Roditelji djece sa oštećenim sluhom protestovali su danas ispred Ministarstva zdravlja, tražeći da država pomogne u nabavci izuzetno skupog kohlearnog implanta za djecu kojoj je potreban odosno da ona snosi troškove nabavke njegovog spoljnjeg dijela čija se cijena kreće od sedam do 10 hiljada eura.
Oni su juče razgovarali i sa ministrom Budimirom Šegrtom, ali od njega nisu dobili konkretan odgovor, već samo poziv na novi razgovor tokom naredne sedmice, na kom će biti prisutni i predstavnici Fonda za zdravstveno osiguranje.
Prema riječima Slobodanke Otašević, roditelji su protestom željeli da ukažu na diskriminaciju osoba sa oštećenim sluhom, koju u kontinuitetu sprovodi država.
“Već duže vrijeme od Ministarstva i Fonda tražimo da se implant kao slušno pomagalo uvrsti u Pravilnik o medicinsko-tehničkim pomagalima. O tome smo razgovarali i sa prethodnim ministrima Midragom Radunovićem i Zoricom Kovačević i obraćali se Skupštini kada se raspravljalo o izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti kako bi se uvrstio naš zahtjev, koji nije prošao”, kazala je Otašević.
Ona je pojasnila da to traže, jer sve sve zemlje iz okruženja i EU pacijentima sa ugrađenim kohlearnim implantima obezbjeđuju besplatno implant, operaciju i baterije, a da za, osim operacije koja košta od 20.000 do 25.000 eura, roditelji moraju za spoljnu jedinicu da izdvoje sedam do 10 hiljada eura, bez koje je unutrašnja ugradnja elektroda besmislena.
“Mi tražimo od države da snosi troškove nabavke tog spoljnog dijela. Garancije za taj spoljni dio traju tri godine i nama su većinom istekle garancije. Ti aparati mogu u bilo kom momentu, a to se već desilo u dva ili tri slučaja, da prestanu da rade i moramo nabavljati novi. Do sada smo dobijali samo prazna obećanja. Kovačevićeva je javno rekla da će se naši zahtjevi ispuniti i ti implanti ući u Pravilnik. Iz FZO su kazali da će do 1. juna biti oformljena radna grupa i da će konaktirati roditelje. Od toga još nema ništa”, kazala je Otašević.
Prethodnom inicijativom, roditelji su od Fonda tražili ukidanje starosne granice od 18 godina za operaciju djece sa oštećenim sluhom, zamjenu aparata i nakon isteka garancije, kao i besplatnu opravku uređaja, ukoliko nije riječ o fizičkom oštećenju. Oni su tvrdili i da su djeca sa slušnim aparatima diskriminisani, jer ih zakon ne prepoznaje kao kategoriju “sa posebnim potrebama”.
Pojedini roditelji juče su tvrdili da su 2013. djeci ugrađivali aparate kojima je istekao roka, pa su morali da doplaćuju da bi ugradili bolje aparate. Oni tvrde i da nisu sva djeca ravnopravna prilikom dojele i slušnih aparata i implanata, pa neko može da dobije taj aparat besplatno, a neko je morao da plati.
“Trenutno ima 32 djece koja su sa impantima i to nisu neka sredstva za državu, ako znamo koliko se iz budžeta godišnje izdvaja za invalidna lica. Država bi inače trebalo da se pobrine za osobe sa oštećenim sluhom. Neka država da podatke koliko su tih ljudi zaposlili, koliko je završilo višu školu. Oni su mogli samo da završe zanate i da poslije budu na birou, jer neće niko da ih zaposli”, kazala je Otašević.
Izvor: Vijesti
