Predstava Čuvari tvog poštenja, sa Večernje scene Gradskog pozorišta, biće izvedena u četvrtak 13. aprila u 20 sati u Velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“. Autorski projekat Borisa Liješevića, nastao u kreativnoj sinergiji sa glumačkim ansamblom Crnogorskog narodnog pozorišta, savremena je priča sa puno smijeha i gorčine, ali i mnogo prepoznavanja.

Ideju za komad Liješević je pronašao u stihu crnogorske himne, u težnji da preispita savremene društvene okolnosti i vrijednosti na kojima smo odgajani. Predstava postavlja brojna aktuelna pitanja poput onih – šta danas znači poštenje u Crnoj Gori, šta smo u stanju da žrtvujemo zarad časti i obraza, kakvi smo i gdje smo u odnosu na pretke, šta nam je donijelo vrijeme koje nas udaljava od osnovnog „koda“ naših predaka, te šta je ostalo od poštenja koje je iznjedrilo našu himnu.

Igraju: Dubravka Drakić, Božidar Zuber, Emir Ćatović, Branka Femić, Željko Radunović, Katarina Krek, Ivona Čović-Jaćimović, Sanja Popović, Pavle Ilić, Branko Ilić i Simo Trebješanin.

U autorskom timu, pored reditelja Liješevića, su i Rambo Amadeus koji je uradio muziku, Gorčin Stojanović kao scenograf, kostimografkinja Tijana Todorović i dramaturškinja Stela Mišković.

 Riječ reditelja:

„Stih iz crnogorske himne „…čuvari  tvog poštenja…“ proziva  jednu od najvažnijih tekovina crnogorske tradicije – poštenje!

Crna Gora je sredina u kojoj je, tokom prethodnih vjekova,  poštenje postalo kult. Zašto? Različite sredine do kulta uzdižu različite kategorije: poredak, prirodu, ekologiju, sport, trgovinu, dizajn, dok smo mi do kulta uzdigli – poštenje. Svi odgovori su uvijek u geografiji. Naši preci su živjeli u sredini u kojoj nije bilo dovoljno hrane, obradive zemlje, blaga, sredstava za život. Kult poštenja čuvao je zajednicu na okupu. Držao je u životu. Ljudskost je čuvala egzistenciju. Danas su se vremena promijenila, i u odnosu na ta vremena svega ima na pretek. Usljed promijenjenog socio-ekonomskog momenta mijenja se i način života. Šta odlazi u tradiciju, a šta ostaje u životu? Šta je s tim našim poštenjem, gdje je ono danas i na koji način mi danas nosimo taj kult? Kao opterećenje, nužno zlo ili nešto drugo? Maler kaže tradicija nije obožavanje pepela, nego održavanje vatre! Ako govorimo o našem odnosu prema poštenju, pitanje je što mi danas radimo.

Da li obožavamo pepeo ili držimo vatru?“