Kičmeni stub je najsloženija, ali i najslabija tačka našeg lokomotornog aparata. Normalni kičmeni stub održava se u uspravnom položaju zahvaljujući pravilnoj strukturi koštanih elemenata i simetričnoj funkciji mišića koji „pridržavaju“ kičmu. Narušavanjem ravnoteže između koštano-zglobnog aparata i mišića dolazi do deformacija kičmenog stuba kao što su skolioza i kifoza. Iz toga i proizilazi pitanje koje roditelji često postavljaju: ima li moje dijete „loše“ tjelesno držanje?

Šta je skolioza?

Skolioza je najčešći deformitet kičme kod djece. Karakteriše se bočnim krivljenjem jednog dijela ili cijele kičme, sa ili bez rotacije (uvrtanja) pršljenova. Najednostavnija podjela je na dvije osnovne grupe: funkcionalnu i strukturalnu.

Šta je funkcionalna skolioza?

Njen uobičajen naziv je posturalno („loše“) držanje. To je česta pojava, jer je teško naći dijete koje je potpuno „pravo“. Klinički pregled kičme radi se u stojećem, sjedećem i ležećem položaju. Dijete bi trebalo da bude potpuno svučeno i boso, okrenuto najprije leđima, a potom sa prednje i bočne strane i u nivou pogleda ljekara. Ako se uoči krivina pri stajanju, ona će se izgubiti pri pretklonu, kao i u sjedećem i ležećem položaju. Grudni koš je simetričan i bez prisustva „grba“, dok se radiografski ne uočavaju strukturalne promjene niti rotacija pršljenova. Svakako treba provjeriti i dužinu nogu jer svako skraćenje ili produženje, takođe može biti uzrok funkcionalne skolioze.

Koja su 3 „rizična“ perioda za pojavu skolioze?

• u prvoj godini života kada se dijete uspravlja, a mišićno-ligamentarni aparat još uvijek nije pripremljen za ovu funkciju.
• prilikom polaska u osnovnu školu, kada počinje obavezno da sjedi više vremena u školskoj klupi.
• na početku puberteta, zbog naglog rasta, statika je podložna velikim promjenama.

Može li se spriječiti nastanak skolioze?

Može! Timskim radom vaspitača, nastavnika fizičkog vaspitanja, pedijatra, ortopeda, fizijatra i prije svega roditelja, trebalo bi spriječiti da „loše“ tjelesno držanje postane uzrok pojave deformiteta kičme. To podrazumijeva stalni nadzor djece putem sistematskih pregleda, dovoljno fizičke aktivnosti, opominjanjem djece da se isprave.

Kada je potrebno potražiti pomoć dječjeg ortopeda i fizijatra?

Kada pedijatar posumnja da se radi o strukturnoj skoliozi. Ona za razliku od funkcionalne, podrazumijeva prisustvo bočne krivine kičme koja se održava u svim pravcima, u pretklonu sa prisustvom „grbe“, koju pacijent ne može voljno korigovati.

Kada treba početi sa liječenjem?

Što ranije, čim se deformitet otkrije treba početi sa kineziterapijskim programom vježbi koje čine: opšte vježbe oblikovanja, vježbe istezanja, vježbe disanja i vježbe pritiska, vježbe za jačanje trbušne muskulature. Ako se deformitet blagovremeno ne otkrije i liječi, sledeći koraci su nošenje korektivnog midera ili operativni zahvat.

Izvor: Ordinacija Doktorica Mica