Posljednjih deset godina u Crnoj Gori je registrovano oko 200 slučajeva seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja djece, ali još ne postoji registar pedofila, niti sistem za njihovo praćenje. Društvene mreže postale su kanal kojim najlakše dolaze do djevojčica i dječaka, a stručnjaci upozoravaju da žrtve seksualnog zlostavljanja i same postaju zlostavljači i da su posljedice nepopravljive.

Da stariji muškarac putem interneta zavodi djevojčicu koja je tek napunila 11, 12 godina, do sada smo gledali samo u filmovima, međutim, to se dešava i kod nas. Možda upravo jedan takav živi u vašem komšiluku i sada gleda fotografije VAŠEG djeteta. Djeca sve ranije otvaraju profile na društvenim mrežama, a za pedofile to predstavlja pravi mamac. Najstrašnije je to što se žrtve pedofila nikada ne oporave, već nose trajne posljedice kroz život.

“Imala je nepunih 11 godina kada joj se javio poznanik njenih roditelja na Fejsbuku. Nije joj poslao zahtjev za prijateljstvo, već joj je pisao poruke privatno. Dijelio joj je savjete u vezi sa školom. Polako su se sprijateljili.  Jednom je rekao da nešto ne može da joj objasni preko poruka već da se moraju naći. Tražio je da ponese svesku i da se sretnu u parku pored Ruskog mosta (Podgorica). Ona je znala da je on stariji, što nije ni krio, a ispostavilo se da je nastavnik u školi. Sljedeći sastanak je bio u njegovom stanu i već mu je sjedjela u krilu”, priča za Portal RTCG izvršna direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević.

“Na tome se na prvom sastanku i završilo. Ona je osjećala malu nelagodu, ali on nju ni na šta nije prisiljavao. Kasnije je svakodnevno išla kod njega. Dobijala je pismene zadatke i drugu pomoć u vezi sa školom, a za uzvrat mu je dozvoljavala da je pipka, zavlači ruke u gaćice, brus. Roditelji su primijetili da se nešto čudno dešava kada je počela da dobija dobre ocjene. Znali su da joj neko pomaže, ali kćerka im nikada nije rekla o kome je riječ. Kada su saznali da odlazi kod njega u stan i šta se tamo dešava, obratili su se SŽK. Imali su ime i prezime čovjeka, mogao je lagano da bude uhvaćen na djelu i uhapšen, ali djevojčica nije htjela da sarađuje. Rekla je ako ga prijave, reći će da je sve izmislila. Roditelje je neko savjetovao da on ne bi bio kažnjen, jer je „samo“ pipkao. Zbog toga su odustali od tužbe. Nama su ruke bile vezane. Jedino što smo mogli je da čovjeku javno na Fejsbuk profilu napišemo da ga pratimo jer znamo da je pedofil, te da je protiv njega pokrenuta krivična prijava. Odmah nakon toga je isključio profil”, kaže Ljiljana Raičević kojoj ovo nije jedini slučaj pedofilije koji je prijavljen Sigurnoj ženskoj kući.

Ona je prije dvije godine dobila zabinjavajuću poruku jedne majke koja je otkrila da je njena dvanaestogodišnja djevojčica u vezi sa čovjekom koga je upoznala preko Fejsbuka. On joj se prvo predstavio kao mlađi momak, međutim, kasnije je otkrila da je riječ o starijem čovjeku. Iako je to djevojčicu zaprepastilo, ipak je ostavio dobar utisak kod nje i pristala je da se ponovo vidi sa njim.

“Namamio je obećanjima da će je povesti u bioskop, platiti pizzu, kupiti prsten… Majka je otkrila da nešto nije u redu kada je njena kćerka došla kući u skupocjenim farmerkama. Nakon što je uhvaćena u laži da joj ih je drugarica dala, djevojčica je priznala od koga je dobila poklon. „On samo traži da sjedim u bioskopu pored njega, nekad ga diram, nekada ne, on mene isto nekad dira. To je bezazleno, nema seksa“, objasila je ona. Te djevojčice uopšte ne razaznaju šta je seks, šta je prinuda i dokle to može da dođe. Ispostavilo se da on tako izlazi i sa njenom drugaricom”, kaže Raičević.

Ni ona nije znala u početku kako da reaguje kada je od zabrinute majke dobila pismo. Tada je zvala inspektorku da pita postoji li kazna i kako da se ophodi, jer sam bila sigurna da će biti još ovakvih slučajeva.

“Tada oni nijesu vidjeli ništa loše osim što majka nije vaspitala djevojčicu. To je bilo provučeno kroz priču, što nas naravno nije zadovoljilo, jer smatramo da je čovjek opasan, ne samo za nju i drugaricu nego i za ostale djevojčice. istraživali smo njegov Fejsbuk profil. Radi se o vrlo spretnoj osobi koja je kačila fotografije korisnika FB-a iz inostranstva, sa kojima nema zajedničkih prijatelja iz Crne Gore, tako da one nikako ne mogu saznati šta on radi. Odao se kada je okačio i fotografiju djevojčice. Mi smo pisali Fejsbuku i Fejsbuk je taj profil ugasio”, priča Raičević.

