O pedofiliji se malo govori kod nas, ali je hapšenje dvije osobe prije dvadesetak dana koje su sa interneta skidale i gledale snimke dječje pornografije aktuelizovalo ovu temu i pokrenulo lavinu komentara.

Među komentarima je nerijetko bilo onih koji su odraz neznanja i nerazumijevanja činjenice da se i samim gledanjem i skidanjem takvih pornografskih sadržaja pomaže mračna industrija u kojoj su žrtve djeca zlostavljana na različite načine.

Prema podacima Uprave policije, za protekle dvije godine četiri osobe su u Crnoj Gori procesuirane zbog skidanja snimaka i fotografija dječje pornografije sa inostranih sajtova. U Osnovnom sudu u Podgorici za to vrijeme nije formiran nijedan predmet za to krivično djelo.

Redovni profesor socijalne patologije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću Borislav Đukanović pojašnjava za Pobjedu šta je to pedofilija i kako se prepoznaje.

“Pod tim pojmom se označava poremećaj seksualnog izbora kod osoba koje postižu seksualno uzbuđenje maštanjem o seksualnim odnosima sa pretpubertetskom djecom ili kroz stvarne seksualne aktivnosti sa njima. Češće su ova maštanja i aktivnosti usmjereni prema djevojčicama od osam do 10 godina i dječacima koji su godinu-dvije stariji, a rjeđe prema mladima oba pola”, objašnjava Đukanović.

On ističe da je pedofile teško prepoznati i da je riječ često o odraslim članovima porodice ili rodbine, nekada je to otac, očuh, stric, ujak… Rijetko su to nepoznate osobe.

“Obično su oženjeni. Među zanimanjima su češća ona koja su povezana sa radom sa djecom ili koja im omogućavaju da budu bliži djeci. Moramo imati na umu da ove i neke druge karakteristike mogu biti prisutne, a da nije riječ o pedofilima. Međutim, kada se ove karakteristike mogu opservirati u učestalim kontaktima sa djecom,  potrebno je obratiti posebnu pažnju”, dodaje Đukanović.

On pojašnjava da su pedofili veoma obazrivi kada uspostavljaju kontakt sa djecom i da prvo steknu njihovo povjerenje, zadobijajući ih poklonima.

“Iako u kući obično nemaju djecu, često drže predmete koji ih na njih podsjećaju. Kada steknu povjerenje oprezno prelaze na fizički kontakt koji najprije uključuje slučajno dodirivanje, pipkanje, držanje u krilo, grljenje i ljubljenje, rjeđe su upuštaju u seksualne kontakte. U strahu da budu otkriveni koriste prijetnje i ucjenjuju djecu, a u ekstremnim slučajevima poslije seksualnog čina pribjegavaju i brutalnom fizičkom nasilju”, navodi Đukanović.

Kako objašnjava, pedofili često gledaju snimke dječje pornografije zbog seksualnog uzbuđenja, a kako im to često nije dovoljno, onda, kako dodaje, nastoje da ostvare i neku vrstu fizičkog, seksualnog kontakta.

“Postoji još jedan važan razlog koji pojačava seksualno uzbuđenje, a to je osječanje potpune dominacije i moči nad djetetom kao seksualnim objektom, bez obzira što pedofil toga uopšte nije svjestan. Da bi to osječanje moči maksimalno pojačao, birane samo predpubertetsku djecu, nego i djecu koja su nesigurna, slaba zbog poremečene porodične situacije i koja počinju da potpuno zavise od pedofila, a onda osječanje moči i dominacije dostiže vrhunac. Pedofili su obično oženjeni, imaju ili nemaju djecu, ali im heteroseksualne veze sa ženom ne znače gotovo ništa i veoma rijetko imaju seksualni odnos”, kaže Đukanovič.

On ističe da djeca koja su zlostavljanja na ovaj način ne mogu dugo da ćute bez obzira što su ucijenjena, pa se u početku ne usuđuju da kažu.

“Traume koja ova djeca doživljavaju su toliko teške da djeca ne mogu dugo da ćute. Jedan od razloga zašto ipak progovore je osjećaj krivice. Zbog svega navedenog, sa ovom djecom treba biti veoma oprezan, tolerantan i empatičan kaže”, sagovornik Pobjede.

On objašnjava da seksualno zlostavljanje ostavlja ozbiljne i, po pravilu, dugotrajne i nepredvidljive posljedice na djecu koje se u cjelini mogu sagledati tek mnogo godina kasnije.

Izvor: Pobjeda/CDM