Period ljetnih školskih praznika često je vrlo težak za roditelje. Za svoje dijete školskog uzrasta treba naći odgovarajuću osobu za čuvanje ili dijete ostaviti samo kod kuće zbog čega se i sami roditelji mogu osjećati uznemireno i zabrinuto.

Često se postavlja pitanje koji je to kritični period nakon koje dijete mogu ostaviti samo. Tačnog odgovora na to pitanje nema, već svaki roditelj treba za svoje dijete da procijeni je li dovoljno zrelo da ostane samo i da se snađe u iznenadnim situacijama.

Najvažniji činilac pri odlučivanju može li dijete ostati samo je taj kako se dijete osjeća dok je samo kod kuće, osjeća li se opušteno i sigurno ili osjeća strah i nelagodu. Ako se dijete boji da ostaje samo kod kuće i to doživljava kao traumatsko iskustvo, na primjer osluškuje sve zvukove u strahu da bi ko mogao da provali u stan, razmišlja što bi se sve loše moglo dogoditi, mogu se pojaviti posljedice u emocionalnom razvoju. Tako djeca mogu postati nesigurna u sebe i svijet oko sebe, povučena, introvertna ili čak suprotno – vrlo agresivna. U tim slučajevima potrebno je razmisliti na koje se druge načine roditelj može snaći. Recimo, djeca mogu provoditi vrijeme s djedom i bakom, ako imaju takvu mogućnost.

Takođe roditelji se mogu udružiti s roditeljima vršnjaka njihovog djeteta i organizovati zajednička čuvanja djece. Dobro je pitati i prijatelje, rođake, kolege kako se oni snalaze.

Kada roditelji razmišljaju je li njihovo dijete dovoljno zrelo da ostane samo, treba da razmisle da li bi se znalo snaći u nekim iznenadnim situacijama: kada neko pozvoni na vrata, ako se nešto u stanu zapali ili nastane poplava, ako nestane struje… Zna li dijete da reaguje na siguran način i potražiti pomoć? Sluša li roditelje i poštuje li pravila i uputstva koje mu se daju? Takođe treba da razmisli može li dijete samo uzeti obrok, na siguran način podgrijati hranu, otići do prodavnice ako mu što zatreba? Prije nego što ostave dijete samo kod kuće, roditelji bi trebalo da razgovaraju s djetetom o nepredviđenim situacijama i zatraže od djeteta da (po)kaže roditelju što bi učinio u nekoj od njih.

Za svaku situaciju mogu se navesti neka pravila, recimo, šta smije koristiti u kuhinji (npr. mikrotalasnu rernu), a šta ne smije (šporet); što se može reći nekome preko telefona, a što ne (npr. da je samo kod kuće); što reći kada neko pozvoni na vrata; u kojim se sobama može igrati; smije li zvati prijatelje da dođu da se igraju; kada i koliko se smije gledati televizija, koliko se dugo smije koristiti računar ili internet. Djetetu na dohvat ruke ne smije biti alkohol, lijekovi, opasni deterdženati, oružje, upaljači i sl.

Ako je jedno dijete u porodici dovoljno zrelo da ostane samo kod kuće, to ne znači da se ono uz to može brinuti i za svoju mlađu sestru ili brata. Zato bi roditelji trebalo i o tome da vode računa i da procijene kakve je zrelosti mlađe dijete i u kakvom su međusobnom odnosu djeca. Kada se roditelji odluče da je dijete dovoljno odraslo da ostane samo kod kuće, dobro bi bilo da napravi nekoliko probnih situacija i ostavi dijete po nekoliko sati samo prije nego što bude moralo da ostane cijeli radni dan. Dobro bi bilo da roditelj i dijete nekoliko puta na dan razgovaraju telefonski, pogotovo u početku, i da dijete zna kako roditelja uvijek može dobiti na telefon. Dobro je ostaviti djetetu sve važne brojeve telefona, kao što su hitna pomoć, vatrogasci i policija. Takođe, potrebno je razgovarati s njim i uputiti dijete u moguće situacije, reći kome se sve može obratiti za pomoć.

Takođe, roditelji bi zajedno s djetetom trebalo da porazgovaraju o aktivnostima kojima bi se dijete moglo baviti dok je samo kod kuće. Roditelji mogu djetetu zadati neke male zadatke, npr. da svaki dan pospremi jedan dio svoje sobe (ormar, stol, ladice, police). Takođe, dijete može svaki dan pola sata ili sat vremena čitati lektiru za sljedeću godinu ili neke druge dječje romane. Bilo bi dobro da roditelji nađu što više korisnih i zabavnih aktivnosti kako djeca ne bi bila prepuštena samo gledanju televizije i igranju na računaru ili surfanju internetom. Ako ostaje više djece u porodici, bilo bi dobro pripremiti neke društvene igre, kao Monopoly, Čovječe ne ljuti se, Riziko, Puzzle i slično. Djeci bi trebalo da budu dostupne bojanke, papiri, bojice, tempere i sl. Tako djeca mogu crtati na zadatu temu.

Kućni ljubimci mogu biti dobro društvo djeci i često se djeca osjećaju sigurnijima jer imaju njihovo društvo. Organizuje li se sve dobro, samostalan ostanak kod kuće može biti pozitivno iskustvo za dijete i pomoći mu u rastu samopouzdanja. Kada su roditelji provjerili sva navedena upustva, mogu se zaista da se opuste i vjeruju sebi i svom djetetu.

Izvor: Čuvarkuća