“Svakome je njegovo djetinjstvo bilo lijepo, ali djetinjstvo u 80-ih bilo je najljepše! I tačka”, reći će mnogi današnji roditelji. Žalimo za našim djetinjstvom jer je ono obilježilo nas.

Danas sa osmjehom možemo sjetiti svih tih genijalnih trenutaka kada su djevojčice slobodno trčale ulicom u drečavoj rozoj odjeći s gomilom plastičnih narukvica, kada su se dječaci razmetali svojom kosom, i svi smo bili ludi za Michaelom, Madonnom, hevi metalcima, plastičnim barbikama i znojnicima oko ruke.

Da, imamo mi ustvari gomilu obilježja za kojima patimo, ali smo se jako dobro prilagodili milenijumskom vremenu pa se samo tu i tamo odamo sjetom za starim danima.

Ali, lako se možemo prepoznati, čak i ako na sebi nemamo raščupanu fudbalerku ili basketarku, platnene tenisice i kričavo rozi ruž na usnama. Danas smo samo obične moderne mame.

Ali nećemo svima nabadati na nos sve te divne stvari u kojima smo mi slobodno uživali.

Patimo od osjećanja krivice zbog hrane

Svako malo nekome se otme uzdah – oh, k’o da se u našim danima pazilo što smo jeli. Ubijali smo se u masnom slaninom i lukom a da nam niko nije držao pridike o tome, jeli smo jabuke s drveća i jagode iz vrta, tamanili smo gomile hrane sa zapškom, niko nam nije objašnjavao što se sve nalazi u viršlama, nismo imali bljutave organske grickalice već smo tamanili što smo imali. A iako se danas često ponašamo kao policajci za stolom u dubini duše smo sretni što naša djeca nikada neće znati puno o našim starim prehrambenim navikama.

Te današnje djevojke i njihove frizure

Moderne djevojke vole biti univerzalne, kako ima jedna imaju sve i još su za razliku od nas toliko nezainteresovane za sve ove vragolije koje smo mi tako rado trpali u svoju kosu. Drečave boje, šnalicer, natapirana gnijezda na glavi i gomila laka.

Danas djevojčice ne vole čak ni obične pletenice, radije skakuću okolo sa svojom prirodnom kosicom i ne daju mami ni blizu da im ona složi jednu ludu divlju frizuru.

Nerviraju vas sve te “nove” zvijezde

I nekada je bila gomila slavnih pjevača i njihovih pjesmica. I znalo se dogoditi da nekog pjevača znate samo zbog pjesme, jer, ruku na srce, to je jedina koju je napravio, ali ovih današnjih zvijezda je previše! I nervira vas svaka riječ u vezi sa Bieberom i sve ostalim super kul današnjim zvijezdama, a da pritom s nostalgijom zavrtite guzom ako slučajno na radiju čujete neki stari hit. Na primjer neki od naših instant zvijezda poput New Kids on The Block-a!

Šminka za dječke!

Današnja djeca se čudom čudom ako slučajno negdje vide slike našminkanog muškarca. Mi smo ustvari ti koji smo ih naučili što je tačno za djevojčice, a što za dječake, a ustvari – nama su bili jako dobro poznati likovi koji su se šminkali i bili su tolikooo kuuul! Sjećate se Bon Jovia, Skid Rowa, Poisona? Pa to je bilu must have u one naše super lude dane.

Po čemu se razlikuje Kanye West od Public Enemyja?

Realno – ni po ničemu. Repuju i hip-hopaju, ali kada vam vaše dijete danas pusti tristoti put neki super kul današnji rap hit vi sigurno prevrćete očima. Skoro da vam dođe da im izvadite neki svoj hit – na primjer Jump Around i da skačete na jedno te istu pjesmu pred njima cijeli dan. Ali to je kul, vama bi to bio vrhunac današnjeg dana, a djeca bi vas samo gledali onim začudnim pogledom “To nije kul. To je užas. Mama gasi to, živciraš me”.

Idi moli te napolje da te ne vidim!

Kada su nama naši roditelji rekli ovako nešto (svaki dan), to je bilo normalno i uobičajeno. Istorpedovali bi nas napolje da se igramo, na ulici bi uvijek našli još nekoga, ako ne i cijelo društvo pa bi mame i tate mogle uživati u svom carstvu bez nas. Sigurno ima dana kada se toga sjetite jer bi i vama dobro došla jedna takva “pauza” samo nažalost, sjeta nas podsjeti da takvih vremena nažalost više nema. Danas djecu “tjeramo” od sebe pred ekran, jer napolju na ulici ne vladaju više djeca.

Pa mi smo po cijele dane trčali!

Rijetko je koje dijete iz 80. bilo neaktivno, a samo su rijetki išli na neki sport. Danas je sve obrnuto. danas djecu šaljemo na sportove samo da bi bar malo bili aktivni, a kada se samo sjetimo našim mini bicepsa i čvrstih nogica koje su se penjale i bile prisutne na svakom milimetru ulice, drveta i krovova.

Ponekad se prisjetimo toga, ali teško da to djeci priznajemo kada danas na svakom ćošku čujemo samo “pazi”,”nemoj”,”spusti se”,”pasćeš”, “dođi sjedi ovdje”.

Što je to s današnjim crtaćima i igračkama?

I mi smo imali i Štrumpfove i Scooby Doo-a i barbike i plastične autiće, ali ovo je danas prevršili svaku mjeru. Nove ekranizacije nisu ni do koljena našim crtaćima. Naši su Štrumpfovi živjeli u pečurkama, a ne u New Yorku, imali smo desetak crtanih na repertoaru, voljeli smo ih sve. Milionn crtanih, a svi ludi samo za jednim-dva i onda svi moraju biti obučeni u taj crtani, igrati se tog crtanog i imati samo originalne te i te igračke. Bez veze. Naša jedna kutija igračaka bila je tri put bolja od njihovih osam kutija igračaka. Mi smo se s njima barem igrali.

Mi smo imali dnevnike, pjesmarice i ljubavna pisma, a oni?

Oni imaju jedan ekran za sve to! Njima treba jedan lajk za izjavu ljubavi, a nama je trebao cijeli dan da smislimo pjesmu, nacrtamo nešto, da našminkamo trapavo usta i napravimo otisak na papiru i poprskamo s malo dezodoransa da ga namirišemo. Naše su papirnate uspomene imale našu dušu, a njihove milion bezvrijednih lajkova.

Da, i mi smo se prebacili na digitalno doba, ali nostalgija još čuči duboko u nama.

I recite vi što hoćete, ali naš je život bio bolji od vašeg. I tačka!

Izvor: Index.hr