nešto slučajeva”, rekla je Vujačić.
Oduzimanje poslovne sposobnosti, kategorična je ona, suprotno je svim međunarodnim standardima ljudskih prava osoba sa invaliditetom, jer, kaže, na taj način se osobi potpuno oduzimaju sva prava.
“Ta osoba ne može ni da ide u školu, ne može da se zaposli, nema pravo glasa, ne može da sklopi brak… Ova prava se oduzimaju čak i osobama sa fizičkim invaliditetom, koja koriste kolica”, rekla je ona uz konstataciju da je to neprihvatljivo.
Vujačić je ispričala i da imaju saznanja da roditelji ispisuju djecu iz resursnih centara ,,vjerovatno zbog postojanja internatskog smještaja u tim ustanovama, a zbog čega bi mogli da izgube pravo na ovu naknadu“.
Mišljenja je i da ne bi smjelo da se dešava da se nekom oduzme dugoročno poslovna sposobnost. Ona zato zamjera i nadležnima, odnosno „centrima za socijalni rad koji pišu preporuke za oduzimanje poslovne sposobnosti, a na osnovu kojih sud potom postupa po automatizmu i usvaja ih“.
Na ove probleme ukazali su i predstavnicima Ministarstva rada, ali u toj instituciji, kaže, nijesu uvažili njihove sugestije da se drugačije definiše rješenje za naknade koje primaju roditelji čija djeca su korisnici lične invalidnine.
Pobjeda nije uspjela juče da dobije odgovor Ministartsva o ocjenama Udruženja.
Izmijenjeni Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti u kojem su, između ostalog, definisane naknade za roditelje ili staratelje nalazi se u skupštinskoj proceduri, a poslanici će se o ovom aktu izjasniti 29. juna. U ponuđenom aktu je, između ostalog, navedeno da jedan od roditelja, odnosno staratelj korisnika prava na ličnu invalidninu, ima pravo na naknadu za svako dijete pojedinačno. To primanje se gubi, kako je navedeno, ukoliko korisnik lične invalidnine, odnosno prava na dodatak za njegu i pomoć koristi usluge smještaja.