Nju posebno brine što u većini slučajeva pedofili prođu nekažnjeno jer roditelji ne žele da priznaju da je njihovo dijete žrtva neke bolesne osobe.

„Majke najčešće ne prijavljuju pedofiliju zbog medija, jer ne žele da se imena njihove djece u tom kontekstu „provlače“kroz novine. iako objave samo inicijale, novinari napišu i mjesto odakle je djevojčica. Svako iz njenog komšiluka i škole može da prepozna o kome je riječ. Jedna djevojčica je zaista zbog toga imala neprijatnosti u školi, kao i djeca pedofila čije je ime bilo objavljeno. Taj pedofil je osuđen na godinu, što je malo, jer on to nije radio samo toj djevojčici. Kao „dobar“ komšija on se nudio da povede djecu čiji su roditelji porijeklom sa sjevera kod rodbine, da bi ih usput dodirivao. Kada se jedna majka odvažila da to prijavi, druge su je osudile i priznale da se i njihovoj djeci to dešavalo, ali da one radije ćute o tome”, kaže Ljiljana Raičević.

Ona upozorava da roditelji moraju imati šifre Fejsbuk profila djece barem do 15. godine.

“Takođe treba da upozore da određene poze i odjeća u kojoj se fotografišu predstavljaju mamac za pedofile. Neki od njih skupljaju fotografije djevojčica i zaključavaju ih, a ima onih koji ih to rade javno, samo zaključavaju da djevojčica čiju je sliku objavio ne može to da vidi. Dešavaju se i ucjene. A ucjene su sajber kriminal koji se kažnjava. Tada preporučujem da se preskoče ispitivanja, već da se odmah piše tužiocu”, savjetuje izvršna direktorica SŽK koja se sve više suočava sa sličnim problemima koje joj prijavljuju zabrinuti roditelji.

Iz Uprave policije je Portalu RTCG saopšteno da do sada nije prijavljen ni jedan slučaj pedofilije putem interneta, ali da su u proteklih 12 mjeseci uhapsili tri osobe zbog prikazivanja pornografskog materijala djeci i proizvodnje i posjedovanja dječje pornografije.

Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić kaže da su pedofili najčešće i sami bili žrtve seksualnog zlostavljanja kada su bili djeca, što je stvorilo trajni poremećaj kod njih – nemanje savjesti, superega ni kontrole impulsa.

„To je osoba koja je kao dijete najčešće bila žrtva istog takvog zlostavljanja, ili je toliko fizički zlostavljana da je to trajno izmijenilo njenu savjest. Seksualno zlostavljanje ostavlja trajne posljedice koje se ne mogu ispraviti. iz mog ugla kao psihologa to je isto kao ubistvo, čak i gore jer fizički ostavljate živu osobu, ali ste je mentalno ubili“, kaže Stupar Đurišić za Portal RTCG.

Psihološkinja ističe da ljudi iz njene struke smatraju da je posljednjih deset godina napravljen mali pomak, ali da nemaju dokaze da su uspjeli u tome da neka maloljetna žrtva seksualnog zlostavljanja ne postane nasilnik.

„To dijete je dva puta zlostavljano. Prvi put od pedofila, a drugi put kada svi mi saznamo da je ono zlostavljano. To dijete se možda od prvog zlostavljanja oporavi, oprosti zlostavljaču, ali ne oprosti sredini koja ga iznova povređuje. Oni sa sjećanjem na to iskustvo treba da žive do kraja života, a najteže im pada kada su svjesni da njihova mama, brat, komšije znaju za to“, kaže psihološkinja.

Ona upozorava da ni jedna kazna za pedofila nije dovoljna, jer se njegov poremećaj ne može ispraviti zatvorom, već da je potrebno doživotno liječenje.

„Svi koji to jednom urade, uradiće ponovo. Jedini način da se to spriječi je uvezivanje psihologa i psihijatara sa sudstvom, policijom i socijalnim službama. Njima su potrebne doživotne seanse, na kojima uče da kontrolišu impuls da povrijede dijete, jer dijete se ne smije povrijediti“, kaže Stupar Đurišić.

Upozorava da nasilje rađa nasilnika i zato društvo i institucije moraju da reaguju.

„On mora biti obilježen i mora mu biti suspendovan jedan dio prava radi opšteg dobra. On ne treba da ima pravo na slobodu kretanja, mora da bude praćen,  jer su posljedice njegovog djela nepopravljive“, kaže Radmila Stupar Đurišić.

Sudska statistika pokazuje da su sudovi u poslednjih pet godina zbog krivičnih djela nedozvoljene polne radnje, vanbračna zajednica sa maloljetnikom, obljuba sa djetetom, dječja pornografija i obljuba maloljetnika zloupotrebom položaja donijeli 36 presuda, a kazne su uglavnom bile godinu zatvora.

Posljednjih deset godina registrovano je oko 200 slučajeva seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja djece, ali još ne postoji registar pedofila, niti sistem za njihovo praćenje. Zakonom nije predviđeno ni obavještavanje porodice čije je dijete zlostavljano da je osuđeni pedofil odslužio zateorsku kaznu i da je ponovo na slobodi. O slobodnom kretanju osuđenih pedofila ni na koji način se ne obavještavaju ni obrazovne institucije, škole, vrtići i sportske organizacije.

Izvor: RTCG