Važno je da odrasli obrate pažnju na svoje emocije i kontrolišu ih, zato što naša reakcija u takvim trenucima duboko utiče na dječju sposobnost samoregulacije, samokontrole, i na opšte emocionalno zdravlje kasnije tokom života.

Bez obzira na uzrast djeteta, roditeljstvo predstavlja intenzivno emocionalno iskustvo. Sve mame i tate osjećaju neizmjerno zadovoljstvo dok se maze, igraju, smiju i istražuju sa svojim mališanom, istovremeno ga oduševljeno posmatrajući kako raste, razvija se i uči nove stvari. Ipak, biti roditelj sa sobom nosi i manje lijepe trenutke ispunjene stresom, ljutnjom, nerviranjem i ogorčenošću – kada ne znate zašto beba plače i kako da je smirite, kada dijete dođe sa potpuno iracionalnim zahtjevima ili se stariji mališan grubo ophodi prema mlađem bratu ili sestri. Takve situacije prirodno izazivaju jake emocije koje je teško kontrolisati.

Ipak, u većini slučajeva ponašanje djece zbog kojeg bi roditelji „iskočili iz rođene kože“ nije iz zlih namjera i smatra se normalnim dijelom odrastanja; ono je zapravo pokušaj mališana da se izbore sa komplikovanim i teškim osjećanjima ili situacijama. Zato roditelji ne treba da se ljute, već da im pomognu i podrže ih kako bi se sa njima izborili. Drugim riječima, važno je da odrasli obrate pažnju na svoje emocije i kontrolišu ih, zato što naša reakcija u takvim trenucima duboko utiče na dječju sposobnost samoregulacije, samokontrole, i na opšte emocionalno zdravlje kasnije tokom života.

Istraživanja pokazuju da onda kada roditelji reaguju burno, ishitreno i emocionalno intenzivno, uznemirenost djeteta raste do krajnjih granica, kao i da bez obzira na prirodu problema, postoje objektivno male šanse da dođe do njegovog rješavanja. Zato vam predstavljamo tri strategije kako biste stekli emocionalnu samokontrolu i efikasno prevazišli stresne situacije.

1. Zavladajte svojim emocijama

Nema dobrih i loših emocija. Od načina na koji ih proživljavamo, ispoljavamo i kontrolišemo zavisi da li će one postati korisne ili štetne. Onda kada prestanemo da presuđujemo svojim osjećanjima, postajemo otvoreniji da ih realno sagledamo i ovladamo njima, što predstavlja prvi korak ka kontrolisanju i izražavanju emocija na konstruktivan način. Važno je da prepoznamo svoje okidače. Nije fer očekivati od djeteta da se izbori sa našim emotivnim nasljeđem.

Rijetki su roditelji koji se ne bi osjetili postiđeno, a ubrzo zatim ljuto i ogorčeno zato što se njihov mališan na nekom od porodičnih okupljanja naljutio jer nije dobio prvo parče torte. Sa druge strane, njegova ljupka rođaka nesebično pomaže da se isječe kolač i za sebe uzima posljednje preostalo parče, što izaziva oduševljenje svih prisutnih.
Osluškivanje i kontrolisanje sopstvenih emocija omogućava roditeljima na donesu svjesnu odluku o tome kako da na najbolji način postupe u takvim situacijama umjesto da impulsivno reaguju. U ovom slučaju to bi značilo udahnuti duboko nekoliko puta, a onda smireno reći djetetu da razumijete da je razočarano, ali da je nemoguće da u svemu uvijek bude prvo, kao i da to ne treba da ga brine. Tako biste mu prenijeli poruku da imate povjerenja u njegovu sposobnost da se izbori sa situacijom. Iako je teško ostati smiren, benefiti tog podviga su brojni i dalekosežni. Tako, prije svega, ostajete povezani sa djetetom umjesto da uvećate njegovu uznemirenost nakon što je doživjelo emotivni razlaz sa vama. Ono osjeća da je shvaćeno, a ne posramljeno, što ga čini otvorenijim da prihvati postavljene granice ponašanja. Osim toga, vaša smirena reakcija umanjuje hormon stresa u dječjem mozgu, što omogućava da se i ono samo lakše smiri. Ukoliko uspjete da ostanete smireni, takođe ćete se kasnije manje kajati zbog toga što ste izgubili kontrolu i ređe ćete odlaziti na spavanje nošeni mišlju da je sve što se učinili tog dana bilo da vičete na dijete i rastužite ga.

