Svaki roditelj, neposredno prije ili pošto njegov mališan postane đak prvak mora da se suoči sa pitanjem svog djeteta: „Da li smijem da prespavam kod drugara?“ Šta uraditi u takvoj prilici? Da li odlučno reći „ne“ ili pristati, znajući da ćete zbog toga provesti besanu noć pitajući se kako mu je, da li je gladan..?

Iako neki roditelji uopšte ne vide razlog zašto bi dijete prespavalo pod tuđim krovom kada mu „nigdje ne može biti tako dobro kao u sopstvenom krevetu“, prije nego što neumoljivo odbiju djetetovu molbu trebalo bi da znaju zašto njihovo dijete žarko želi da prespava kod prijatelja. Poenta nije u spavanju van kuće, već u uzbuđenju što će noću duže ostati budno, smijati se, do kasno sa drugarom gledati film… U čemu je, zapravo, čarolija ovog iskustva i zašto mu se djeca raduju, a roditelji od njega strepe?

Ne postoji fiksna uzrasna granica koja određuje djetetovu spremnost da prespava kod prijatelja. Proces je individualan, a uveliko zavisi od nekoliko faktora. Je li dijete po prirodi druželjubivo i neustrašivo, je li ostajalo da prespava kod bake i dede ili rodbine i koliko je blisko s prijateljem koji ga je pozvao na spavanje.

Prvo spavanje kod prijatelja neka bude kod vas

Je li dijete spremno na taj poduhvat, nećete sa sigurnošću znati dok se ne upustite u priču.  Ipak, ako je vaš mališan prilično samostalan, ne boji se ostati sam u društvu drugih ljudi, lako prihvata nove i nepoznate ljude u svom životu, otvoren je i već je uspješno ostajao da prespava kod rodbine, vjerovatno je da mu spavanje kod prijatelja neće biti problem.

Ako primjetite da je želja velika, ali kod djeteta je prisutan i određeni strah, predložite roditeljima njegovog prijatelja da vi budete domaćini za prvi put. Na taj način će se dijete osjećati sigurnije jer je na poznatoj teritoriji, a ovakva situacija će pokazati koliko je vremena vaš mališan spreman da provede sa svojim prijateljem, a da mu ne dosadi ili da se ne posvađaju.

Dogovorite se o detaljima na vrijeme

Razgovarajte s djetetom o tome kako ono zamišlja da će spavanje kod prijatelja izgledati. Osim standardnih uputa o pristojnom ponašanju u tuđoj kući, djetetu objasnite kako u svakom trenutku ako je gladno, žedno ili mora u toalet, to može reći roditeljima svog prijatelja.  Uvijek će pozitivnije reagovati djeca koja prijateljeve roditelje poznaju od ranije i češto ih viđaju. Dijete se mora osjećati sigurno u kući u kojoj će boraviti i njegove primarne potrebe ne smiju biti zapostavljene zbog straha ili nelagode.

Dogovorite se kada ćete ga dovesti, kada ćete doći po njega, ali mu dajte do znanja da vas, ako u bilo kojem trenutku nije sigurno da želi da ostane, može nazvati i da ćete ga odvesti kući.  Takve situacije nisu rijetke i makar vam se razlog činio beznačajan, radije dijete odvedite kući i pokušajte neki drugi put.

Nikako ga nemojte kritikovati jer nije uspio izdržati jednu noć kod prijatelja. Ponekad je za takav poduhvat potrebno puno više vremena i hrabrosti nego što se na prvu ruku čini. Ako vaš mališan uspije da izdrži, pokupajte da ne budete naporni roditelji i svako pola sata zivkate i provjeravate ga. Nazovite jednom kako biste čuli je li sve u redu, ponaša li se lijepo, a zatim djetetu dajte priliku da vježba samostalnost i uživa u druženju s prijateljem.

Svako uspješno roditeljstvo podrazumijeva njegovanje autonomije i samostalnosti kod potomstva. Prespavati negdje drugo, osim u sopstvenoj kući, zapravo je osvajanje slobode i proširenje sopstvenog iskustva. Djeca, koja i u djetinjstvu imaju mogućnost da iskuse i porede različite modele življenja i vaspitanja, razvijaju se u zrelije i tolerantnije odrasle osobe.

Kada roditelji imaju više razloga da strahuju, kada puštaju sedmogodišnjaka, ili kada puštaju tinejdžera?

U principu, ako je sa djetetom izgrađen odnos uvažavanja i povjerenja, onda razloga za strah nema. Uvijek ima smisla biti obazriv, razgovarati sa djetetom, interesovati se za njegov život, šta ga interesuje i kako provodi vrijeme. Još je važnije upozoriti dijete na opasnosti i rizike kod određenih ponašanja, bez obzira na to da li dijete pokazuje tendenciju da ih čini. A najvažnije je da dijete zna da je roditelj za njega uvijek tu, i kad je dobro i kad je loše, i kad se raduje, i kad se plaši, i kad je kod svoje kuće, ili u kući nekog drugog…

Izvor: Klinfo, Novosti