PIŠE: Tatjana Kuljača
Čini li vam se da je napad histerije nešto što sasvim sigurno nećete doživjeti od vaše umilne bebe? Gledate, s vremena na vrijeme, dijete koje se bacaka u ili ispred prodavnice i oznojene roditelje koji ne znaju šta bi prije? Još ako je trgovina obavljena i odrasla osoba stoji sa punim rukama kesa a ono se bacaka, te roditelj nije fizički u stanju da savlada dijete a da mu sve ne poispada. Pitate li se što ih nisu bolje vaspitali? Ako dijete dobije po turu okolina obavezno osuđuje onoga koji mu je batine priuštio. Ako, pak, ne dobije, pita se kad će. Okolina svakako ima svoj kritički stav. A mene, pravo da vam kažem, baš boli uvo za taj stav.
Elem, inspiraciju za naredne redove dobih prije dva dana. Imam jednog dvoipogodišnjaka koji obožava autiće. Fanatično. I ja bih mu kupovala autiće kad mogu, a zadnji put je dobio autić kad je upro prstom u njega u supermarketu. Lomila sam se da li da mu ga kupim. Međutim, sam pogled na uplakano i molećivo lice te ono tužno: ,,Mamaaaaa, kupi mi autć! Mamaaaaa, moji’ te!” riješio je dilemu. Odšetamo do polica sa igračkama, šef odabere onaj koji mu se dopada i sav zadovoljan izađe iz prodavnice. E, tu je nastala greška. Par večeri nakon te odemo nas dvoje u šetnju. Svratimo po neke namirnice i, po đavolu, hljeb baš bješe do police sa autićima. Navalio šef da mu kupim auto. Znala sam šta me čeka. Objasnila sam mu, lijepo, da ima autića toliko da ih može prodavati kao polovna, ili u dijelovima, a on pojača intonaciju i dade se u dreku. Okreće se onaj narod, a ja drekavca vozim u onim kolicima iz supermarketa. Usput, zahvaljujem Bogu što mu guza još uvijek može stati u onaj dio za male ljude koje u prodavnici ne možeš baš lako iskontrolisati.
Nastavimo do kase, a on ne prestaje. Izlazimo iz prodavnice. Ja sa dvije ruke pune kesa koje prebacujem u jednu ruku, ruksakom na leđima sa toliko presvlake za njega da bismo pretekli i da ostanemo negdje zarobljeni na par dana. Kako ostadoh bez spasonosnih kolica koja su mi omogućavala kretanje bez obzira na stanje u kojem se nalazi moj voljeni zvekan, čovjek se dade u bacakanje ispred marketa. Najvećeg u gradu. Najprometnijeg. Sa ljudima na čijim licima sam očitavala čuđenje, sažajenje, želju za pljuskom po guzi, osudu kako sam loš roditelj i opet saosjećanje. Vjerovatno majke koja ima isto čudo kući. Pokušam da ga uz sav tovar ponesem, ali je u onoj zimskoj jakni bio kao dobro istrenirano meče koje mi je klizalo pod rukama. Koje ne bi savladao ni nindža.
Policajac koji se našao tu priđe, ponudi mu da mu pozajmi pendrek ako se smiri, ali ništa nije pomagalo. A on je lud od ljubavi za policijom i policajcima. Arlauče kao sirena dok se igra. Arlaučem i ja, često. Moram. Ni dedin ,,Mrakan” kojeg se on plaši nije pomogao. Ni to što ima gomilu autića kući. A ni činjenica da ćemo zakasniti po seku sa treninga. Nisam dobila želju da ga isprašim po turu. Znam da je dovoljno mali a nedovoljno veliki da bi uspješno kontrolisao svoje emocije. Takođe, znam da je ovo još jedna granica koju nastoji da poruši. Da raste i razvija se baš na taj način.
Jedva krenusmo, sa suzama u očima. Kuka na sav glas, ali barem hoda. U prolazu ugleda izlog sa igračkama: ,,Mama, ‘oćemo da kupimo auto?!” ozari se lijepo lice koje mi osmjeh smješta svako jutro. ,,Nećemo”. Plač. Do auta. Do kuće. Knap smo stigli po njegovu sestru. ,,Kad primim platu možeš da dobiješ autić. Ne možemo da kupujemo autiće kao hljeb, svaki dan”, pokušah da mu objasnim.
Tantrumi, iliti napadi histerije, su sasvim normalna pojava kod male djece. Bila sam pametnija sa prvim djetetom pa smo se u startu dogovarali da li i šta može da dobije iz prodavnice. I nikada nisam doživjela od nje bacanje po patosu. Valjda me ovaj mališa smekšao. Milo mi je da ga obradujem novom igračkom. Samo, mogla sam da preskočim kupovinu baš onaj put kada je autić dobio zahvaljujući plaču u sred prodavnice i tužnom izrazu njegovi lijepih očiju. Da nisam poklekla tada, možda bismo ovu ekskurziju i preskočili.
