Lidija iz Nikšića samohrana je majka 14 godina, koja kako kaže ne uspijeva da ostvari svoja prava kao građanin kroz institucije sistema i koja se nedavno obratila Grupi za samopodršku jednoroditeljskih porodica udruženja Roditelji. Njenu priču je željela i javno da ispriča, između ostalog i da bi ukazala koliko je u Crnoj Gori dobijanje alimentacije komplikovano čak i onda kada se zavše svi sudski postupci i presude i donesu rješenja o izvršenju.

Lidija zna da njen slučaj nije usamljen i da mnogi samohrani roditelji, kao i ona prolaze kroz razne neprijatnosti da bi ostvarili svoja prava.

“Presudom djeca su pripala meni, a ocu obaveza da mjesečno plaća izdržavanje. Na žalost moj bivši suprug nije postupao po pravosnažnoj presudi. I 14 godina izbjegava da ispuni zakonsku obavezu. Ni danas ne bih tražila da postupi po presudi da jedno naše dijete nije započelo studije u inostranstvu, a drugo je srednjoškolac u Nikšiću”, kaže Lidija. “Mislim da nije potrebno obrazlagati koje su i kolike potrebe djece tog uzrasta”.

Ona je bila prinuđena da podnosi krivičnu prijavu zbog neplaćanja alimentacije, a njen bivši suprug je postupku odloženog gonjenja 24. novembra 2014. godine proglašen krivim zbog 2 krivična djela nedavanja izdržavanja, nakon čega je uplatio novac za period od 2010. do 2014. godine da protiv njega ne bi bilo preduzeto gonjenje, to jeste izricanje kazne zatvora.

“Nažalost, moj bivši suprug nije plaćao alimentacije, koja za dvoje djece mjesečno iznosi 63,7 eura, čak od 2002. do 2010. godine, za šta posjedujem pravosnažne presude, rješenje sudskog izvršitelja i naravno njegovo priznanje. On na sve moguće načine izbjegava da ispuni svoju zakonsku obavezu. Svjestan toga da mora postupiti po presudi i rješenju, a da bi izbjegao plaćanje alimentacije, ugasio je sve svoje bankovne račune i naprasno postao “nezaposleno lice” a radni angažman mu je postao”volonterski”” objašnjava ona.

Lidija se pita kako je država omogućila njemu tako i mnogim drugim osobama da imovinu, ako je posjeduju upisuju na drugo lice i tako se vode kao “beskućnici”. Nije joj jasno ni kako je moguće da institucije sistema nemaju mehanizam kojim bi “sankcionisali” takve osobe?

“Zar može država nekom licu koje je po presudi dužno platiti za izdržavanje svojoj djeci, dozvoliti da napusti zemlju kad hoće, a možda se i ne vrati? Da li država štiti djecu ili prestupnike?”, upitala je Lidija i dodaje da ne traži ništa sem ono što njenoj djeci zakonom pripada, a država nema moć da sprovede zakon do kraja, koji je sama donijela.

Nije joj jasno ni da ona ili bilo ko drugi u sopstvenoj državi mora da se osjeća kao građanin drugog reda. Lidija smatra da država i njene institucije treba da se dobro zamisle kakve zakone donose i sprovode, jer u ovom slučaju država štiti njenog bivšeg supruga.

Alimentaciju u Crnoj Gori više od godine ne plaća čak 70 odsto roditelja pokazala su istraživanja. Studija Izdržavanje – pravo svakog djeteta i obaveza svakog roditelja, koju je uradila Sigurna ženska kuća, pokazala je i da iznosi koji se u Crnoj Gori dosuđuju za alimentaciju u prosjeku iznose 94 eura i ne mogu da zadovolje potrebe maloljetne djece. Trećina roditelja, prema istraživanju, nije duže od dvije godine isplaćivala novac za izdržavanje maloljetne djece, pokazuju istraživanja.