Koliko puta ste se u toku školske godine zapitali – kad će raspust? A koliko puta su i djeca ovo pitanje izgovorila? I onda se desi – RASPUST! Svi srećni!
Dva dana.
I onda nam se u dane uplete dosada, gošća koja je tek zasjela i neće kući, pa neće…
Zašto je djeci dosadno na raspustu?
1.Nedostatak AUTORITETA – Mnoga djeca, posebno ona koja svoje vrijeme provode u grupama (vrtić, škola) navikla su na ustaljene aktivnosti koje im određuje autoritet (vaspitač, učitelj…) Izostanak autoriteta, automatski dovodi do izgubljenosti djeteta u velikoj količini vremena koje je pred njim, i koje ne zna samostalno da ispuni. Ova djeca svo vrijeme idu za starijim osobama u svojoj okolini i traže aktivnost za sebe. Za okolinu, mogu djelovati poput „čička“ i „dosadnog“ djeteta, ali to naravno nije pravo objašnjenje. Problem je utoliko veći, ukoliko dijete nema ustaljene kućne obaveze (pomaganje odraslima, spremanje sobe…).
2.PREVIŠE RODITELjSKOG AUTORITETA – Dosađivanje bez vrtića i škole mogu da izazovu i veoma strogi roditelji, oni koji svoj autoritet grade na brojnim zabranama, pa i zabranama druženja. U takve kuće drugari rijetko svraćaju; što zbog galame, što zbog razbacivanja igračaka ili neprimjerenog ponašanja tuđeg djeteta. Njihov raspust je često ispunjen radnim obavezama, ili sopstvenim pronalaženjem načina da se skrate dugi, ljetnji dani.
3.VIŠAK ENERGIJE – Zbog hrane prepune beskorisnih kalorija, užurbanog tempa života i premalo (ili potpuno izostalih) radnih navika, veliki broj djece ima ogroman višak energije. Iako su se poigrali u sobi, bili na svježem vazduhu, dočekali i ispratili drugare – oni bi još. Ovoj djeci veoma fali rutina odlaska i dolaska u vrtić ili školu, koji su im bili velika pomoć pri „pražnjenju baterija“.
4.USAMLjENOST – Ogroman broj djece je usamljen. Mnoga djeca osim u vrtiću ili školi, nemaju drugare iz ulice ili komšiluka. Ili nema djece u neposrednoj okolini, ili roditelji ne žele da primaju tuđu djecu u kuću, ili ne žele da vode svoje dijete negdje na igranje. Život u zgradama, zajednice s jednim djetetom, roditeljska zauzetost poslom, pogriješne vaspitne metode…sve to dovodi do slike djeteta koje se usamljeno igra u svojoj sobi. A to uopšte nije zabavno.
5.PREZASIĆENOST – U želji da djeci obezbijede „sve što ja nisam imao“, mnogi roditelji preteruju u kupovini i nabavci raznih zanimacija za djecu. Igračke, zabavni sadržaji za dvorište, odlasci na poznata javna mjesta, kupovina garderobe, šetnje… postanu potpuno odbojna djeci. Mnoštvo nema potrebu za željom, pa tako ni interesovanjem. Redovno se dešava da djeca koja žive u mnoštvu, pored svog obilja koje imaju, a koje isprobaju za nekoliko dana, ostaju nezadovoljna svim igračkama i svim ponudama, konstantno tražeći nešto novo.
6.PREVIŠE ELEKTRONIKE – Konstantno, svakodnevno druženje sa kompjuterima, televizijom i ostalim elektronskim spravama za zabavu, dovodi do zavisnosti od istih, i svaki preostali sat u toku dana, kada dijete nije usmjereno ka elektronici, biće potpuno neiskorišten. Djeca koja sate i sate provode ispred ekrana, gube želju za druženjem, za učenjem i bilo kojom obavezom. Kompjuterske igrice kao i previše crtanih filmova, gledanje sadržaja neprimjerenih dječjim godinama – utiču loše na rad moždanih funkcija, tako da je dijete često izgubljeno kada treba nešto samo da uradi, a posebno da se zabavi na tom širokom polju, zvanom – RASPUST!
