PIŠE: Marija Stanojević, pedagog i porodični psihoterapeut

Još jedan mjesec do septembra i polaska u prvi razred. Roditelj ste budućeg prvaka i pokušavate da odgovorite na mnoga pitanja: Kako će se moje dijete uklopiti? Hoće li mu se svidjeti škola? Kako će prihvatiti školske obaveze? Hoće li biti samostalno? Hoće li imati drugare?… Vaša pitanja i nedoumice su opravdane, jer je polazak u školu jedan od najvažnijih perioda za vaše dijete i vas.

Često se čini da je polazak u prvi razred stresniji za vas nego za dijete. Ukoliko osjećate veliki pritisak i odgovornost, možete to prenijeti i na dijete.

Važno je da se otvoreno razgovara o onome što vaše dijete očekuje u školi. Ne treba mu pretiti školom („Videćeš ti kad pođeš u školu, nema više igranja…“) ni umanjivati školske obaveze („Tamo ćeš samo malo da crtaš  i pišeš, igraš se i biće ti lako…“)

Prije polaska u školu pripremljenost djeteta je…

Sva iskustva koje je dijete imalo do polaska u školu (odlazak u bioskop, rasprave sa sestrom, boravak u vrtiću, ljutnja jer roditelj traži da se poštuje dogovoreno, padanje sa bicikla i upornost da se ponovo ustane i ponovo proba…) pripremaju dijete za ovaj trenutak. Kroz sva ta iskustva dijete razvija: fizičku, motoričku, intelektualnu, govornu, socijalnu, emocionalnu zrelost i motivaciju za učenje. Ovo su važni preduslovi koji se procjenjuju prilikom spremnosti vašeg djeteta za polazak u školu.

U periodu između vrtića i polaska u školu vaše dijete je sa vama prošlo ljekarske preglede i testiranje u školi i spremno je za polazak u prvi razred.

Iz našeg iskustva…

Kao pedagog, prilikom testiranja, primijetila sam da se broj djece spremne za školu, sa nedovoljno razvijenom motorikom i pažnjom povećava. Često se pogrešno misli da nedovoljno razvijena fina motorika može učeniku da oteža samo pisanje. Međutim, na svakom školskom času dijete dobija zadatke koji zahtijevaju primjenu različitih sposobnosti i vještina. Kao učiteljica, Snežana je primijetila da učenici prvog razreda sa nedovoljno razvijenom koncetracijom, pažnjom, motorikom i orijentacijom u prostoru i vremenu treba da ulože veći napor pri rješavanju školskih zadataka. Što ukazuje da nepotpuna pripremljenost može da oteža djetetu adaptaciju na školu i učini da mu škola bude veoma naporna.

Kako pomoći djetetu….

Na ovom uzrastu dijete i dalje najviše uči kroz igru. Npr. igrajući društvene igre, kao što je Ne ljuti se čovječe, možete sa vašim djetetom vježbati da reaguje na nespjeh, da prihvati pravila i sarađuje sa drugima, vježba strpljenje, vježba koncentraciju i pažnju. Dok igrate sa njim tražite da se pravila poštuju, pokažite mu na vašem primjeru kako se gubi, čestitajte mu na pobjedi i tražite da ono vama čestita na vašoj pobjedi, čestitajte mu na fer-plej igri i partiju završite do kraja. Možete da koristite igru i za situacije koje su djetetu nepoznate ili neugodne. Igrajte igru uloga, vi ste glumci date situacije, ili napravite predstavu sa njegovim omiljenim igračkama.

Izvor: Koučing za roditelje