Mnogi roditelji, želeći da što više zaštite svoju djecu, taj trenutak stalno odlažu, misleći da nisu spremna za takve izazove. Činjenica je, međutim, da su obično djeca daleko spremnija nego roditelji.

Mišljenje psihologa Nikoline Milosavljević jeste da postoje razlike među djecom, zbog čega ne postoji granica uzrasta koja bi važila za svu djecu. Ipak, ma koliko dijete bilo samostalno, savjet je da djeca ne bi smjela da ostaje bez nadzora odraslih prije sedme godine.

Sami u kući

Djeca predškolskog uzrasta nisu sposobna da budu sama kod kuće, odnosno nije sigurno da će biti bezbjedna bez nadzora. Preporučuje se da dijete mlađe od 10 godina ne ostavljate samo u stanu. Međutim, svako dijete ima svoj razvojni put i jedino mjerilo jeste zrelost djeteta i kako se ono osjeća i ponaša.

“Priprema djeteta za to treba da počne nekoliko nedjelja prije nego što se “osamostaljivanje” zaista i desi. Navikavanje na samostalno provođenje vremena treba da bude postepeno. U početku roditelj može da ostavi dijete samo dok ode do pijace, marketa, kasnije to može biti i velika nabavka za koju je potrebno više vremena. Veoma je važno osmisliti dječje vrijeme dok je samo, zadati mu neki zadatak dok se roditelj ne vrati”, objašnjava Milosavljević.

Ona savjetuje da dijete treba pripremiti na nepredviđene situacije. Tu mnogo mogu da pomognu igre „šta ako“ je neko nepoznat na vratima, nestalo struje, osjetiš dim,  povrijediš se… Obavezno treba ostaviti spisak važnih brojeva telefona ili uputiti dijete na komšiju.

Samostalan odlazak u školu

Ako dijete mora da koristi javni prevoz do škole, onda je pravo vrijeme da ga samog pustiti oko 10. godine, a ukoliko mu škola nije daleko, osamostaljivanje može da krene već od drugog ili trećeg razreda.

“Ako je škola u naselju, dijete može i ranije da krene samo. Onog trenutka kada i ono to zatraži, nema potrebe više da ga pratite. Važno je samo naučiti ga da ne razgovara sa nepoznatima, jer u tim godinama djeca još nemaju kritični momenat u glavi. Sve zavisi od temperamenta. Opreznija djeca su stidljivija, socijalizacija im je malo teža, ali oni neće razgovarati sa nepoznatima. Ona druga grupa djece, koja lako komuniciraju, nesmotrena su i sa njima treba više razgovarati. Takođe, tada je potrebno ozbiljno razgovarati sa njima kako prelaziti ulicu, pa je potrebno nekada i provjeriti ih kako se samostalno ponašaju”, objašnjava Milosavljević.

Odlazak u prodavnicu

Djecu već sa pet godina možete naučiti koja je vrijednost novca, ali tada ih ne treba same puštati u prodavnicu.

“Tek kada savladaju i nauče koliko šta košta možete to mogu sami obaviti. U tom uzrastu sa djetetom treba zajedno ići u prodavnicu, ali ga pustiti samo da plati račun. Tako uči o vrijednosti novca. Kasnije, sa sedam godina, već može ići u kupovinu, ali zahtijevi treba da budu prosti. Neka ode da kupi hljeb i mlijeko, ili samo sladoled. Bitno je da dijete poznaje ljude koji rade u prodavnici i da roditelji imaju povjerenje u njih”, ističe Milosavljević.

Izvor: Blic