PIŠE: dr sci Jasmina Vuksanović, logoped

Promjenom demografske slike u čitavoj Evropi, kao i  sve većim socijalnim uticajem interneta na djecu počev od najmlađeg uzrasta, raste potreba za poznavanjem i što ranijim učenjem (usvajanjem) dva ili više jezika. Sve je veći broj vrtića u kojima se djeca sistematski uče drugom i trećem jeziku.

Postoje različite definicije i mnoge klasifikacije dvojezičnosti, ali, najkraće rečeno, dvojezična djeca, ili bililngvali, su ona djeca koja usvajaju dva jezika paralelno od samog rođenja (slučajevi kada roditelji pripadaju različitim jezičkim područjima, ili kada su porodice migrirale u druge države) ili jedan jezik kao prvi, a drugi jezik već nakon godinu ili dvije po rođenju.

Razvoj jezika djece koja usvajaju dva jezika ima mnogo prednosti, ali može imati i teškoća u poređenju sa djecom koja usvajaju samo jedan. Zbog toga je potrebno posvetiti mnogo vremena djetetu ipažljivo pratiti razvoj njegovog govora.

Koje su prednosti dvojezičnosti?

Djeca imaju sposobnost da usvajaju više od jednog jezika istovremeno. Jezik koji govorimo, ili, još bolje, jezici kojima se služimo aktivno i mislimo na njima oblikuju način na koji svijet sagledavamo. Znamo da naš jezik ima mnogo padeža i ovi padeži nam omogućavaju da vidimo odnose između ljudi i predmeta u prostoru na složeniji način nego što sagledavaju predstavnici engleskog jezika. S druge strane, engleski obiluje mnogo raznolikijim vremenima u koje stavljaju svoje rečenice, te ljudima koji govore engleski jezik to obezbeđuje složenije sagledavanja događaja u vremenskoj dimenziji. Takođe, znamo da neki jezici imaju imena za neke pojmove, a drugi za druge pojmove. Posledično, što više riječi dijete poznaje,to je njegovo znanje o svijetu šire i dublje.

Velike su prednosti dvojezičnosti. Istraživači su utvrdili da su najveće prednosti djece koje usvajaju više jezika:

– Lakša i brža sposobnost učenja novih reči – bilingvali mnogo brže uče nove reči i imaju zadivljujuću sposobnost da riječi jednog jezika ne brkaju sa riječima drugog jezika;
– Brže učenje ritmičkih pjesmica – dvojezična djeca značajno brže uče sve pjesmice u poređenju sa monolingvalima, a naročito ritmičke, rimovane pjesme;
– Veća sposobnost korišćenja jezičkih informacija na nov način – bilingvali mnogo brže generalizuju novonaučene riječi i mogu ih koristiti u novim situacijama;
– Lakše rješavanje problemskih situacija;
– Veće sposobnosti imitacije gestova i glasova;
– Lakše uspostavljanje komunikacije sa drugim ljudima– budući da se njihove jezičke kompetencije brže i šire razvijaju u poređenju sa monolingvalnom djecom, oni su bolji govornici, lakše manipulišu svojim rečenicama i riječima i lakše uspostavljaju i održavaju komunikaciju i sa vršnjacima i sa širom okolinom (sa nastavnicima, susjedima, starijim drugovima…);
– Brže i lakše učenje u toku kasnijeg školovanja.

Budući da se dvojezična deca stalno nalaze u situaciji da prelaze sa jednog jezika na drugi, oni moraju da razviju i takozvane više kognitivne (intelektualne) procese i mehanizme, kao što su inhibicija, odnosno sposobnost da zaustave sve riječi jezika koji ne koriste u datom momentu da bi aktivirali jezik kojim se služe u aktuelnoj situaciji, verbalna memorija, ili sposobnost manipulisanja jezičkim materijalom,  i selektivna pažnja, odnosno sposobnost brzog prelaska sa jednog jezika na drugi.

U okviru međunarodnog projekta ispitivanja karakteristika bilingvalne djece, spoveli smo niz istraživanja djece različitih jezičkih grupa i utvrdili da već na uzrastu od 7 godina imaju značajno bolju radnu memoriju od monolingvalne djece. Dodatno smo dobile da počev od uzrasta od 5 godina dvojezična djeca postižu značajno bolje učinke na testovima fluidne inteligencije od monolingvalne djece.

To znači da dvojezičnost ne predstavlja prednost samo u smislu znanja više jezika, već i u širem smislu jačanja opštih intelektualnih (kognitivnih) sposobnosti djeteta. Upravo zbog toga dvojezična djeca brže i lakše uče u procesu školovanja i lakše rješavaju problemske situacije u poređenju sa djecom koja znaju i uče samo jedan jezik. Ovaj fenomen naučnici nazivaju opšta bilingvalna prednost (the bilingual advantage).

Zapamtite

– Kada god je moguće treba stvarati situaciju razdvojenosti dva jezika. Šta to znači? To znači da, ako dva roditelja imaju dva različita maternja jezika, jedan roditelj uvijek komunicira sa djetetom na jednom jeziku, a drugi na drugom. Tako se izbjegava zbrka jezika u glavi djeteta.
– Povoljnija situacija je da dijete usvoji u toku prve dvije godine usvoji jedan jezik, a tek potom uvesti drugi jezik i opet u situaciji razdvojenosti dva jezika (npr u vrtiću jedan jezik, a u kući drugi).
– Bez obzira na odluku da li će dijete odmah biti izloženo jednom ili više jezika, u prvom periodu koristiti obavezno kratke naloge, kratke rečenice i kratka pitanja.
– Ako utvrdite da dijete primjetno zaostaje u razvoju oba jezika za svojim vršnjacima tako da djeluje da zaostaje više od šest mjeseci, onda neće biti dovoljna samo govorna stimulacija kod kuće ili u vrtiću, već je potrebno uključiti i logopedsku terapiju.

Izvor: Logopedi Avramović