Tako, kad vaša medena beba poraste i počne da se bacaka na sred prodavnice, nemojte joj dati to što traži. Shvatiće da je to najlakši način da dobije ono što želi i onda ste nadrapali. Neka ljudi gledaju, vi ih ne morate gledati. Baš vas briga o čemu razmišljaju i da li vas osuđuju, kako god da se postavite. Pljuska po guzi ne rješava problem. Riješiće ga to što djetetu nećete pružiti to za čim histeriše. Naučićete ga da to nije način.
Ovako i moj pa muke zive
Batina je iz raja izasla😂
Prut žitki od šipka,rješenje za mnogo stvari.
Uh, sto ja mrzim takvo rjesenje…Nadam se da znate koliko to boli.
prut treba sami da biraju 🙂
Hahahah, bilo je kod nas toga idi uberi prut 😂😂a okolo samo ljesnik i visnja kud ces gore 😂😂😂
Ana Vujović cesto uberu tanji a zilaviji 🙂
Ovako je JEDNOM POKUSAO ,pa kad je vidio da je batina iz raja izasla sad mogu s njim gdje ocu nemam problema vise
Moj to cesto radi ali ne dobija batine.Vuce on mene za ruku ,vucem ja njega, 😀 ,ali on jaci,jer u jednoj ruci kese,u drugoj ruci on…Pa kad krene da zeza,ja njegov plac okrenem na smijeh,tako da za par minuta zaboravi sta je htjeo da kupi…. 😀 Znamo i da se poceramo po marketu hahahahaaa,ali batine ne,uz igru i kupovina bude ljepsa…A to nalazimo li se u marketu,ili nedje drugo,a sto ce narod reci…Pravo da vi kazem ,nemam vremena misliti i pogledat na to,bas zbog hiperaktivnosti djeteta. 😀 Kao sto je zena u postu napisala,nema potrebe za batinama.
Udjemo u prodavnicu da kupimo jednu stvar,pa se posle sekund predomisli ,hoce nesto drugo,pa trece…..izadjemo ne kupimo NIŠTA,tako par puta i shvati da se suzama i vriskom ne postize ništa 😉
Mislim da nam je nacija nasilna upravo zbog “batina koje su izasle iz raja”. Jer umjesto objasnjenja zasto nesto ne moze, ne valja, ne smije, ljudi biraju tisinu, upotrebu ruku ili pruta. A svrha. Pa mozda je trenutno vidite, u odredjenom trenutku ce isto dijete izgubiti osjecaj straha i podredjenosti onome ko mase rukom ka njemu ili onome koji drzi prut. Ako ima neki primjer da je batina zaista kvalitetno vaspitno i pedagosko sredstvo, molim Vas javite i meni pa da ne objasnjavam 100x isto nego da pocnem da bijem. Vi sto dijelite rajsko sredstvo za djecu:)
Da je batina nešto dobro, ostala bi u Raju! Vjerovatno je u pakao bačena😉
Svako svoju djecu vaspitava na svoj nacin,ja vaspitavam u kombinaciji sa prutom jer pricam toliko da ce i ovi zidovi poceti da ponavljaju moje rijeci ,mora se znati sta moze a sta ne….Čuj da se vucem djetetom po prodavnici,da mi vristi idt…pa kako da ne.Moj nece sigurno,a čije oce ne zanima me…
Dragana Batrovic Kovacevic upravo to…
Niko nije zalazio u to kako ko vaspitava svoju djecu, svi smo im najbolji roditelji sto umijemo biti. Ali dijeliti srdacne savjete da batine rjesavaju sve, suvisno je. Jer imate djece kojima ni batine ne rjesavaju sve i sta onda? Tuci dijete do iznemoglosti?? Nisam nikoga prozvala ali sve cesce slusam dobronamjerne savjete o batinama koje su izgleda najbolje rjesenje za sve. Znate i meni je lakse da izbijem svoje dijete nego da zidovi pamte a on ne, ali opet biram da pricam. Jer u jednom trenu ce i on shvatiti i zapamtiti.
Samo vi pricajte ,nadam se da ce vam se to isplatiti a ja licno ne dajem savjete ko ce kako sa svojim djetetom raditi ,ja znam kako cu i Bogu hvala nemam problema ovog tipa….
I ja se najiskrenije nadam da hoce. Ali, kao sto sami znate nekad djeca i pored sveg naseg truda i vaspitanja(bilo pricom ili batinama ili oboje) odaberu svoj put koji nije ni nalik onome koji smo im mi kao roditelji pozeljeli:)
Sve se to nosi iz kuce….
