PIŠE: psiholog Nikolina Milosavljević, Koučing za roditelje

Taman ste legli da malo odmorite od napornog posla ili sređivanja kuće, i željeli ste da popijete kafu, kada iz jednog ugla sobe izviruje mala glavica i kaže vam: „Mama, dođi da se sigramo“. Naravno, prije podne tog dana ste se čak dva sata neprestano igrali žmurke, koje vaše dijete obožava ili ste zajedno pravili ukrase od jesenjih plodova. Međutim, sada već počinje da vam se čini da je vaše dijete nezasito ili ste upali u vrzino kolo krivice i počinjete da razmišljate o tome da ste  negdje pogriješili u pristupu kada i dalje traži da ste pored njega.

Kako se osjećate?

Ukoliko u ovim momentima osjećate krivicu ili ljutnju sa sebe, ili iritiranost i frustriranost, onda je najvjerovatnije da vaše dijete traži specijanu pažnju od vas. Interesanto je to da se ovo dešava baš onoj djeci koja imaju neizmjerno mnogo pažnje od strane roditelja, baba, djeda, tetki itd, i često se zbog toga mnogi roditelji pitaju da li su možda nešto pogriješili pa njihovo dijete i dalje traži tu pažnju.

Šta ste sve pokušali da uradite povodom ove situacije?

Ignorisanje ovakvog ponašanja je često nemoguće zato što tada dijete počne molećivo da vam govori: „Ali, mama, ajde da se igramo!“ i da vas vuče za ruku ili rukav. To moljakanje je tako tužno, da se većini roditelja čini da svom djetetu uskraćuju nešto od životne važnosti ili imaju utisak da mu ne zadovoljavaju emocionalnu potrebu za bliskošću.

Slanje poruka djetetu: „Evo, srce, samo malo mama da odmori“ ili „Evo samo da tata uradi još ovo i odmah će doći da se igra sa tobom“i bilo šta slično je neefikasno zato što se dijete za trenutak „primiri“, a onda sledeći dan ponovi isto ponašanje.

Zbog osjećanja bespomoćnosti često roditeljima može da izleti rečenica: “Uh, što si naporan i dosadan“ , ali skoro svi roditelji u dubini duše znaju da to nije prava stvar koju treba iskomunicirati djetetu.

Zbog ovoga, roditelji su često primorani da bježe i kriju se od svoje djece kako bi imali samo jedan trenutak mira ili, pak, podliježu osjećaju krivice, i zapostavljaju i svoje druge veoma važne obaveze.

Šta je u djetetovoj glavi?

Najvjerovatnije je da vam dijete nesvjesno šalje poruku da se osjeća da pripada samo onda kada ima vašu specijalnu pažnju i kada su osobe iz bliže i dalje porodice potpuno fokusirane na njega. Potkrepljivanjem te djetetove potrebe, učimo ga da se jednog dana osjeća voljeno u partnerskoj vezi (na primjer) samo kada je u centru pažnje. S druge strane, ukoliko ga ignorišemo, dijete stiče utisak da nije dovoljno voljeno.

Šta onda pravilno uraditi?

Treba imati na umu da je svako dijete posebno i neće svako „rješenje“ biti primjenjivo u svim situacijama. Međutim, ono što ovde može da vam pomogne jeste nekoliko strategija:

#1 Učite ga da pažnju dobija na koristan način. Dijete vam ovim ponašanjem šalje signale da ga je potrebno animirati tako što će raditi nešto korisno. Na primjer, možete ga uposliti da zajedno sa vama razvlači pitu ili sprema kolače. Na taj način će imati vašu pažnju, ali će je dobiti kroz rad na nečemu korisnom.

#2 Dogovorite sa djetetom posebno vrijeme samo za vas dvoje. Na primjer svakog utorka i subote vas dvoje provodite zajedničko vrijeme po sat – dva u nekoj aktivnosti (odlazak u poslastičaru, igranje društvene igre, pravljenje nekih zanimljivih rukotvorina i sl.). Vrlo je važno da se uvijek držite tog termina i, ukoliko nekada odložite zbog nekih stvari koje su iskrsle, obavezno dogovorite novi termin kako biste nadoknadili propušteno. Na ovaj način učite svoje dijete da i vi imate svoje vrijeme i svoje obaveze i da je važno poštovati te granice. Jednog dana će vaše dijete razumjeti i poštovati i svoje, i tuđe vrijeme.

#3 Budite asertivni i izbjegavajte da pružate specijalne usluge. Ukoliko imate već dogovoreno posebno vrijeme sa svojim djetetom, a dijete vam traži dodatno minuta za sebe, budite asertivni i bez osjećanja krivice mu recite: „Volim te, imaćemo zajedničko vrijeme u utorak poslije tvoje škole/vrtića. Imaš li ideju šta bismo mogli da radimo ili gdje da idemo?“

#4 Dozvolite djetetu da izrazi svoj protest i bude ljuto na vas. Ukoliko dijete pokaže nezadovoljstvo na vaš negativan odgovor, razumite njegov stav. Sasvim je ok da mu kažete: “Razumijem te i u redu je da se ljutiš. Mama ipak ima drugih obaveza koje su takođe veoma važne. Žao mi je.”

Ovo su samo neki od alata pozitivne discipline koji mogu da vam pomognu u svakodnevnim izazovima sa djecom. Pored ove situacije, tu su i drugi izazovi kao što su ispadi nezadovoljstva, svađanje sa roditeljima, rivalstvo između braće i sestara itd. Pristup pozitivne discipline može da vam pomogne da ove situacije rješavate mnogo elegantnije i bez “teških” emocija, a da opet kroz sve to učite svoju djecu vrijednim životnim vještinama kao što je rješavanje problema, strpljenje, regulacija i kontrola emocija itd.