Iako mnogi trudnoću povezuju s najsretnijim i najopuštenijim periodom u životu žene, međutim mnogi zaboravljaju da obrate pažnju na strah koji trudnice proživljavaju i koji ih često ometa u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
Tokofobija ili nekontrolisani, često i paralizirajući strah od porođaja, ali i trudnoće, osjećaj je kojih niko ne mora biti pošteđen. Naime, neke žene mogu uživati u cijeloj trudnoći koja će proći bez komplikacija, ali tek pred porođaj će im se javiti spomenuti strah.
Tokofobija nije rijetka pojava
Strah od porođaja i trudnoće često se intenzivira u vrijeme kada žena sve više razmišlja o začeću. Naime, gotovo 7% žena se bori s ovom vrstom patološkoga straha. Tokofobija se, dakle, može javiti u različitim životnim periodima: prije trudnoće, za vrijeme trudnoće pa čak i nakon porođaja. Prema tome, tokofobiju možemo podijeliti na primarnu i sekundarnu.
Što kada trudnoća i porođaj ne proteknu bez teškoća?
Primarna tokofobija obično započne u adolescenciji i razvije nakon slušanja neke traumatične priče s porođaja ili nakon gledanja snimka porođaja (takve su snimci posebno besmislene u edukaciji tinejdžera jer čak ni tokom porođaja žena ne vidi takve slike). Sekundarna tokofobija razvija se nakon porođaja koji je za ženu bio traumatičan. Tokofobija može biti i jedan od simptoma depresije. Strah od porođaja obično je povezan sa strahom od bola, ali može imati i neke druge asocijacije koje bi kroz psihoterapiju vrijedilo istražiti. Strah od porođaja moguće je liječiti, kažu psiholozi.
Simptomi koji se mogu javiti su:
– rapidno povećanje anksioznosti i depresije tokom trudnoće;
– prethodni prekidi naizgled zdravih trudnoća;
– osjećaj da će porod rezultirati smrću, pobačajem ili deformitetima kod djeteta;
– jaka želja za djecom iako žena ne želi da ostane trudna.
Posljedice do kojih može dovesti ovakav strah je preduzimanje raznih mjera koje će eventualno spriječiti začeće. Javlja se odbojnost prema seksu, gubitak seksualnog interesa, konflikti u vezama, a sve to nerijetko završava prekidom veze.
Ženama je potrebna pomoć, razumijevanje i podrška
Okolina često može biti netaktična. Naime, žena koja se bori s opisanim strahovima nerijetko će naići na osuđivanje okoline i komentare kako je sebična, hladna i kako umišlja iracionalne strahove.
U društvu vlada opšti stav da bi sve žene trebalo s radošću da gledaju na iskustvo porođaja jer je to najprirodnija stvar na svijetu. Zbog toga se njihov strah trivijalizuje ili sramoti. To može dovesti do osjećanja krivice, srama, neadekvatnosti ili bijesa, što nimalo ne pomaže cijeloj situaciji.
Jedna od ključnih stvari u pomoći ženama koje se bore s tokofobijom svakako je i edukacija. Žene bi se trebalo detaljno edukovati i saznati što je više moguće o onome što ih plaši. To može biti bol, strah od majčinstva i sl. Treba biti svjestan da, bez obzira na situaciju i količinu straha koji je prisutan, u današnjem vremenu žene nisu same.
Često je strah od porođaja povezan sa strahom od gubitka kontrole. Ne znate unaprijed kako će porođaj teći. Očekujete bol koju ne poznajete. Nemate povjerenja u ljekare. Užasno je teško podnositi toliku količinu neizvjesnosti. Zadržavanje neke količine kontrole tokom porođaja pomaže. Možete dogovoriti tok i vrstu porođaja, izabrati što želite, a što ne. I na kraju, možete porazgovarati s psihoterapeutom koji će vam pomoći da razumijete svoj strah, osvijestite svoje istinske želje i donesete najbolju odluku za sebe.
Izvor: Ordinacija.hr
