Kad govorimo o roditeljstvu, prve misli i osjećaji nas upućuju na jednu od najvažnijih uloga u životu muškarca i žene. Upravo zato ta uloga i period roditeljstva je osim pozitivnog iskustva često i period obilježen sukobima, nedoumicama, nesigurnostima, padom zadovoljstva u drugim područjima života: drugim riječima – i teškim danima.
Osim toga, danas nas često prati stres u različitim područjima života: stres na poslu, stres nakon promjena u životu, stres u svakodnevnim situacijama…
Više znanja o roditeljstvu – manje stresa
Stresni događaji koji nas dovedu u stanje stresa i uznemirenosti su oni koje procjenjujemo kao prijetnju, kao neki mogući gubitak, ali i kao izazov. Stres roditeljske uloge ili roditeljski stres, spada u takve situacije, ali je ipak kvalitativno različito iskustvo od stresa u drugim životnim ulogama. Pokazalo se da je roditeljstvo stresnije za one roditelje koji imaju manje znanja, koji sebe vide manje kompetentnima za roditeljsku ulogu, imaju manje emocionalne i praktične podrške u životu, ali i kad dijete ima određene zdravstvene ili ponašajne teškoće.
Roditeljski stres se tako opisuje kao uznemirujući osjećaj prema sebi i djetetu, a takvu uznemirenost i neugodu roditelj direktno pripisuje zahtjevima roditeljstva koji se pred njega postavljaju.
Dok se nekad mislilo da se roditeljski stres pojavljuje samo u izuzetno teškim situacijama (npr. uz tešku bolest ili teškoće djeteta), danas se zna da se roditeljski stres javlja i u svakodnevnim roditeljskim situacijama, manje „ekstremnim”. Neki psiholozi ga nazivaju „normalni roditeljski stres”, misleći pri tome da je moguće da se javi kod mnogih jer se većina roditelja suočava sa svakodnevnim teškoćama roditeljstva – stresnim događajima. I dok se čini da je to svakodnevna situacija, važno je da je ne umanjujemo jer i ona može biti važna za traženje pomoći. Razlog tome je da osim pomoći roditelju, tada i dijete indirektno dobija pomoć. Naime, roditelji koji su pod intenzivnijim roditeljski stresom češće svoju djecu opažaju negativno i skloniji su neadekvatnim roditeljskim postupcima. A neadekvatni roditeljski postupci povezani su kasnije s teškoćama kod djeteta.
Stres povezan s karakteristikama djeteta:
- zahtijevnost djeteta,
- zdravlje djeteta,
- adaptiranost,
- neispunjena očekivanja od djeteta.
Stres koji prati interakciju roditelja i djeteta:
- Vezanost za dijete,
- Disciplinovanje djeteta,
- Komunikacija s djetetom,
- Nekompetencija.
Stres koji se odnosi na karakteristike roditelja i njegova socijalna mreža:
- Nedostatak podrške,
- Ograničenja roditeljske uloge,
- Odnosi sa supružnikom,
- Materijalna situacija,
- Zahtijevnost drugih uloga.
Majke i očevi: jednak intenzitet ali različiti izvori stresa
I u svijetu i kod nas već je provedeno niz istraživanja roditeljskog stresa, posebno od kada su se psiholozi osim na postupke roditelja prema djetetu usmjerili i na to kako se roditelji osjećaju. Dobra vijest je da je većina majki i očeva pod blagim roditeljskim stresom. Pokazalo se takođe da nema razlika između majki i očeva u intenzitetu roditeljskog stresa, ali da postoje razlike u izvorima. Tako su npr. majke češće pod stresom zbog ograničenja roditeljske uloge, a očevi zbog zahtjevnosti drugih uloga. Tako je i sa nekim drugim izvorima stresa (disciplinovanje djeteta, vezanost za dijete…). I pokazalo se, očekivano, da su pod većim roditeljskim stresom oni roditelji čija su djeca hronično bolesna ili imaju neke druge zdravstvene ili razvojne teškoće.
Često se roditelji obraćaju stručnjaku za pomoć zbog poteškoća koje opažaju kod djeteta, a tokom savjetovanja i sami uvide kako i oni trebaju pomoć zbog sopstvene uznemirenosti. Ono što pomaže roditelju koji je pod stresom je briga za sebe, jer je važno je da roditelj nauči da brine i o svojim potrebama, kako bi otkrio sopstvene načine suočavanja sa stresom, potrebu za podrškom i izgradio podršku. Tada se primjerenije može usmjeriti i na potrebe djeteta Uz stručnu podršku, može bolje razumjeti i sebe i dijete u različitim periodima razvoja. Kao što se dijete mijenja, mijenja se i roditelj, jer i odraslo doba nosi niz razvojnih kriza, kao i period odrastanja. Bolje razumijevanje sebe i djeteta vodiće smanjenju neučinkovitih rješavanja sukoba, zbog čega roditelji inače često traže pomoć.
Kako pomoći
Roditelju pod stresom treba: vrijeme, podrška, strpljenje, osjećaj da ih drugi razumiju i da im drugi žele pomoći. Roditelju treba uvažavanje njegovih/njenih i karakteristika djeteta. Kao i kod drugih stresnih situacija, svaki pojedinac želi da uvažavamo njegove specifične procjene koliko je pojedina situacija uznemirujuća. Ne zaboravimo: što nekome nije uznemirujuće, drugom može biti!
Zato je važno potražiti pomoć u situacijama izraženog roditeljskog stresa. Kroz savjetovanje i kroz ponovno zajedničko procjenjivanje različitih roditeljskih situacija, one se mogu vidjeti na nov način i time se uspostavlja veća kontrola nad njima. A to dovodi do većeg samopouzdanja u roditeljskoj ulozi i veće aktivnosti.
Kao i u drugim stresnim situacijama, i kod roditeljskog stresa, dobro je primijeniti sve ono što nam inače pomaže: aktivirati sopstvenu kreativnost, izražavati emocije, primjenjivati opuštanje i relaksaciju, prisjetiti se svojih učinkovitih načina nošenja sa stresom koje već imamo (a možda smo ih zaboravili), pokušati naći još neki novi…I ono najvažnije: tražiti pomoć i podršku u tome!
