PIŠE: Irena Avramović, diplomirani defektolog-logoped

Svako dijete je jedinstveno. Neke različitosti daju na individualnosti i prave fine nijanse među nama i potpuno su prihvaćene. Druge, međutim, otvaraju prostor za diskusiju. U ovim slučajevima se događa da se ista situacija potpuno različito tumači. Ovo često bude razlog nesuglasicama među prijateljima, rođacima pa čak i supružnicima.

O čemu se ovde zapravo radi? Ko je u pravu?

U našem desetogodišnjem iskustvu, vrlo često smo se susretale sa ovim problemom. Najteža situacija jeste kada dođu roditelji od kojih jedan smatra da dijete ima problem, a drugi da je dijete genije. Ovo se dešava onda kada dijete ima disharmoničan razvoj. To znači da se kod tog djeteta neke funkcije razvijaju u odgovarajuće vrijeme, neke kasne a neke su napredne. Ovo jeste veoma zbunjujuće za roditelje.

Posao logopeda je da odredi nivo razvoja djeteta. Tom prilikom obraća pažnju na puno različitih funkcija (inteligenciju, emocije, pažnju, ponašanje, komunikaciju, motoriku…). Zatim procjenjuje kako dijete funkcioniše u cjelosti, kao jedinstvena ličnost. Poznavajući faze razvoja i norme, pravi plan stimulacije koji podrazumijeva jačanje slabih strana. Ovo postiže oslanjanjem na djetetove jake strane i konačni cilj je pokrenuti i povezati sve funkcije u jedinstvenu cjelinu.

Šta bi moglo biti problematično?

Pomisliti da sa djetetom nešto nije u redu je samo po sebi izrazito stresno za roditelja. Uprkos sumnjama koje se jave roditelji ih često negiraju. To su potpuno prirodni mehanizmi odbrane. Ne čudi što imaju potrebu da stave akcenat na vrline djeteta i njima ućutkaju sumnje. I pored apsolutnog razmijevanja situacije kroz koju roditelji prolaze, naš posao je da objektivno sagledamo cjelinu. Koliko god za roditelja bilo bolno suočavanje sa problemom, ono je neizbježno. Ujedno je prvi korak u rješavanju. Samo roditelj koji je svjestan teškoće koju dijete ima može pomoći u njenom prevazilaženju. Favorizovanjem vrline se neće umanjiti nedostatak. To što vješto i brzo složi slagalicu je odlično, ali ako ne govori, to ostaje problem i pored izražene vizuo-prostorne percepcije i organizacije. Jedna izražena sposobnost sama za sebe nema funkcionalnu vrijednost. Harmoničan razvoj podrazumijeva usklađeno i povezano funkcionisanje svih sposobnosti. Ako se osvrnemo na slikoviti prikaz razvoja cijenjene koleginice Tanje Govedarice koja je uporedila razvoj sa mehanizmom, slika će postati jasnija. Ona navodi da kao što su zupčanici međusobno povezani i istovremeno se kreću i pokreću jedan drugog, tako i u dječjem razvoju emocije, motorika, govor… su svojevrsni pokretači. To nikako ne znači da se jedan može izvaditi i popraviti pa vratiti nazad već da se preko onih koji funkcionišu dobro mogu pokrenuti oni koji su usporeni. Samo tako se sistem može dovesti u ravnotežu.

Zapamtite: Kada odlučite da se suočite sa problemom, imajte na umu da terapeut nije vaš neprijatelj i pored toga što vam saopštava informacije koje su uzrok vaše najveće boli i patnje. Terapeut niti daje komplimente niti kritikuje, on radi objektivnu procjenu. Budite jaki, suočite se, potrudite se da razumijete instrukcije koje dobijete i bićete odličan koterapeut. Već imate razlog da budete zadovoljni, napravili ste prvi korak! Koračajte hrabro naprijed.

Izvor: Logopedi Avramović