PIŠE: Zoran Milivojević, psiholog
Kada se ljudi odlučuju da započnu ozbiljnu vezu ili brak, uglavnom se oslanjaju na svoja osjećanja prema partneru i kako se osjećaju unutar veze.
Procjenjujući koliko im partner po svojim osobinama odgovara, često ne razmišljaju o tome kako će on da funkcioniše u nekim ulogama koje im tek predstoje.
Zato mogu da ih iznenade naknadne, a važne, velike međusobne razlike, kao na primjer u ulozi roditelja.
Optimalno je kada oba roditelja dijele slične poglede na vaspitanje – od pokazivanja ljubavi do disciplinovanja – tako da se slažu oko ciljeva vaspitanja i načina njihovog dosezanja.
To ne mora da znači da se oboje istovjetno ponašaju prema djetetu, već da razumiju i odobravaju vaspitne postupke drugog roditelja koje, prema potrebi, pozitivno tumače djetetu.
Problem u vaspitanju djeteta, a posljedično i između roditelja, nastaje onda kada roditelji imaju različite, suprotstavljene poglede.
Tada svako od njih ocjenjuje vaspitne postupke onog drugog kao neprihvatljive.
Kada roditelj koji insistira na disciplini kažnjava dijete, drugi roditelj u tome vidi nepotrebno traumatizovanje djeteta. A kada drugi roditelj postupa popustljivo ili prezaštitnički, drugi u tim postupcima vidi kvarenje djeteta.
Zbog suprotstavljenih gledišta na vaspitanje, roditelji jedno u drugom vide lošeg roditelja, a dijete kao njegovu žrtvu. U njihovim odnosima se uspostavlja „dramski trougao”, dinamika između progonioca, žrtve i spasioca.
Zato se „miješaju” u vaspitanje drugog roditelja bilo da roditelj koji spašava dijete postaje agresivan prema drugom roditelju (akcija proganjanja progonioca), bilo da „popravlja štetu” tešeći dijete kada drugi roditelj nije prisutan.
Ne samo da ovakva dinamika i nespojivi roditeljski stavovi zbunjuju dijete, nego ga plaše njihove međusobne svađe oko vaspitanja i mogu da ga navedu da zaključi da je ono krivo za njihov loš odnos.
Stvar je još kompleksnija kada se umiješaju roditelji roditelja (babe i dede) sa svojim gledištima i savjetima, kao i svojim uticajem na dijete.
Kako su djeca danas jedna od najviših životnih vrijednosti, neprestani konflikti oko vaspitanja postaju stalni izvori nezadovoljstva i loših osjećanja za oba roditelja. Veoma često se nerazrešeni konflikt između nje i njega u ulogama mame i tate prenosi na druge uloge, pa postaje konflikt između žene i muža.
Sve to destabilizuje brak i ne tako rijetko postaje razlog da se jedno od njih odluči za razvod.
Kako roditelje razvod, kojim se konstatuje da oni više nisu muž i žena, ne oslobađa uloge mame i tate, roditeljski konflikt se nastavlja i ponekad pretvara u pravi rat protiv omrznutog „neprijatelja”, u kome ne može biti pobjednika.
Zato je dobro upoznati se na samom početku ozbiljne veze sa vaspitnim stavovima partnera. Oni koji još uvijek međusobno „ratuju” mogu da se zajedno uključe u terapiju vaspitnog stila.
Izvor: Politika
