U nekoliko hrvatskih škola i odjeljenja ovih dana učitelji su odlučili da se priključe eksperimentu i na 30 dana ukinu obavezu domaćih zadataka, a što je dio virtuelne inicijative učitelja u Hrvatskoj koji su željni promjena u obrazovnom sistemu.

Najnovija istraživanja u svijetu porazna su za tu vjekovnu praksu: domaći zadaci su bez efekta i predstavljaju gubitak vremena za učitelje, roditelje i djecu. Inicijativu 30 dana bez zadataka prije nekoliko dana pokrenuo je na Facebooku Marko Ferek, predsjednik Buđenja, udruženja za razumijevanje ADHD-a, a do sada je počelo da sprovodi desetak učitelja širom Hrvatske.

Istovremeno, u Španiji više od 12 hiljada škola učestvuje u sličnom projektu, koji su pokrenuli roditelji. Nekoliko desetina hiljada malih Španaca od prošle sedmice neće pisati domaće zadatke, što će potrajati tokom cijelog novembra.

“Ako opteretimo mozak, on prestaje da uči. Ako ga rasteretimo i omogućimo mu da bude zaigraniji, on počinje bolje da usvaja nova znanja. To je naučno dokazano i vrijeme je da i Hrvatska prihvati praksu koja je već usvojena u većini zemalja Evropske unije”, pojasnio je za Jutarnji, Marko Ferek.

Prema njegovom mišljenju, većinu nastavnog plana djeca treba da usvoje u školi, a učitelji su svjesni ovog problema i imaju želju za promjenama, ali im nedostaje sistemske podrške.

“Promjene nam neće donijeti ni ministarstvo ni političari, samo učitelji imaju tu moć. Želja nam je bila preko javnog foruma motivišemo učitelje da prihvate izazov i isprobavaju inovativne načine rada, da se povežu i razmjenjuju iskustva i nove metode rada”, priča Ferek, čiji je izazov prihvatila i jedna zagrebačka učiteljica.

Ona kaže da su djeca oduševljena, a većina roditelja je dobro prihvatila eksperiment.

“Oni koji su skeptični prema ideji, imaju povjerenja u mene. Mislim da su današnja djeca dovoljno spretna, samostalna i sposobna da usvajaju nova znanja isključivo tokom nastave. Djecu u ranom uzrastu ne treba puno opterećivati s puno zadataka van nastave jer ih čeka još barem 12 godina sjedenja u školskim klupama”, smatra učiteljica.

Ona dodaje da je domaći zadatak dobar ako ga djeca samostalno rješavaju, ali ako ga ima previše, onda postane noćna mora i za djecu i za roditelje.

“Najveća je greška roditelja da rade domaće umjesto djece. Uvjerena sam da će moji đaci u školu dolaziti s više radosti ako kod kuće budu imali vremena da skaču, igraju se, razvijaju sopstvene ideje i neke druge vještine. Kod mojih đaka je najvažnije čitanje, pa sam im rekla da kod kuće umjesto domaćih čitaju stripove, omiljene bajke, zabavne listove i drugo štivo koje ih zanima”, priča učiteljica.

Već dvije sedmice isti program bez domaćih zadataka sprovodi i učiteljica koja predaje kombinovanom 3. i 4. razredu u Vukovarsko-srijemskoj županiji. U projekat 30 dana bez domaćih zadataka uključila se prije dvije sedmice.

“U posljednje dvije sedmice atmosfera nam je na nastavi opuštenija jer nam časovi ne započinju ispravljanjem zadataka i bilježenjem ko ih nije napisao, što nije bilo ugodno ni učenicima ni meni. Časove počinjemo ponavljanjem sadržaja i završavanjem odabranih zadataka koje nismo stigli da riješimo prethodni čas i zatim prelazimo na novu nastavnu jedinicu”, pojašnjava učiteljicao i dodaje da nastavlja sa inicijativom jer nije uočila da “nepisanje” domaćih negativno utiče na znanje, sposobnosti i interesovanja učenika.