PIŠE: Olivera Kovačević, master psiholog, porodični i partnerski savjetnik
Kada kažemo radne navike, disciplina i samokontrola, većina roditelja pomisli na “vojničko vaspitanje“, koje pored svih dobrih elemenata, ljude odmah asocira na krutost, moranje i oblikovanje djece po kalupu.
Mislim da su danas, iz želje da što više usreće svoje dijete, roditelji otišli u potpuno drugu krajnost i sve sa uvjerenjem da „ne žele da ga opterećuju bilo čime“. Često sam u prilici da čujem kako dijete, kada se probudi, samo odlučuje da li će ići u vrtić ili ne. U zavisnosti od svog raspoloženja. Veoma često se dešava da ukoliko školarac ima zahtjevnu nedjelju i puno obaveza, u dogovoru sa roditeljima, te nedjelje ne ide u školu. Jednostavno, zajedno odluče da je bolje da se obaveze izbjegnu nego da se pogriješi pa popravi.
Da li mislite da je za dijete bolje da mu djetinjstvo bude u potpunosti bezbrižno i bez bilo kakvih zahtjeva ili je bolje da od malena nauči da postoje situacije, zahtjevi i obaveze koje nisu prijatne ali se moraju ispuniti?
Ono što redovno odlaženje u vrtić, obavljanje domaćih zadataka, pranje zuba svako jutro i veče, redovan odlazak na trening itd. predstavlja jeste lekcija djetetu o samodisciplini.
Samodisciplina je sposobnost samokontrole koju imaju emocionalno inteligentni ljudi. Mi našu djecu od najranijeg djetinjstva učimo samodisciplini kroz radne navike i ispunjenje obaveza koje se sa godinama povećavaju.
Nemojte štedeti svoje dijete od manje prijatnih zadataka i aktivnosti. Ukoliko ih budete štedjeli nećete ih naučiti da se u životu izbore sa neprijatnim situacijama. Dijete najbolje uči životne lekcije iz svog iskustva, iz svojih pokušaja i grešaka. Svako dijete koje svoje obaveze obavlja savesno i disiplinovano, kada poraste, isto tako će se ponašati i prema sebi.
Nešto što se radnim navikama i samodisciplinom postiže jeste i sigurnost u sebe. Šta mislite, da li će u budućnosti biti uspešnija ona deca koja veruju u svoje sposobnosti i organizaciju ili ona koja nisu imala prostora da steknu veru u sebe?
Samokontrola ne podrazumijeva samo prihvatanje odgovornosti za svoje ponašanje, ispunjavanje zadataka i organizaciju svog vremena, već i kontrolu i prihvatanje svojih emocija, učenje tehnika što lakšeg prevazilaženje stresa, prilagođavanje i razumijevanje ljudi i njihovih emocija i potreba.
Učenjem da svoje obaveze obavljaju savjesno i redovno, mi djecu učimo da budu odgovorni i dobri prema sebi. Emocionalna stabilnost i samopouzdanje krase uspješne i srećne ljude. Bez obzira koliko se roditelji trudili za zaštite dijete od zahtjeva i obaveza, ono sigurno neće biti srećno ukoliko nema vjeru u to da svaku poteškoću u životu može prevazići svojim vještinama i kapacitetima koje posjeduje.
Pa, razmislite da li su uspješniji i zadovoljniji oni ljudi koji imaju radne navike i sa mnogo većom lakoćom i manjim stresom obavljaju aktivnosti koje im i nisu baš prijatne ili oni koji te radne navike nemaju?
Izbpr: Psihologično