2. Uradite nešto potpuno neočekivano

Kada pomislite da će vam svaka koščica u tijelu eksplodirati zbog pretjeranog zahtjeva ili iritantnog ponašanja vašeg djeteta, možda je u tom slučaju najbolje da ga snažno zagrlite ili uradite nešto pomalo besmisleno. Tako možete da umanjite stres i tenziju u datoj situaciji, dok vaš potpuno neočekivan postupak može da stavi tačku na neželjeno ponašanje mališana. To nikako ne znači da ste se prepustili ili da ga tješite. Ukoliko vam on kaže da vas više ne voli zato što ne želite da ga pustite da se igra još pet minuta, pokušajte da preusmjerite njegovu pažnju na nešto drugo. Priđite mu i snažno ga zagrlite uz riječi: „Čini mi se da bi nam sad oboma dobro došao jedan veliki zagrljaj“. Time mu pokazujete da znate da pati i saosjećate sa njim. Ipak, stavite mu do znanja da o vašoj odluci ne može da se pregovara, tako što mu ne dajete tih dodatnih pet minuta za igru niti mu olakšavate da ne mora da prihvati granicu koja mu se ne sviđa. Iznenadićete se koliko takav stav može da promijeni situaciju – učiniti nešto potpuno suprotno od onoga što dijete očekuje kada testira našu reakciju. Ili nemojte da zagrizete njegov „mamac“ već pustite neku muziku i počnite da igrate na smiješan način. Pozovite ga da vam se pridruži. Ovakva strategija može da bude veoma efikasna i da vas ujedno, kao i dijete, oslobodi stresa.

3. Dajte sebi oduška

Kada vam je teško da ostanete smireni u prisustvu djeteta, iskoristite tajm-aut kako biste se smirili, i nakon što ste se uvjerili da je dijete bezbjedno, izađite iz sobe na minut ili dva. Prije nego što napustite prostoriju neka mališan zna da vam je potrebno malo vremena kako biste razmislili o rješenju problema. Ovakva metoda često se pokaže djelotvornom jer tih par minuta mogu da zaustave dijete u njegovim namjerama. To vam takođe omogućava da se bez prisustva mališana suočite sa negativnim, intenzivnim emocijama koje ovakve situacije često izazivaju. Navedena strategija služi i kao dobar primjer vašem mališanu kako da se izbori sa jakim emocijama – što je upravo ono čemu pokušavate da ga naučite. Na ovaj način možete da izađete iz reaktivnog stanja i dobijete vremena da razmislite o tome šta znači ponašanje vašeg djeteta i kakve pouke i zaključke želite da izvuče iz takvog iskustva. Vrlo je vjerovatno da ćete doći do rješenja koje postavlja granice ili usmjerava dječje ponašanje dok ga u isto vrijeme ne obeshrabruje.

Ovakva strategija posebno je efikasna ukoliko je primjenjuju oba roditelja, pogotovo ukoliko postoji razmimoilaženje oko toga kako reagovati na ponašanje mališana. Tako mu šaljete jasnu poruku, osim oblikovanja samokontrole, da timski radite na tome da mu pomognete da nauči da se izbori sa intenzivnim, negativnim emocijama.

Počnite da donosite bolje odluke

Cilj roditelja sigurno je da ostanu smireni u stresnim situacijama. Navedeni savjeti mogu da doprinesu pronalaženju najboljeg načina na koji negativne emocije mogu da se ostave po strani. Konačno, sve se svodi na razumijevanje toga zašto je važno ostati fokusiran i smiren. Dozvoliti najmlađima da vas izvedu iz takta znači da gubite kontrolu. Kako biste je povratili, uvijek je poželjno da sebi date malo oduška i porazmislite o situaciji. Odraslima obično pomaže da u sebi izbroje do deset, nekoliko puta duboko udahnu, opuste se, smire i uspostave kontrolu. Na taj način roditelji mogu racionalnije da razmišljaju i donesu bolje odluke pred djecom.

Izvor: Fondacija Novak Đoković