PIŠE: Kristina Mihailović, udruženje Roditelji

Kad mi kažu ili pročitam:”Zadrži dijete u sebi, Igraj se, godine nijesu važne…” shvatam ja šta je poruka ali meni to nije lako za sprovesti. Takva sam nekako kruta, vazda sa nekim pravilima na umu, bez odstupanja i devizom red, rad i tačka. Tješim se da je za sve kriv horoskopaki znak. Ruku na srce, nije da ne uspijevam, ima tu nekih momenata, a jedan od njih se desio nedavno, prije nekoliko dana kada sam sa djecom i dijelom ekipe veličanstvenih iz udruženja Roditelji provela u Aqua parku u hotelu Mediteran.

Da u meni čuči jedno veliko dijete moglo se shvatiti i na osnovu toga jer sam brojala svaki dan do odlaska. Ne bi se moglo odrediti ko se više radovao i tugovao kada smo morali da odložimo odlazak na nekoliko dana – moja djeca ili ja. Sve je ipak brzo prošlo I došao je taj dan! Naš poklon je bio jednodnevni besplatni boravak za naše članove i njihovu djecu. Rekli su nam otvaramo u 11, u 11 i 30 smo bili ispred, a izašli smo u 17 i 30, tj. pola sata do zatvaranja tobogana. Da se puno ne propusti, jer takvu zabavu ne treba skraćivati.

Bilo nas je oko 20 i to 8 mama, jedan tata i sve ostalo djeca, od nepunih godinu do 12 godina. Zauzeli smo odmah mjesta u debeloj hladovini, u tzv. Zelenoj oazi u kojoj je puno drveća, trave i ležaljki. Iako nam se u početku činilo da smo daleko od bazena i tobogana ubrzo se shvatilo da na tom mjestu praktično i nećemo boraviti jer vremena za odmor nema. Ta daljina inače je duga cijelih 15 metara, ali vama se u tim prvim trenucima čini što bliže vodi to bolje. Ubrzo shvatite da je to I nevažno jer je zabava svuda oko vas. Tada se ustvari prisjetite I shvatite koliko su djeci važni minuti I sekunde koji PROLAZE, a oni JOŠ nijesu u vodi. Namaži mene prvog, obuci meni prvoj kupaći, maaaajko, požuri. A njih četvoro, a ja jedna. Tako se svaka od nas lomatala da ih što prije opremi i spremi, naduva mišiće kome trebaju, nabavi pojaseve, stavi šlauf, namjesti kape, šešire…. Da pudu pod punom ratnom opremom.

Suptilno se počelo sa otkrivanjem izazova. Posjeta ovom aqua parku za mene i moju porodicu nije bila prva, a u odnosu na prethodni put dužna sam ostala slijetanje na dva tobogana. Prvi na koji se spuštaš uz pomoć gume u koju sjedneš, a onda sa njom letiš i vadiš srce iz peta, a drugi je “najopasniji” tobogan u ovom aqua parku – mi smo ga nazvali lijevak, mada mu je to možda i ime. Iz tog tobogana koji nije predug prvo izlazis u prostor koji podsjeća na lijevak, provrtiš se kao u tzv. vrtlogu, a onda te izbaci u mali bazen. Prvi neisprobani tobogan je bio pun pogodak. Pokušavala sam da nadoknadim svaki prehodni propušteni spust i u tome I uspjela. Nije me zaustavio ni pad dok sam pokušavala da uđem u gumu, malo sam se presabrala I nastavila akciju. Nakon svakog od desetak, petnaestak puta koliko sam mu posvetila pažnju tog dana, jedva sam čekala da se vratim, ali sam ipak imala obzira zbog ostalih koji bi čekali u redu. Za jednu od dvije gume koje su bile na raspolaganju za avanturu na ovom toboganu brzo se stvori red.

Drugi, tobogan lijevak mi se nije dopao, I na njega ni na slične se više neću spuštati. Nije on toliko strašan koliko se ne osjećaš lijepo dok se vrtiš u tom “vrtlogu” I kičmom “čekiraš” svaki prelaz na njemu, a onda te tolikom brzinom izbaci u bazen da ni ne stigneš da shvatiš šta te snašlo. Meni je utisak dodatno bio loš jer sam uspjela nekako glavačke da izađe kroz taj dio I strmoglavim se u bazen a nijesam stigla ni nos da začepim niti da se spremim za izduvavanje pa sam se napunila vode kao nikad do tad, I osjećala priličani pritisak u glavi neko vrijeme. Drago mi je svakako da sam probala jer sam sebi zacrtala da ću sve da ih iskusim, ali završila sam sa zabavom na taj način.

