PIŠE: Amanda Jette Knox, Mothering.com

Nekada davno vodila  sam se pretpostavkom da će jednom, kada moja djeca dođu u određene godine, roditeljstvo biti mnogo lakše.

Ne smijte mi se. To je logična pretpostavka, zar ne? Ipak, kada ste usred kasnog noćnog dojenja, kada dijete ima napad histerije, kada je sezona virusa, sve ostalo vam izgleda kao šetnja u parku (ona vrsta šetnje kad ne jurite dijete koje juri nečijeg psa.)

Te rane godine mogu biti iscrpljujuće, musave i prenaporne. I jesam li pomenula musave? Pa, zaslužuje da se još jednom pomene. Moja kuća često liči na nered poslije žurke, isključujući bilo kakvu zabavu i uključujući jedino mene da očistim sav nered.

Ali kako se ispostavilo, iako će starije dijete početi da spava cijelu noć (a nekad i duže od vas) iako će prestati da dobija napade histerije, i više neće donositi toliko bacila kući, roditeljstvo zapravo ne postaje lakše. Živa istina.

Imam mnogo iskustva da potkrijepim ovu izjavu. Najmlađi ima devet godina, najstariji 19, a imamo i 13-godišnjaka u sredini. Žongliramo sa više faza odrastanja, ali nijednog od njih ne smatram “malim djetetom” u ovom trenutku. Niko ne pokušava da izleti na prometnu ulicu više, što je stvarno odlično. Ali to ne znači da je roditeljstvo lakše ili čak jednostavnije, ako ništa drugo postalo je malo komplikovanije.

Sa starijom djecom nećete više razgovarati o tome kako kamenje stoji na zemlji, a ne u njegovim ustima. Umjesto toga imaćete razgovore o seksu, “šta si to gledao na internetu” i “hajde da ozbiljno popričamo o supstancama za mijenjanje svijesti”. Bilo kako bilo ovo nisu jednostavni razgovori. Oni ne moraju da budu užasni – u suštini nijedan od njih nije bio takav u našoj kući – ali zahtijevaju više razmišljanja sa naša strane od prostog objašnjenja “ljudi ne jedu mrave, dušo.”

A ako je ranije bila beba ta koja vas je držala budnom sada će to biti tinejdžer koji se nije pojavio kod kuće na vrijeme ili nije poslao poruku kada je rekao da hoće. (“Moj telefon je crkao, kunem se!”) Čak i najodgovornije dijete će ponekad zabrljati i to će vam biti dovoljno da poželite da ste spremniji da se nosite sa takvim situacijama.

Možda nećete umirivati uznemirenu bebu, ali ćete grliti sina čvrsto kada mu njegova prva ljubav pošalje poruku da raskidaju i prestane da ga prati na društvenim mrežama. I vjerovatno će vam se oči napuniti suzama dok brišete njegove zato što će njegovo slomljeno srce slomiti i vaše.

I ne, vaša ćerka neće više istrčavati na ulicu, ali će pozajmiti kola prvi put, a vama će srce stajati u grlu sve dok je ne vidite da se parkira na prilazu ispred kuće živa i zdrava.

Ne, roditeljstvo ne postaje lakše. Postaje fizički manje zahtijevno, ali možda emotivno zahtjevnije. Ono nas testira, vuče nas, oblikuje nas i na kraju učini nas mudrijima. Jeste li se ikada zapitali kako vaša baka uvijek zna tačno šta da kaže ili kako vaš deda izgleda mirno čak i usred haosa. Podigli su djecu i naučili neke stvari, eto tako.

Ali nije sve tako loše, zaista. Volim da gledam moju djecu kako odrastaju i polako pronalaze svoje mjesto pod suncem. Što su stariji to su pametniji, nezavisniji i kreativniji. Slušanje njihovih ideja i gledanje njihovih dostignuća je ponos. Iako ću uvek biti njihova majka, prisutan je osjećaj drugarstva koji je svake godine jači.

Ali ako ste i dalje roditelj mlađem djetetu, ne zaboravite da dok ste usred pelena i curenja nosa i kasnih noćnih uspavanki, da su upravo ti rani trenuci osnova za doživotnu vezu. Ako su dragocjene veze koje formiramo u ranim godinama jake, pomoćiće da lako prevaziđemo teške razgovore i situacije u kasnijim godinama.

Da li je biti roditelj starijem djetetu lakše? Ne baš. Ali mogu da vam garantujem da je to divno sledeće poglavlje.

Prevela: Dragana Stanković