Ovi sto ne biju djecu prave divljake od njih.zato u Vrtice I u skolama imamo djecu koja se ne boje nicega I nikoga.mi sto ih bijemo izbijemo ih rijetko al znaju da to nikad vise ponoviti nece.ucite ih da oni biju vas.neka zive bez straha,pa ce ih neko drugi tuci kad odrastu.i nas su tukli pa smo bolji I poslusniji bili nego danasnja nevaspitana djeca ciji roditelji misle da njihovo dijete nikad nije krivo
Bravo!!!Tu djecu ce tamo za dvadeset god prevaspitavati neko drugi nazalost…
Bravo danasnja djeca nemaju ni staha ni postovanja ni prema kome,a autoritete ne priznaju
Iako nisam roditelj, saosjecam sa istima i smatram da je danas, u ovom vremenu pretesko vaspitati dijete…
U pravu ste kad dijelite djecu na vase i nase. Samo ne znam u kojem trenu opravdavate batine? Da li Vi bijete svog partnera kad uradi po svojoj volji nesto ili pak kad se ne slazete? Da li bijete svoje roditelje zato sto su nesto propustili da Vam pruze ili su Vas pak gusili pricom? Da li bijete kolege sa posla kojima nikako da objasnite da Vam smeta da puse u kancelariji? Pretpostavicu da je odgovor ne. Ali, ima li logike istuci dijete koje ne razumije kako mu roditelj dolazi do novca kojim kupuje igracke, koji ne razlikuje cijenu od 1 ili 100e? Istuci dijete jer jos uvijek nema straha da se popne negdje gdje ne smije iako ste mu par puta rekli ne? To je opravdano? Ja prije mislim da djeca koja znaju sta batine znace iste te prenose na djecu koja se nisu susrela sa istim. U jednom trenu ce i moje i Vase dijete biti povrijedjeno u zivotu od nekoga ili necega a mi necemo moci da uticemo na to. A na isto, ostaje mi da se nadam, nece uzvratiti nasiljem.
Juče. Sladoled? Ne! Plač…plač…plač…vrištanje…sladoled!
Tekst je dobar, i preporuka. Ali je highlight policajac koji nudi pendrek djetetu da se poigra.
A ja mislim da je pienta svega ne vodit djecu u kupovinu ako nemate para da im priustite neke stvari. Ja imam dijete kod kojeg ne pomaze ni prica,ni batine,ni kazna,ni nagrada… nista. Apsolutno nista… i sta da je pustim.Ne… jednostavno je ne vodim i gotovo.Ide sa mnom samo ako naumim da joj kupim nesto,ako nemam para ili ako smatram da joj ne treba vise igracaka (jer je dan dva prije dobila) onda ona fino ostane kuci ili u igraonicu.I problem rijesen.
Po meni je i to lose rjesenje.Treba ipak pokusati objasniti djetetu situaciju, jer u suprotnom cete kad tad doci u situaciju da morate povesti dijete sa sobom i ono ce Vam tad opet napraviti scenu.
Jel ste procitali da sam pokusavala? Ako nekad bas budem morala onda cemo se snalaziti… ali za sada dobro uspjeva…
Pa da, svi mi imamo svoje nacine kako vaspitati dijete.U svakom slucaju i to je svakako bolje od pruta.
Kao generacija koju su bili, odišemo poštovanjem prema drugima, I vrlo se lijepo ponašamo… na svakom koraku se to primjećuje 😢upravo je suprotno, nažalost. Što je bolje što smo privremeno, dok smo bili mali,zbog straha, “poštovali” druge I primjereno smo se ponašali,kad je većina toga nestala kad smo odrasli I, još gore, onda kad svoju djecu treba da učimo štošta. A danas, gotovo isto kao I nekad, djeca se vaspitavaju uz batine, samo što se ne priča o tome, a definitivno su drugačiji. Nemaju granica, autoritet, ali… to nema veze s batinama
Sto mi je ovo poznato… Ali srecom prosla je i ta faza
Nemoć roditelja da se izbore sa problematičnim ponašanjem svoga djeteta je upravo to – nemoć ! Ali to ne znaci da treba nekoga da udarate da bi SVOJU nemoć riješili – postoje i drugi načini
Veci su divljaci ovi porasli “bijeni” u djetinjstvu,no ova djeca sto ih roditelji ne biju. Djeca koju su roditelji tukli su puna kompleksa i nesigurnosti,straha od mnogo cega,zatvoreni,povuceni “utuceni”. Mi sto ne bijemo djecu bar imamo srecnu ,veselu,razigranu,komunikativnu djecu.A ovi ” bijeni” i sto biju svoju djecu,su sve sem roditelja u kojeg ce dijete imati povjerenja. Grozota. Hvala Bogu pa se zakoni poostravaju.A skoro u park se najezih kad vidjeh kako majka djevojcicu u kolicima koja je pocela plakati izmlati rukama ,da ono jadno dijete jos vise zavrista.Sto ce drzala je tel u ruci preci joj bio razgovor,no da prekine vezu i uzme dijete u narucje i umiri,no jok ona je jos prebi. Strasno. Pa treba vas koji tako tucete djecu neko malo izbatinati pa bi ona vi naucili lekciju “batina je iz raja izasla”, posto ste ocito zaboravili kako je vama bilo kad su vas vasi lupali.Kakav su vam primer dali vasi roditelji,takvi ste i vi roditelji. Sramotno!