Na tom i većini tobogana mogu da se spuštaju odrasli i djeca od 14 godina pa naviše. Naravno da su najmanji odmah shvatili gdje je za njih najbolja zabava, I nakon kraćeg usteznja i obazrivosti izvodili su različite performanse i “vratolomije” na dva tobogana u malom bazenu. Nijesu iz njega izašli praktično cijeli dan. Do tog bazena je jedan veći sa dva tobogana za uzrast od 7 i 8 I više godina. O da, isprobala sam ih i sputila se dovoljno puta, ali ne I dovoljno sa mojom djecom. Samo sam sa jednim od njih sam uspjela da ga zajedno “savladam” ukupno dva puta, ali je je I on ubrzo odustao jer mu zatvaranje usta, nosa i očiju u isto vrijeme nije baš išlo pa bi se nagutao vode više nego što njegov vragolasti duh može da podnese. Odustala sam od ubjeđivanja da proba ponovo, da iskoristi da uživa, jednostavno jer je sam znao šta je za njega najbolje i po tome je postupao, I sjajno se proveo.

Dobra stvar je kada idemo ovako grupno, a posebno kada su ovakva mjesta u pitanju što se “pošteno” podijelimo, pa neko gleda/čuva djecu, a ostali luduju. A ludovali smo nego šta smo, neko manje neko više ali svakako više nego dovoljno, godine na ovom mjestu nijesu važne.

Najstariji dio dječje ekipe predtinejdžerskog uzrast nijesmo ni vidjeli, sem kad je trebalo da se jede I da se ide. Ovo posljednje im se nije svidjelo pa su nam se krili među toboganima I po bazenima neko vrijeme. Oni su nakon što su dobro izgustirali tobogane vrijeme provodili u najvećem bazenu sa velikim “tuševima” za masažu kako ih zovu, u malim bazenčićima nalik jakuzzijima i vozeći se lijenom rijekom na gumama (meni je bila previše lijena). U svakom slučaju njihovu, teško za zadovoljiti potrebu za zabavom smo zadovoljili I ludo su se zabavljali.

Još tri tobogana moram da pomenem, jer smo se na njih spuštali najviše – mračni krivudavi, žuti široki i pored njega narandžasti uski, a brzi. Postoji i još jedan krivudavi ali otvoreni da fino vidite kuda idete i šta se okolo dešava. Kada ih gledate odozdo posebno ove krivudave čini vam se nijesu veliki ali dok čekate red i znak dečka koji “drži stražu” oduži se to 🙂 Ili je možda u pitanju prevelika želja da što prije sjednete i spustite se.

I princeze i prinčevi imaju svoj dio u ovom aqua parku. Taj mali slatki dvorac kojim se penjete stepenicama i na isti način i u istom pravcu se i spuštate, nema tobogane, ali ima sprat i pogled i stazicu za trčanje, a dok sve to radite po vama padaju slapovi vode, čisto da ne bude suvo jer u vodenom ste parku, zar ne?

Uživala sam jesam zaista, i djeca su i svi smo. Toliko nam je bilo dobro i toliko smo se radovali i smijali da nas kao roditelje nije bilo briga:
– što će nam tog dana djeca jesti pizzu (OMG);
– što će biti napolju I nakon 11 sati;
– što im I peta tura kreme neće pomoći da odbiju sve ultraljubičaste znake;
– što će nam svu zabavu nadoknaditi na peti korak kada se udaljimo od Aqua parka jer su žedni, gladni, spava im se…

Napustili smo Aqua Park u hotelu Mediteran pomalo tužni, kako dolikuje, u mirnoj koloni i uz fotkanje pored ajkulice koja vam poželi dobrodošlicu i pozdravi vas kada krećete kući.

Zahvalni smo na druženju I zabavi koju smo još jednom iskusili, i opet ćemo samo na nekom drugom mjestu, i to uskoro. A pisaće se i o tome, naravno