Možda ste se prilikom odvikavanja djeteta od pelene suočili i s ovim problemom: Vaše dijete bez problema obavlja nuždu broj 1 u tutu ili wc, ali nužda broj 2 već je problem. Dobra je vijest da ste već na pola puta da odbacite pelene, a loša da će možda trebati neko vrijeme da dijete nauči i kakati u tutu.

Naime, neka djeca osjećaju čak i strah od vršenja nužde broj 2 u tutu – boje se da će im se odjeća umazati u kakicu, da će “propasti” u tutu ili čak da će im dijelovi tijela pasti u tutu. Nama možda smiješno i nelogično, ali njima itekako zastrašujuće i odbijajuće.

Evo nekoliko predloga kako pomoći djetetu:

Zabavite dijete za vrijeme sjedenja na tuti (ako imate vremena) nekim dužim crtaćem. Kada bude skoncentrirano na radnju, neće se toliko fokusirati na ono što radi i može automatski obaviti nuždu ne razmišljajući o svojim strahovima.

Naučite djetetov raspored i posmatrajte znakove. Neka djeca vrše nuždu otprilike u isto vrijeme, druga jasno izrazima lica i drugim gestovimaa pokazuju da moraju kakiti. Neka se povuku u određeni ugao sobe. Kada počnete prepoznavati znakove da je vrijeme za nuždu broj 2, krenite na narednu tačku.

Opet je sve u skretanju djetetovih misli s onoga što radi. Kada prepoznate da bi vaše dijete možda trebalo da kaki, sjedite ga na tutu i dajte mu tablet s nekom zabavnom igrom. Ili neku slikovnicu koju voli. Uz to, imajte dijete na oku, ako pokuša “pobjeći”. Poenta je da ne misli na to što radi.

Pribjegnite dobrom starom mitu, ako ne ide drugačije. Ponudite djetetu neki slatkiš, ako mirno sjedi na tuti kako bi obavilo nuždu. Ako dijete ustane prije vremena, to vam je opravdanje da je uzmete. Može je dobiti nazad nakon što obavi nuždu do kraja ili kada ponovno pokuša sjesti na tutu.

Ako dijete ima nezgodu, bacite kaku iz pelene ili gaćica prvo u tutu. Tako će dijete povezati da je to mjesto gdje kaka treba da ide. Nema bolje od igre pretvaranja – neka sve djetetove lutke i plišane igračke takođe krenu da kake na tutu.

Čak i ljubimac može poslužiti kao dobar primjer vašem djetetu, naročito mačka koja ima svoj pjeskovnik za vršenje nužde.

Neka djeca ne vole sjediti na wc šolji jer im noge ne dotiču tlo i osjećaju strah i nestabilnost, iako sjede na posebnoj maloj wc dasci. Drugoj djeci je pak teško gurati kada se ne mogu nogama odupirati o tlo. Omogućite djetetu da može stopalima dodirnuti tlo. Ako je na velikoj wc šolji, postavite mu stepenice na koje može osloniti noge.

Ako ne pali skretanje misli, zabavljanje, sjedenje uz dijete, pokušajte ga ostaviti nasamo. Nekoj djeci je potrebna privatnost kako bi “obavila svoje”. Možete im dati nešto u ruke kako bi si skratili vrijeme čekanje. Zapamtite, ovo pokušajte samo ako dijete želi ostati da sjedi. Ako se uporno ustaje s tute ili wc šolje, vjerojatno ništa od ove taktike.

I za kraj, možete isprobati i savjet jedne mame koji će vas možda u prvi mah možda nasmijati, ali ona se kune u njegovu uspješnost. Predlaže da dijete stavite u peleni na tutu, ali da prije toga na peleni napravite rupu pomoću makaza, dovoljno veliku da dijete neometano obavlja nuždu. Na taj način će kaka ići u tutu, a dijete će osjećati sigurnost pelene. Isprobajte ovu taktiku do 10 dana, a tada probajte ukloniti pelenu.

Izvor: Dječja posla