PIŠE: Ordinacija Logopedi Avramović

Mucanje je stanje koje veoma zabrinjava roditelje. Najčešće postavljano pitanje se odnosi na to kako treba da reaguju i kakav stav da zauzimaju po pitanju ovog problema. Postoje li neki oblici ponašanja koji djetetu mogu da olakšaju problem situaciju?

U zavisnosti od uzrasta djeteta, vrste i stepena mucanja razlikuju se i pristupi ovom problem. Opšti savjeti za reagovanje u situaciji kada dijete počne da muca su:

• Ponašajte se kao da se ništa neobično ne dešava. Ne dozvolite da dijete osjeti vašu zabrinutost. Ovo se posebno odnosi na situacije u kojima djeca nisu svjesna svog problema.
• Obraćajte pažnju na to šta vam dijete govori, a ne kako govori. Fokusirajte se na značenje poruke. Ne opominjite dijete da govori sporije ili tečnije, to neće pomoći.
• Vi ste svojoj djeci govorni modeli. Usporite svoj govor kako biste im olakšali komunikaciju. Ako dijete imitirajući vas uspori govor to mu može pomoći.
• Potrudite se da obezbijedite uslove za što prijatniju komunikaciju. Kada vam se dijete obrati, jasno mu pokažite da ste svoju pažnju usmjerili na njega i da ga slušate. (Gledajte ga, pomazite po ruci, dajte jasan signal da ste mu emotivna podrška.)
• Dijete treba da ima utisak da ima dovoljno vremena da kaže sve što želi. Ovo se postiže na taj način što se među ukućanima njeguje način komunikacije u kome se nikome ne prekida reč i kada jedan govori drugi slušaju. Ovo važi naravno i za djecu, mi njih slušamo i čekamo da završe ali i njih učimo da sačekaju dok neko drugi govori.
• Kada postavljate pitanja potrudite se da ciljani odgovori budu konkretni i ne suviše dugački, pogotovo ako su mala djeca u pitanju. Npr. nemojte pitati kako je bilo u vrtiću danas. Umjesto toga postavite više kratkih pitanja (Da li je bilo lijepo u vrtiću? Šta ste danas crtali? Šta si jeo za ručak?).
• Svakodnevne obaveze djeteta, vrijeme buđenja, hranjenja i zaspivanja bi trebalo da budu uritmljene. Potrudite se da se u približno isto vrijeme obavljaju ove aktivnosti.

Zapamtite: Za detaljnije savjete koji se odnose na vašu konkretnu situaciju kontaktirajte logopeda koji se bavi mucanjem. Veoma je važno da razumijete prirodu mucanja kao i situacije u kojima se ono javlja i da budete svom djetetu partner u borbi sa ovim problemom.

Šta je mucanje?

Mucanje je najčešća i najupadljivija forma disfluentnog govora. Nekada je to:

• ponavljanje prvog slova u riječi ili rečenici ( Mmmmama daj mi vvvodu.)
• ponavljanje djelova riječi ( Ma..ma..ma…ma daj mi vovovo..du)
• ubacivanje poštapalica ( Mama, ovaj ovaj, ovaj daj mi vodu.)
• raspjevavanje nekog glasa ( Maaaama daj mi vodu.)
• pauza u govoru (oklijevanje, prekid govornog toka usled grča)
• ponavljanje riječi ili djelova rečenice ( Mama daj, mama daj, mama daj mi vodu.)
• zapinjanje (otežano i naporno izgovaranje usled grča).

Mucanje dovodi do pojačane psihičke tenzije kako kod govornika tako i kod slušaoca.

Kada i zašto se mucanje javlja?

Mucanje se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Može biti normalna faza u razvoju govora i jezika. To je takozvano foziološko mucanje. Ono se najčešće javlja između treće i pete godine. Tada se jezik i saznajne funkcije razvijaju ekspanzivno. To može da bude razlog što dijete teško usklađuje misaone procese i govor. Od prevelike želje da za kratko vrijeme kaže puno informacija dijete počnje da zamuckuje. Važno je napomenuti da se ove dvije linije razvoja (intelektualnog i jezičkog), ne razvijaju apsolutno sinhronizovano. Nekada intelektualni razvoj djeteta, ovog uzrasta, prevazilazi njegov nivo jezičkog razvoja pa se iz tog razloga pojavljuje mucanje kao prolazna faza urednog jezičkog razvoja. Od pravilne reakcije roditelja i okruženja zavisi da li će ovo proći samo po sebi i završiti se kao razvojna faza ili će preći u patologiju tj. mucanje koje ne prolazi bez terapije. S toga, je od presudnog značaja da roditelji dobiju vrlo precizne instrukcije, koje se tiču njihovih reakcija u „kritičnim“ situacija, a te informacije mogu dobiti isključivo od logopeda koji se bavi mucanjem. Jedan dio ovih informacija je uopšten i može se odnositi na sve roditelje i svu djecu u ovoj situaciji, dok je drugi dio, mnogo značajniji, usko specifičan za svaku konkretnu situaciju i veoma je ličan.

Pravo ili patološko mucanje se može javiti od progovaranja pa na dalje u svakoj životnoj dobi. Nekada se javlja naglo, a nekada postepeno i oscilira u intenzitetu od mirnih faza do ponovnog, najčešće pogoršanog oblika. Ove mirne faze najčešće zavedu roditelje pa čak i nedovoljno iskusne stručnjake.

Jezik i govor podrazumijevaju sinhronizovano i skladno funkcionisanje velikog broja procesa. Čovjek je bio-psiho-socijalno biće, a govor i jezik su najviše psihičke funkcije. Da bi se komunikacija neometano odvijala između sagovornika potrebno je da se govorna poruka adekvatno prenese i primi. Mijenjanje uloga govornik-sagovornik u toku komunikacije se odvija brzo, dinamično i živo. Da bi se ove promjene neometano ispratile potrebno je da se jezički procesi odvijaju jednako brzo i neometano. Da bi se govorna poruka primila na korektan način, potrebno je da besprekorno funkcionišu auditivni prijem signala i prenos do CNS-a, gde se poruka konačno i na ispravan način razumije. Da bi se na nju odgovorilo verbalno, takođe se prolazi kroz složen proces. On započinje formiranjem ideje o poruci koja se želi prenijeti. Zatim se pravi motorni plan za pokretanje govrnih mišića i disajnih pokreta. Zatim se realizuju pokreti i poruka biva izgovorena.

Dakle, dijete treba dobro da čuje riječi i rečenice koje su mu upućene. Nakon toga, ta poruka treba da stigne do njegovog mozga gde se ona obrađuje i nakon toga je dijete razumije. Potom osmišljava odgovor, a zatim se sprovodi niz složenih procesa, koji treba da funkcionišu veoma brzo i usklađeno. Ovo osmišljavanje bi npr. značilo da dijete pravi odabir riječi koje će upotrijebiti, zatim se prisjeća gramatičkih pravila, šalje nervne impulse za inervaciju mišića kako bi napravilo pokrete koji će na pravilnom izdisaju dovesti do izgovaranja željene riječi/rečenice.

Veoma je jasno da je ovaj proces izrazito slože i da fluentan govor podrazumijeva korektno funkcionisanje svakog pomenutog segmenta. Ukoliko dođe do odstupanja na bilo kom mjestu od pomenutih, to dovodi do disfluentnog govora ili mucanja.