Kako istjerati gošću dosadu koja neće da ide kući 2,5 mjeseca?
1. UVOĐENjE OBRAZOVNIH OBAVEZA – Djeca vole da uče, bez obzira što VI mislite da ne treba da zamaraju glavicu preko raspusta. Niko ne kaže da treba da uče satima, ali svakoga dana, jedna obavezna stranica zadataka i vježbanja bilo kog sadržaja, jedan crtež, čitanje, kreativne radionice, jedna pjesmica napamet… biće savršena mjera da dijete usmjeri svoju pažnju i koncentraciju na nešto vrlo korisno, a da pritom utoši vrijeme kojeg ima na pretek. Nemojte se začuditi ako dijete zatraži i više od određenog broja aktivnosti koje ste ponudili:)
2. MIJENjANjE SOPSTVENIH NAVIKA – Ponekad je poželjno promijeniti svoje lične, roditeljske navike i osobine, kako bismo ugodili djetetu. Posebno ako su te navike išle na štetu djeteta. Ako ne želite gužvu i buku u svom okruženju, probajte slobodno vrijeme vašeg mališana posvetiti parkovima, igralištima… i uopšte mjestima gdje ima djece za druženje, a koja su potpuno neutralna, jer nisu ni vaša, ni tuđa.
3. RADNE NAVIKE I KUĆNI POSLOVI – Kada bi roditelji dozvoljavali djeci da pomognu u kućnim poslovima, život bi im bio mnogo ljepši! Ne vjerujte rečenici „Oni su mali.“ Ima mnogo poslića koje mogu, vrlo uspješno, obaviti svojim malim ručicama. Probajte i uvjerite se. Radne navike predstavite kao obavezan dio dana, bez ustupaka. Mnoga djeca obožavaju kućne poslove, jer ih ona ne doživljavaju kao odrasli. Za njih je i to dio igre, i to one za starije. A to svi žele da budu, zar ne?
4. VEĆA RODITELjSKA ANGAŽOVANOST – Iako se o tome često ćuti, mnogi roditelji često ugađaju prije sebi nego djeci, pa ako želimo kvalitetno slobodno vrijeme raspusta (ali i u drugim okolnostima) za svoje dijete, moramo neke stvari odložiti na par minuta ili sati. Uglavnom su to poslovi i obaveze skoro i nevažne, one koje obavljamo svaki dan, više puta, i zbog kojih svijet neće stati ako ih na kratko odložimo. Ne zaboravite da i roditelji treba da čine ustupke.
5. MJESTA BEZ NOVČANIKA – Nije loše odvesti/poslati djecu tamo gde nema potrebe da nosite novčanik? U šumu, u park, u vožnju biciklima, kod bake i dede… Čime se djeca tamo zabave? Zemljom, drvenim štapovima, bubicama, dvorišnim česmama… ili (nezaobilaznim) kartonskim kutijama. Djeca koja uživaju u obilju, mnogo se bolje zabavljaju sa najprimitivnijim stvarima koja nisu ni namijenjena za dječju igru. Kada budete vidjeli kako vaše čedo pola sata sjedi na drvetu i neće da siđe – biće vam sve jasno:)
6. GRANICE – Nisu djeca ta koja ne vole da im se nešto ograničava. Ne, to je osobina roditelja, koji ne vole da se konstantno, svakodnevno nadglasavaju i gube živce sa svojom djecom oko raznih granica. Posebno je ovo zastupljen problem kod postavljanja granica za korišćenje kompjutera i televizije. Znate i sami, da kad sjednete za ova dva „otimača vremena“ – minute samo prolete! Isto tako osjeća i mališan, kojem će sat-dva ispred monitora, nestati za tren, uglavnom baš kad je najzanimljivije… Iako može biti bolno, bučno, suzno i vrlo neprijatno, RODITELj JE OSOBA KOJA ODREĐUJE GRANICE. Jer ako ih ne odredite sad, kasnije te granice postanu daleko šire, i dosežu u nedogled…
Nadam se da će vam mali trik-savjeti pomoći da se riješite gospođe Dosade, koju ste slučajno pustili u rođenu kuću:) Samo naprijed! Ona je vrlo uvrjedljive prirode i sigurno je nećete više sresti:)
